Samo nekoliko dana od objave priče o hrabroj 14-godišnjoj djevojčici Lauri bilo je potrebno da se njenim roditeljima i našem zadarskom Dopisništvu javi mnoštvo ljudi želeći samo jednu stvar: kako Lauri omogućiti odgovarajuću terapiju! Akcija se zakotrljala, brojne je ljude dirnula dugogodišnja bitka za Laurino zdravlje i žele pomoći njenim roditeljima u osiguranju potrebnih sredstava.
Laura Čulina je rođena s pet mjeseci i 22 dana, prva dva i pol mjeseca života provela je u inkubatoru, trebala je imati brata blizanca, ali dječačić nije preživio, a Lauri je odmah na početku života dijagnosticirano jako teško oboljenje. Liječnici su njenoj majci rekli da ima hiper tonus mišića ruku i nogu, a danas je vode s dijagnozom tetra pareze, objasnila je njena majka Jagoda Prtenjača koja se od tog dana ne odvaja od svoje kćerke u obilascima mnogih hrvatskih bolnica.
-Bila je kao biljka. Ona bi spavala, a ja sam joj razgibavala i vježbala noge. Noćima sam plakala, sve do njene treće godine, kada je konačno počela sjediti i govoriti. Tada sam znala da će biti bolje, da je mentalno zdrava i da sve možemo, ništa mi više nije bilo teško, dobile smo neki zajednički "turbo pogon". Tri godine poslije, prvi je put stala na noge, pokušala je hodati. U srpnju smo bili na pregledu u jednoj privatnoj poliklinici u Zagrebu gdje su uveli robotiku u liječenje ovakvih pacijenata. Na tom su nam pregledu rekli da je Laura jedan od dobrih kandidata za liječenje, mentalno je čvrsta, mišići nogu su još dovoljno sačuvani. Liječnici kažu da nakon rehabilitacije neće trčati, ali će prohodati, objasnila je Jagoda.
Međutim, HZZO ne pokriva troškove liječenja, a za deset tjedana rehabilitacije, Laura bi prošla od 30 do 40 terapija tjedno, a uz robotski asistiranu terapiju za rehabilitaciju hoda, ukupno je potreban iznos od 75.000 kuna. Uz mogućnost produljenja terapija za još dva tjedna, troškovi bi porasli na oko 100.000 kuna. A to je Jagodi i Laurinom ocu Denisu Čulini trenutno nedohvatljivo, pa su kod OTP banke Split na ime Laure Čuline otvorili račun s IBAN-om: HR1324070003105261595.
-Otkako je "Slobodna Dalmacija" pisala o Lauri i njenoj borbi za zdravlje, mobitel mi neprekidno zvoni. Zovu me i brojni nepoznati ljudi, grupe ljudi su se među sobom organizirale i prikupljaju sredstva, uključili su se i moji rođaci i prijatelji, nekoliko mojih sumještana iz Murvice mi je došlo kući želeći sudjelovati u akciji i dati svoj doprinos. I iz Općine Poličnik su mi najavili da će i oni pomoći. Stvarno puno ljudi je zvalo i ja im svima i od srca zahvaljujem! Sve to i meni i Laurinoj mami Jagodi daje jako veliku nadu da ćemo uspjeti pokriti troškove Laurinog liječenja i da će ona nakon terapije u Zagrebu biti sposobna samostalno hodati, priča Denis Čulina, otac 14-godišnje djevojčice koja je prije nekoliko dana iz Rijeke, gdje živi s mamom Jagodom, stigla u Zadar gdje će ostati do početka školske godine.
-U četvrtak sam dobio poziv iz OTP banke u Zadru. Obavijestili su me da za Laurino liječenje imaju uplata iz inozemstva, pa zbog toga moramo otvoriti devizni račun. Učinili smo i to, ali želim reći ovo: svaku kunu preko iznosa potrebnog za Laurine terapije proslijedit ćemo dalje, nekom drugom bolesnom djetetu i njegovim roditeljima! Ne znam vam ja te procedure i kako se to radi, ali znam da drugačije ne bih mogao spavati, sav višak će dobiti netko kome je to potrebno kao sada nama. To je pošteno, jer sigurno u Hrvatskoj ima bolesne djece čiji roditelji ne mogu sami financirati liječenje, kao što to nismo mogli ni mi, poručio je Denis.
Pokraj njega, u svojim je kolicima na terasi jednog zadarskog kafića sjedila Laura i, poput svih svojih vršnjaka, gledala u mobitel iz kojega je dopirala – pjesma!
-Tako ona preko mobitela gleda filmove, objašnjava Denis.
-Da, gledam i serije, najbolji mi je "Larin izbor". Ali, najviše volim gledati videa s pjesmama moje rodice, uključuje se u razgovor Laura pokazujući nam što to, tiho pjevušeći, gleda i sluša.
-Evo sad ćete čuti kako ona lijepo pjeva. Znam tekstove svih njenih pjesama, ali najviše volim onu "Jer ti si predivan Bog". Tea Vidaić je moja rodica, završila je književnost i radi u Pomorskoj školi u Zadru, ali svira i pjeva. Jednu je pjesmu posvetila i meni, nastavlja Laura ne skrivajući da joj je Tea uzor, najbolja prijateljica s kojom često razgovara i s kojom se svaki put rastaje u suzama.
-Onog dana kad prohodam, idem ravno do nje! Daj Bože da to što prije dođe, priželjkuje teško bolesna djevojčica.
Njeni roditelji bi najradije da se terapije u jednoj privatnoj zagrebačkoj klinici obave u studenom kako Laura ne bi puno izostala s nastave.
-U školu na Vežici putujem kombijem. Ponekad to traje, jer moramo pokupiti i svu drugu djecu. Nije mi škola teška. Najdraža mi je matematika. Nastavnici mi pripreme plan i program, pa kad sam u bolnici učim i poslije odgovaram to što sam spremala. Imam sve petice. Sada ću u sedmi razred, kasnije bih htjela u Ekonomsku školu, blizu mi je, a kasnije mogu i na fakultet. Možda nešto nađem u Zadru, bila bih bliže Teici. Ali, sad mi je najbitniji taj robot.
Robot o kojemu Laura govori spada u njeno iskustvo sa srpanjskog pregleda u jednoj privatnoj poliklinici u Zagrebu gdje su uveli robotiku u liječenje ovakvih pacijenata. Na tom se pregledu rodila jaka nada da će Laura prohodati, a djevojčica ne krije ni da je zaplakala.
-Stvarno si zaplakala?!
-To vam je moja mama rekla. Jesam, zaplakala sam. Valjda su to te emocije, kako ću sama hodati. Super mi je bilo na tom pregledu, nisam imala prigovora. Onaj fizioterapeut koji je radio sa mnom je stvarno strog, ali sve je bilo dobro.
-Padaju li ti teško svi ti odlasci u bolnice, terapije, vježbe?
-Mislite je li mi teško raditi? Ne, nije mi to problem, ma kakvi! Imam ja motivaciju.
-Što očekuješ od liječenja uz pomoć robota?
-Iskreno da vam kažem: mislim da će mi u Zagrebu pomoći, govori neustrašiva djevojčica objašnjavajući da se s tatom jeko često čuje mobitelom i da voli doći u Zadar, ali...
-Ne volim se rastati s Teom, to mi svaki put teško pada. Prošli put sam baš jako plakala. Ali, kad prohodam, otići ću ravno k njoj!
JAGODA PRTENJAČA: Laura je borac, nikada nismo odustale, a prošle smo bezbrojne teške dane. Ne odustajemo, nadamo se najboljemu!
Proteklih nekoliko dana, od objave priče o njihovoj djevojčici, Jagoda Prtenjača opisuje vrlo slično kao i Laurin otac Denis Čulina.
-Jučer me netko zove s nepoznatog broja. Ljudi iz KBC Split, liječnici i medicinske sestre, raspituju se o svemu što se događalo s Laurom. Ona je rođena u Splitu, bila je nekoliko mjeseci tamo na Neonatologiji, a te je ljude zanimalo kako sam uspjela s Laurom ostvariti ovoliki napredak. Rekli su mi da smo postigle nemoguće, raspitivali se o svim detaljima i o svemu što sam svih ovih godina radila s njom, razgovarala sam s ljudima iz KBC-a sat vremena. I najavili su mi donaciju, pomoć za Laurino liječenje u Zagrebu. Iz istog razloga su me zvali i iz Udruge defektologa u Puli, mnogi ljudi nam žele pomoći, kaže Jagoda Prtenjača, Laurina mama.
I ne posustaje niti gubi nadu:
-Nadam se da ćemo otići u Zagreb i u studenom odraditi tu robotsku terapiju. Ne znam zbog čega, teško mi je to objasniti, ali uvjerena sam da će sve biti u redu! Laura je borac, nikada nismo odustale, a prošle smo bezbrojne teške dane. Ne odustajemo, nadamo se najboljemu!