FOTO: PRIČA O ZEMLJI KOJA SE RIJEŠILA UHLJEBA I DOVELA MICROSOFT Zadranka Tatjana Prenđa Trupec predvodi reformu javne uprave u Armeniji! Evo kako je njima uspjelo ono što Hrvatska ne može...

FOTO: PRIČA O ZEMLJI KOJA SE RIJEŠILA UHLJEBA I DOVELA MICROSOFT

Masovnim uličnim prosvjedima prošle godine u travnju deseci tisuća Armenaca uspjeli su srušiti oligarhijski režim Republikanske stranke, koji je više od dva desetljeća vladao tom bivšom sovjetskom republikom, ostavivši iza sebe duboko umreženu korupciju i ogroman jaz između najbogatijih i najsiromašnijih u društvu.

Tada novoizabrani premijer Serzh Sargsyan, koji je deset godina prije toga bio i predsjednik države, podnio je ostavku, a na njegovo mjesto došao je popularni oporbeni političar Nikola Pashinyana.

Ta baršunasta revolucija bila je prva vijest iz Armenije, koja je nakon dugo godina uspjela doći do naslovnica svjetskih medija, nevezano uz sukob u Nagorno-Karabahu, kriznom žarištu gdje je prije 25 godina planuo sukob koji je prerastao u krvavi rat između Azerbajdžana i Armenije, a u kojemu je poginulo više od 30 tisuća ljudi.

Rast IT-a 20 posto godišnje

Ta velika enklava i samoproglašena država na južnom Kavkazu, gdje žive isključivo Armenci, još uvijek je tempirana bomba koja ovoj geopolitički ionako trusnoj regiji stalno prijeti novim ratom.

Izuzev tog sukoba, koji je obilježio četvrt stoljeća neovisnosti nakon odvajanja od nekadašnjeg SSSR-a, i ulične revolucije prošle godine, o današnjoj Armeniji ne čuje se često.
Zemlja je to u kojoj živi tri milijuna ljudi, ali u dijaspori ih je tri puta više, gotovo deset milijuna, i snažno su povezani s matičnom zemljom.

Granice s Turskom su zatvorene zbog genocida iz 1918. u kojemu je pobijeno ili protjerano gotovo pola stanovništva, pa su njihov prolaz u svijet uske granice s Iranom i Gruzijom. Devedesetih godina i one su bile zatvorene, pa su nekoliko godina živjeli u izolaciji bez energenata, u toliko teškim uvjetima da su se djeca u školi zimi grijala na drva u središtu razreda, a kruh se dobivao na bonove.

Danas im je godišnji bruto domaći proizvod nešto viši od deset milijardi dolara, što je otprilike šestina hrvatskog BDP-a, glavni ekonomski partneri su im Rusija, Europska unija, Kina, Iran i Irak. Zemlju i dalje karakterizira visoka nezaposlenost, ali u posljednje vrijeme bilježi solidan ekonomski rast za što je, prije svega, zaslužan IT sektor koji zadnjih deset godina raste prosječnom stopom višom od 20 posto.

I tu, zapravo, počinje prava priča o Armeniji danas. Zemlji koju zovu novom Silicijskom dolinom bivšeg Sovjetskog Saveza i čija je javna uprava bolje informatizirana od većine zemalja Europske unije!

Nedavno su krenuli u novi, veliki, projekt digitalizacije koji će omogućiti učinkovitu povezanost između svih tijela javne uprave, a financira ga Europska unija sa šest milijuna eura.

Slični po veličini, i gotovo

Posebno je zanimljivo da je na njemu angažirano dvoje stručnjaka iz Hrvatske, Darko Gulija, kao glavni ekspert za arhitekturu rješenja, i Tatjana Prenđa Trupec, kao voditeljica tima.

Rođena Zadranka sa zagrebačkom adresom do sada je sudjelovala na brojnim međunarodnim projektima, radila je za Svjetsku zdravstvenu organizaciju i Svjetsku banku, a domaća je javnost najviše poznaje kao ravnateljicu HZZO-a.
Na tu je funkciju sama dala ostavku u lipnju 2016. godine, a međunarodni konzorcij angažirao ju je u Armeniji zbog iskustva na ovakvim projektima.

Hrvatska i Armenija slične su veličine, sličnih problema, povijesnih trauma i brojnih paralela koje se mogu povući. No, kad je javna uprava u pitanju, svaka sličnost prestaje.

Europska komisija lani je objavila detaljan izvještaj o kvaliteti javne uprave koji analizira njezinih najvažnijih šest elemenata, od organizacije i upravljanja vlade do pružanja usluga i digitalizacije – u svih 28 zemalja članica. Hrvatska je na samom dnu zauzela 26. od 28 mjesta, iza nas su samo Grčka i Rumunjska.

Zadnja ozbiljna promjena s pozitivnim posljedicama napravljena je sustavom e-građanin još za Milanovićeve vlade. Već godinama je jasno da naša javna uprava treba ozbiljnu modernizaciju, veću kvalitetu javnih usluga i orijentaciju na građane, a ne na vlast koja, usput rečeno, još od devedesetih godina nema političke volje da krene u njezinu reformu.

Jasno je i zašto: umjesto za servis građanima, javna je uprava u Hrvatskoj sinonim za uhljebistan koji buja nakon svake promjene vlasti, nakon što udomi novu vojsku zaslužnih stranačkih kadrova. Baš zato točan broj zaposlenih u tijelima javne uprave čuva se kao državna tajna, a o razini njezine informatizacije dovoljno govori podatak da je bivša ministrica uprave, MOST-ova Dubravka Jurlina Alibegović prije nekoliko godina planirala uštedjeti 27 milijuna kuna tako što će zaposlene natjerati da koriste – e-mail!

Zadnji ministar javne uprave koji je obećavao reformu, Lovro Kuščević, trenutno čeka hoće li protiv njega biti podignuta optužnica zbog sumnje da je na nezakonit način stekao i povećao vrijednost svoje imovine. Ako je uopće i pokrenuta, reforma je sada u drugom planu. Ukratko, to je javna uprava u Hrvatskoj.
A sada priča iz Armenije.

Klikom do carine

– Javni registri i procesi rada javne uprave u Armeniji potpuno su informatizirani, a sa sustavom koji sada gradimo, bit će jedna od rijetkih zemalja svijeta koja ima punu interoperabilnost između svih registara i jedinstveni pristup carinskom sustavu.

Sustave poput ovih još djelomično imaju samo Slovenija, Portugal, Španjolska i Nizozemska. S obzirom na sličnu veličinu države, puno bi se iskustva iz Armenije moglo primijeniti na Hrvatsku – kaže nam Prenđa Trupec koja je pretprošlog tjedna u rodni Zadar dovela delegaciju 12 vladinih dužnosnika i namještenika iz različitih tijela Republike Armenije te ključne stručnjake s projekta kako bi razmijenili iskustva o projektu digitalizacije javne uprave i primjeni vladine platforme interoperabilnosti (government interoperability platform).

A evo kako ta armenijska interoperabilnost izgleda u praksi: prilikom izdavanja vozačke dozvole, za koju građani apliciraju elektronički, MUP automatski povlači podatke iz prekršajne i kaznene evidencije. Pri uzimanju kredita u banci, primjerice, država može odobriti da se direktno u katastru pregleda status imovine na koju se diže hipoteka.

Zamislite koliko je to manje hodanja, čekanja i papira. Mnogo je i drugih primjera.

Većina tijela državne uprave u Armeniji međusobno, s tvrtkama i građanima, komuniciraju elektroničkim putem i pružaju velik broj elektroničkih usluga, smanjujući tako vrijeme potrebno za administrativne poslove.
Prije nekoliko mjeseci osnovali su Ministarstvo za visoke tehnologije koje se bavi isključivo informatizacijom i automatizacijom državne i javne uprave.

Sada se radi na jedinstvenom pristupu carini, što znači da sve firme koje imaju ikakav uvoz ili izvoz, na jednom mjestu, elektronički, kroz aplikaciju, prijavljuju svoj slučaj te plaćaju carinu i ulaze u proceduru koja se također obavlja elektronički.

– U praksi to izgleda ovako: pri uvozu hrane ili lijekova ispunjava se jedinstvena forma, plaća taksa carinskoj upravi preko aplikacije te se slučaj automatski dodjeljuje nekom od laboratorija slučajnim odabirom. Tako se smanjuje korupcija i povećava transparentnost. Sva državna tijela koja imaju bilo kakve veze s carinom te svi carinski prijelazi i porezna uprava spojeni su na isti sustav, poput Agencije za hranu, Agencije za lijekove ili Agencije za kulturna dobra, tako da se cijela procedura prati i rješava preko interneta.

Svako ovakvo povezivanje, skidanje administrativnog tereta s tvrtki i građana doprinosi rastu gospodarstva i većoj učinkovitosti. Zato bi ovakva rješenja kakva uvodi Armenija i za Hrvatsku bila izvrsna – kaže naša stručnjakinja.

Kad političari imaju viziju

Drugi primjer na kojemu možemo učiti od Armenaca je razvoj IT sektora koji se nije dogodio slučajno ni preko noći. Tradicija je postojala od ranije jer do 1990. godine Armenija je dizajnirala i proizvodila jednu trećinu vojne elektronike Sovjetskog Saveza, s više od 100 tisuća zaposlenih u tom sektoru.

Nakon kolapsa ekonomije i desetljeća propadanja u devedesetima, ta industrija ponovno je oživjela. Recept za uspjeh relativno je jednostavan: visokokvalificirana inženjerska radna snaga plus državna inicijativa.
Naime, Vlada potiče dolaženje velikih stranih korporacija primjenom svoje politike "otvorenih vrata", a zakonodavstvo je znatno olakšalo osnivanje, rad i razvoj manjih tehnoloških tvrtki, omogućivši im porezne olakšice.

– Kad pogledate Armeniju, sasvim je jasno da je Hrvatska mogla krenuti istim putem. Potencijala za razvoj imamo, stručnjaka imamo, i planskim pristupom smanjivanju poreza i olakšica na IT sektor, Hrvatska je mogla biti nova Silicijska dolina Europe. Zašto bi to bilo nemoguće? Armenijski primjer pokazuje dokle se može stići promišljenim razvojem – kaže Prenđa Trupec.

U glavnom gradu Erevanu, primjerice, pokrenute su dvije slobodne ekonomske zone (FEZ) u kojima tvrtke koje ispunjavaju određene zahtjeve mogu raditi bez plaćanja PDV-a, dobiti, poreza na imovinu i poreza na dohodak, a pritom izbjegavaju naplatu izvoznih carina. Prošle godine objavili su kako im, uz kadar koji sami školuju, kronično nedostaje nekoliko tisuća diplomiranih inženjera informatike kako bi zadovoljili rastuće potrebe tržišta. Iako IT stručnjak u Armeniji može zaraditi pet puta više od prosječne armenijske plaće, to je još uvijek trećina od onoga što bi za isti posao dobili u SAD-u.

Zato Armenija zaposlenima u IT sektoru, kako bi ostali u domovini, nudi posebnu stopu poreza na dohodak od deset posto u odnosu na uobičajenih 15 posto.

Zbog svega ovoga, u Armeniji danas posluje više od 500 informatičkih tvrtki, a svoja sjedišta tamo otvaraju IT divovi, kao što su Microsoft, Google i Oracle.

Za zemlju koja osim poljoprivrede za vlastite potrebe i mineralnih sirovina nema mnogo toga za izvoz, odluka da se okrene visokim tehnologijama bila je, čini se, pun pogodak...

 

ŽIVE DUGO ZBOG PREHRANE I AKTIVNOG ŽIVOTA
Prosječna očekivana životna dob u Armeniji je oko 74 godine, što je puno s obzirom na to da za zdravstvo izdvajaju 10 puta manje nego Hrvatska, oko 100 eura.
Kad istražujete zašto je tako, dođete do zdrave hrane, puno voća i povrća kojima je Armenija bogata. Prodaju se na svakom uglu, zrak je čist, puno hodaju i manje se nerviraju, kaže naša stručnjakinja, koja je u Armeniji radila i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju te iz prve ruke poznaje njihov javno-zdravstveni sustav.
– Kad se uspoređuje hrvatski i armenski zdravstveni sustav, naš je značajno bolje organiziran jer 50 posto svih troškova u Armeniji pacijenti pokrivaju iz vlastitog džepa.
Primjerice, neke skupine pacijenata plaćaju u cijelosti onkološko liječenje, dok u Hrvatskoj troškovi liječenja koje plaćaju sami građani iznose samo 15 posto, što je istovjetno s najrazvijenijim zemljama EU-a.
U Armeniji nemaju liste čekanja jer mnogi ne mogu sebi priuštiti zdravstvenu zaštitu. Izvan Erevana stanovništvo je uglavnom siromašno – kaže Prenđa Trupec.

 

RUČAK NA POSLU JE OBVEZAN
Otkako se počela otvarati prema svijetu, Armeniju zadnjih godina polako otkrivaju i turisti, ali još uvijek malobrojni.
Oni koji su je posjetili kažu kako je ova kavkaska republika skriveni turistički biser.
– Armenija je prelijepa zemlja toplih ljudi i odlične hrane. Imaju svoj jezik, svoje pismo i prva su zemlja koja je prihvatila kršćanstvo još davne 301. godine, čak 12 godina prije Rima.
Tvrde da svi vučemo korijene iz Armenije, s obzirom na to da se po legendi Noina arka nasukala na planini Ararat koja je tada bila dio Armenije. Glavi grad Erevan vrlo je razvijen i živ jer su restorani i kafići puni tijekom cijelog dana. Sam grad je na 900 metara nadmorske visine, a cijela Armenija ima puno područja iznad 2000 metara. Usprkos tome, ljeti temperature dosežu i 45 stupnjeva.
Rade puno i imaju dugo radno vrijeme, no s manje stresa, puno međusobnog razgovora i obvezom da odu na ručak i prošetaju tijekom radnog vremena. Većina mladih ljudi govori tečno ruski i engleski, pa snalaženje nije nikakav problem – kaže Tatjana Prenđa Trupec.
Naslovnica 4 kantuna

Najčitanije

EKSKLUZIVNI VIDEO&FOTO: NOVI BRUTALNI NAPAD NA GOSTE U ZADRU Grupa muškaraca u noćnom klubu 'Opera' pretukla dvojicu tamnoputih američkih gej vojnika koji su twerkali na podiju! Napadnuti: Doslovno smo spašavali život! Pomogla nam je jedna domaća djevojka, ona je sada naš anđeo!

Grupa muškaraca u noćnom klubu 'Opera' pretukla dvojicu tamnoputih američkih gej vojnika koji su twerkali na podiju! Napadnuti: Doslovno smo spašavali život! Pomogla nam je jedna domaća djevojka, ona je sada naš anđeo!
Dvojica tamnoputih vojnika američkih zračnih snaga brutalno su pretučena u subotu navečer u zadarskom noćno...
Grupa muškaraca u noćnom klubu 'Opera' pretukla dvojicu tamnoputih američkih gej vojnika koji su twerkali na podiju! Napadnuti: Doslovno smo spašavali život! Pomogla nam je jedna domaća djevojka, ona je sada naš anđeo!

KOMENTAR: KOLIKO IH JE KOJI SU UVJERENI DA JE 'MALA UŽIVALA' I 'SAMA TO TRAŽILA'? Na skalama Gimnazije šaptalo se o tome. Ona je bila zaljubljena, on ju je namamio u šumu. Bilo ih je pet ili šest. To grupno silovanje nitko nije prijavio.

Na skalama Gimnazije šaptalo se o tome. Ona je bila zaljubljena, on ju je namamio u šumu. Bilo ih je pet ili šest. To grupno silovanje nitko nije prijavio.
Na skalama šibenske Gimnazije šaptalo se o tome. Ona je bila zaljubljena, on ju je namamio na Šubićevac. Bilo ih...
Na skalama Gimnazije šaptalo se o tome. Ona je bila zaljubljena, on ju je namamio u šumu. Bilo ih je pet ili šest. To grupno silovanje nitko nije prijavio.

KOMENTAR: SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE OTEO SE KONTROLI Što će biti ako mladići nisu krivi? Histerija je posljedica nepovjerenja u sudstvo, a sudstvu ne vjerujemo sustavno jer ne ispravlja vlastite greške, nego se svi međusobno pokrivaju i bježe od svake odgovornosti!

Što će biti ako mladići nisu krivi? Histerija je posljedica nepovjerenja u sudstvo, a sudstvu ne vjerujemo sustavno jer ne ispravlja vlastite greške, nego se svi međusobno pokrivaju i bježe od svake odgovornosti!
Ne zaustavi li se pod hitno histerija nastala zbog slučaja “grupno silovanje djevojčice u okolici Zadra&rd...
Što će biti ako mladići nisu krivi? Histerija je posljedica nepovjerenja u sudstvo, a sudstvu ne vjerujemo sustavno jer ne ispravlja vlastite greške, nego se svi međusobno pokrivaju i bježe od svake odgovornosti!