Cijeli dan u srijedu je Goran Markulin, predsjednik Uprave "Cromarisa" sa suradnicima vodio poveću grupu novinara iz Zadra i Zagreba po svim najvažnijim djelovima ove tvrtke: od novog, tehnološki usavršenog mrijestilišta orade, brancina i hame u Ninu preko pogona za preradu i(li) pakiranje većine od 300 proizvoda koje ovo trenutka "Cromaris" u ponudi, pa do jednog od sedam kaveznih uzgajališta tvrtke, onoga u blizini Žnama na Dugom otoku.
Povod za ovaj naš radni izlet bila je lijepa obljetnica: 10 godina postojanja "Cromarisa" koji je nastao u njedrima jake "Adris grupe" koja je novu firmu stvorila od četiri tada još postojeće i zamalo izgubljene tvrtke za uzgoj bijele ribe među kojima je najveća bila zadarska - "Cenmar". Snažan rast "Cromarisa" je očit, ove godine će produkcija tvrtke prijeći 10.000 tona ribe od čega se čak 82 posto izvozi u okolne države, najviše u Italiji, a taj rast uslijedio nakon obilatih investicijskih injekcija matične grupacije – u prvih 10 godina tvrtke investicije su iznosile milijardu kuna, a u idućih nekoliko godina planira se uložiti još 50 milijuna EUR-a. Naime, cilj je tvrtke dostići godišnju proizvodnju od 18.000 tona ribe i više, pa su neki proizvodni dijelovi sustava naprosto postali tijesni. Već je sad „Cromaris“ morao iznajmiti dio jednog pogona u Industrijskoj zoni Šopot za nove proizvode iz programa „skin“, a to je pak, zbog specifičnog pakiranja potpuno otkoštenih fileta i odrezaka ribe, novi važan iskorak u kvaliteti ponude. „Cromarisova“ riba i proizvodi ionako je tražena i prihvaćena na europskom tržištu, a s novom se usavršenom „skin“ linijom u kojoj je glavni adut ne samo sama ambalaža već i namjera da se pridobije i mlađe kupce u velikim supermarketima „koji nemaju ni volje ni želje naučiti kako se čisti riba“, kako je to objasnio direktor Markulin.
Dok smo điravali po djelovima „Cromarisovih“ proizvodnih djelova, dok mnogi kolege novinari nisu skrivali fascinaciju tehnološkim rješenjima i detaljima poput onog da se prati genetika roditelja u matičnim jatima koji izlivaju nove milijune komada jajašaca koje će u kontroliranim bazenima postati mlađ pa onda i riba, meni se stalno u glavi vrtio Ante Božikov, vlasnik i glavni kuhar Konobe „Opat“ u uvali istoimene punte, krajnje južne točke otoka Kornat kojeg sam posjetio u kolovozu. Nije mi bilo jasno zašto je to tako: taj lucidni i izuzetno maštoviti Murteranin koji je najprije s ocem izgradio, a sada i sam nastavio usavršavati mali kameni raj za bogate nautičare u gotovo skrivenoj, robinzonskoj uvali, ne koristi „Cromarisovu“ uzgojenu ribu. On koristi samo ono što mu pružaju okolne dubine i kornatske goleti pune mirisnih trava, oslanja se na dohvatiljve resurse. Pa će tako u nizu sjajnih sljedova, nakon carpaccia od skupocjenog kovača s tartufima u fine dinning doživljaju servirati i sjajni budetić od sveprisutne, svima dostupne, ali skromne školjkice – priljepka. Kojeg skuha na tako sjajan način da dobijete ekstrahirani okuse ovog našeg savršeno čistog mora (bar je na Kornatima more čisto), Dalmacije i Mediterana, ali i zdravlje savršeno očuvane morske namirnice koju baš ništa nije moglo upropastiti na kratkom putu od kamena do pijata.
A sličnu poslovnu filozofiju ima i „Cromaris“. Doduše, ta tvrtka morsko blago sama uzgaja jer se do povijesnog trenutka kada se s otkrilo kako uzgajati morsku ribu u morskim farmama, a bilo je to prije oko pola stoljeća, došlo sa zakašnjenjem od kojih osam tisuća godina od kada su se stari ljudi počeli baviti stočarstvom. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća baš su u Zadru mladi znanstvenik i tehnolog Tomislav Vodopija i njegove kolege prvi otkrili način kako uzgojiti ribu. „Cromaris“ je danas kreativni i poslovni sljednik tih prvih pokušaja, ali ima i novu misiju kojoj je cilj nekim sasvim drugim konzumentima, onima koji nisu bogati gosti Ante Božikova, tisućama kupaca po ribarnicama i marketima Europe, ponuditi ekstrahiranu i sačuvanu vrhunsku kvalitetu ribe iz Jadrana. I to na način da je što prije dostavi „od kamena do pijata“ vodeći se pri tome svima poznatim dalmatinskim haiku dijalogom:
Koja ti je riba najbolja?
Friška!
I u tome „Cromarisova“ ekipa uspijeva. Na tržište Italije i Hrvatske svježa riba stiže u roku od 24 sata, kako gdje, a na druga za maksimalno 36 sati. Konkurentske tvrtke u Europi koje su produkcijski i veće, za tim standardom debelo kaskaju, pa „Cromaris“, što može dokazati čitavim snopom relevantnih certifikata, prednjači kvalitetom svoje ribe pred svima drugima.
Zadru i njegovom kraju je ova tvrtka zlata vrijedna: ne samo da je izrasla na jednoj od ruševina koje su ostale od prijeratne jake zadarske privrede, a rijetko se koja još tako uspjela ponovno izdignuti, već je dokazala da ne mora nužno prevrtljivi turizam biti core poslovna priča ovog kraja, a da istovremeno može biti jedan od važnih aduta baš za turistički opstanak istog tog kraja. Turizam i gastronomija, pa svi apeli za održivim razvojem i, jednostavno, zdravljem, naprosto su neraskidivo povezani i neodvojivi. A i mi i turisti sve više uživamo u ribi iz uzgoja. I bolje je da se tome učimo. Ona samoopstojeća, divlja ionako će nam biti sve manje dostupna.
