A Mali Iž u broju žitelja 1300, 1942. god. Učesnika 415 u NOB-u. Od toga žena 146. Stradalo Maloižana 204, od toga poginulo u borbi 172. Žrtve okupatora bijahu u broju – 30.
Događaj 26. srpnja 1942. god. u Malom Ižu, otok Iž, ima karakter organiziranog, odlučnog i povijesnog značenja stanovnika tog malog ribarskog mjesta.
Bijaše talijansko-fašistička okupacija, teror bez presedana u ljudskoj povijesti. I toga godišća, zapravo 1941.-1942. god. rod maslina bio je izuzetno bogat, i talijanski okupator odredio je normu u ulju: 11 litara po glavi stanovnika, ostalu količinu ulja uzima država po otkupnoj tarifi. U svakom mlinu prilikom meljave bila je prisutna osoba po zapovidi Talijana koja je gradirala masline po kilogramu i ulje po litri u odnosu na članove u obitelji. I tako je u uvali Knež, u dva mlina okupator uspio sakupiti u devet bačava, u svakoj 200 litara, i u tri kamenice oko četiri i po do pet tisuća litara ulja.
Bila je subota u dnevu 26. miseca srpnja 1942. god. Sutradan, u nedjelju po zadanom planu dolazi motorni brod "Sofija", štela, vlasnika od Poljane, (Ugljan) i talijanska stručna komisija za ukrcaj rekviriranog ulja.
I odlučila partijska organizacija i skojevska Malog Iža: u dolazećoj noći od subote na nedjelju (26. srpnja 1942. god.) naše ulje u bačvama skloniti, a kamenice pune ulja razbiti, i darovati oteto ulje moru Jadranskom.
I bi dogovoreno – učinjeno. Da, i njih deset partijaca i skojevaca Malog Iža, a nije bila noć punog miseca, bila je okupacijska – fašistička.
I biše nedilja u uvali Knež, Mali Iž. I biše "Sofija", i desetak financa, karabinjera, i "kamiča nera" od Mussolinija, i sakupiše sve žitelje Maloga Iža na prozivku, išću provjeru čeljad u nas, svojih na svomu, dok naše ulje išće bonacu na našemu moru.
I ukrca "Sofija" sedamdesetak i više žitelja naših. Krcata, putuje za Veli Iž, mladost našu goni fašist, i partijce, i skojevce i ribare i težake, i matere naše vozi brod, "lupeže" svoga ulja?!
I na po puta mora Jadranskog Mali-Veli Iž, pozove sekretar partije – komunista: "Drugovi! Razoružajmo fašiste!"
I šakama u kriku, Iža radi, bi učinjeno. I bijaše mrtvih, i ranjenih, i more uzima danak, i zov ćaće i matere sina išće, i plivaju ka Ižu naši, plivaju i Talijanci, i "Sofija" se vraća u Komoševu, u porat Malog Iža, vozi i mrtve i ranjene, siče more u bonaci našega ulja, roda naše masline od Ponikve, Doca, Pribilja...
A mlin u samoći, i kamena kola udvoje, od masline čine ulje, rod težaka, ribara, u pismi pivanoj: "Maslino, ćaće, mati moja…" A, nas žitelja Maloga Iža tisuća i dvi stotine. I pedeset krene na put priko mora. Voze "Hrvat" i "Napredak", brodi, krcati ka Dugog Otoka, išću oba slobodu puka svoga, i kap vina išće, i kap vode u lokvi žednoj.
Kuće naše, otvorenih vrata ka da viču okupatoru, spominju mu zloću u šporkoj doti, nude ga naše bačve žednog vina i kruhom našim, nasušnjim, žuljima krcate škrinje u molitvi, vesla leuta, gajete, i mriže plivarice, i migavice, ludra ribarskog, idra moreplovna dozivaju zlo u oprostu, sve do Like, Bosne, Crne Gore, od Iža do Amerike, Australije, riči molitvene u vapaju pravice, odaginju kletve zla koja nas satire na našin, našeg radi, ubija na pragu naše mocire, kamenice, krunice molitvene naše matere u Očenašu, u zovu zvona crikve Blažene Divice Matere.
A okupator, i "domaći" jad ubija, i išće u našim kućama u "sramu" pljačke, u škrinji naše matere zlatnu krunicu, i rećini od Prve svete pričesti, i viticu-vinčanicu-merikanicu… Pijan, strah ga je našeg kamika, vesla, i pisme…
A, rat piše samo tri stranice: prva stranica piše samo smrt. I druga piše smrt, a treća piše – patnju.
Ubija okupator drugi dan sedmoricu mladića od Velog Iža, jerbo su bili ribari sa Maloižanima. I pivaju Veloižani po iški, a fašizam puca u njih, viču naši: "Živio komunizam!", a fašizam ubija ribare iške. I treći dan ubija šestoricu starije čeljadi naše na Dugom Otoku.
Četvrti dan šest stotina žena, dice, matere i ćaće od Malog Iža, okupator goni u roblje. Čini logor na Molatu, Školjiću. I do Rima, Lipara, Sardenje…
I ispod Vodičkih maslina ubija fašizam Ižane. I Ravni kotari, i Bukovica, Lika pamti…
I, bi Druga dalmatinska, Proleterska brigada. I bi Četvrti udarni bataljon, zvani – IŠKI. Dvi stotine, nako, pivano – proleterski… Do Neretve, Drine, Sutjeske, do Trsta… Do slobode… Brojevi naših poginulih Ižana pišu, i proletere, i roblje ubijeno, logor, i Sutjesku u broju 65 ribara, težaka, i divojake, kola igranog na Koledišću, Raskrižju. Pamti i zvono i kolo nedoigrano: more priča istinu, i planine i tik do Balkana, od ciloga svita i...
Sve naše, iško, pisano je u današnjoj zori, ispod murve… na Knežu. Mali Iž piše za vike vikova.