- Pogledajte, to je mrtva životinja – kaže doc. dr. Tomislav Šarić, pokazujući vrhom dugačke pincete zacrnjeni organizam u prozirnom sedefastom oklopu u obliku leptira. Sve do prije nekoliko tjedana bila je snažna, mesnata i zdrava, masa tkiva se sada drastično smanjila, svi vitalni organi su potamnjeli, probavni trakt je ispražnjen i žućkaste boje, s vidljivim cistama. Svi organi su bitno manji, prazne su i gonade... I nije samo jedan organ otkazao, svi su zahvaćeni bolešću. Na tom improviziranom obdukcijskom stolu gledamo ostatke nekadašnjeg života. Analiza daje nedvosmislen, jednoznačan zaključak: smrt. Uzrok?
- To zahtijeva malo opsežniji odgovor... - nasmije se Šarić, doktor veterine i docent na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.
Malu "vivisekciju" nad uginulom periskom provodimo u društvu njegovih kolegica, biologinje i izvanredne profesorice Bosiljke Mustać te poslijedoktorandice Brune Petani, biologinje i ekologinje mora. Nedostaju nam, agronom, docent Ivan Župan, i docent Zoran Šikić, koji se bavi upravljanjem zaštićenih područja. Ovaj tim zadarskih znanstvenika i sveučilišnih nastavnika zadnjih nekoliko godina intenzivno pokušava pronaći odgovore na pitanje koje potresa akademsku zajednicu: zašto se događa masovni pomor periski u Jadranu te prijeti li nestanak te vrste školjkaša?
Periska, lostura ili loščura (lat. Pinna nobilis) endemični je školjkaš Mediterana, može narasti do 120 centimetara i najveći je školjkaš na prostoru od Gibraltara do Bospora. Njena uloga u prehrambenom lancu morskog ekosustava je vrlo značajna, zbog čega njena masovna smrtnost uslijed naglog širenja bolesti kojom je pogođena zadnjih godina, može imati još dramatičnije posljedice za Sredozemno more.
- Masovna smrtnost periski počela se pojavljivati krajem 2016. godine na španjolskim obalama Sredozemnog mora (Azorsko otočje) i na samom početku pojave masovne smrtnosti utvrđeno je da patološke promjene u oboljelim jedinkama izaziva nova vrsta parazita iz roda Haplosporidium koji je nazvan Haplosporidium pinne. U 2017. i 2018. godini pojava masovne smrtnosti se proširila i na obale Grčke, Cipra, Italije te sjeverne Afrike.
U nekim slučajevima kod oboljelih jedinki nije utvrđen parazit Haplosporidium pinne već su patološke promjene uzrokovale bakterije iz roda Mycobacterium. Otkrili su to naše kolege sa sveučilišta u Napulju istražujući uzroke smrti periski u Tirenskom moru gdje je smrtnost bila izrazito visoka. Krajem proljeća i kroz ljeto ove godine hrvatski tim znanstvenika sastavljen od stručnjaka sa Sveučilišta u Zadru, Hrvatskog veterinarskog instituta iz Zagreba i Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita zabilježio je pojavu masovne smrtnosti i na pojedinim dijelovima hrvatskog Jadrana. U uzorcima pretraženim u Referentnom laboratoriju za bolesti riba i školjkaša na Hrvatskom veterinarskom institutu do sada je parazit Haplosporidium pinne pronađen samo kod jedne jedinke dok bakterija iz roda Mycobacterium nisu utvrđene.
Ipak u uzorkovanim jedinkama utvrđene su makroskopske promjene na organima, a mikroskopskim pretragama probavne žlijezde utvrđena je prisutnost haplosporidijama sličnih parazita kao i bakterija. Sve to nas upućuje kako je riječ o kompleksnoj patogenezi bolesti u kojoj su različiti oportunistički patogeni uključeni u pojavu masovne smrtnosti na različitim lokacijama. Možemo pretpostaviti kako su ti patogeni najvjerojatnije aktivirani jednim (primarnim) još uvijek neidentificiranim uzročnikom – objašnjava docent Šarić dodajući kako bolesti općenito nastaju kao rezultat složenih interakcija između domaćina, uzročnika i okoline.
- U ovom trenutku teško je reći što je bio okidač za pojavu ove masovne smrtnosti kod periske, ali poznato je kako globalne klimatske promjene izazivaju promjene okolišnih parametra, a promjena jednog parametra, okoline, utječe i na odnose između ostala dva parametra, odnosno odnose između domaćina i uzročnika.
Prve pojave masovnog mortaliteta periski u hrvatskom dijelu Jadrana zabilježene su u svibnju ove godine na krajnjem jugu. Pojava se preko ljeta proširila na dubrovačkom i pelješkom području, tijekom srpnja i kolovoza zahvatila je gotovo sve otoke i obalu srednjeg Jadrana i Kornata, a početkom rujna mrtve populacije periski otkrivene su na području Telašćice i Dugog otoka. Zadnje informacije govore da su mrtve jedinke pronađene i kod Lošinja. Monitoring se idućih tjedana planira provesti na području Kvarnera, Istre i Rovinja.
- Prema do sad obavljenim terenskim pregledima, masovna smrtnost periske proširila se od samog juga hrvatskog dijela Jadrana do sjeverozapadnih otoka Zadarske županije. U južnim dijelovima Jadrana osim populacija oko otoka zahvaćene su već sad i populacije bliže kopnu dok u Zadarskoj županiji još uvijek nisu zahvaćene populacije uz samu obalu. Mortalitet, odnosno postotak uginulih jedinki ovisi o tome je li zabilježen u trenutku kad je pojava masovne smrtnosti na pojedinoj lokaciji tek započela ili je doživjela svoj vrhunac. U zahvaćenim populacijama najčešće na kraju ugine između 90 i 100 posto jedinki – ističe docent Šarić.
Pošast je u razdoblju od tri ljetna mjeseca prešla put veći od 300 kilometara što znači da se prilično brzo širi.
Zadarski znanstvenici pretpostavljaju kako širenje zaraze potpomažu morske struje. S druge strane, pojedina istraživanja pokazuju kako se bolest ne pojavljuje na temperaturama nižim od 13,5 ℃. Sukladno tome nadaju se kako će velika razvedenost Hrvatske obale kao i pad temperatura mora u zimskim mjesecima usporiti širenje bolesti. No hoće li taj kratki predah biti dovoljan da se pošast zaustavi, da se nešto poduzme kako periska ne bi zauvijek nestala iz Jadrana, ali i Mediterana.
- Bolest napada vrstu Pinna nobilis, plemenitu perisku, a osim njih u našem dijelu Jadrana postoji i Pinna rudis, koja je dimenzijama bitno manja, može narasti maksimalno do 25-30 centimetara. Zanimljivo je da ta druga vrsta nije zahvaćena ovom pošasti, a nitko nije utvrdio zašto – kaže Bruna Petani.
Naši sugovornici ističu kako se prema dostupnim podacima radi o bolesti koja se prvi puta javila u populaciji, jer populacija ne posjeduje prirodnu otpornost. Za jedinke koje su preživjele na mjestima gdje je pomor bio preko 90 posto, još uvijek se ne zna zašto su ostale žive, da li možda zbog stečenog imuniteta, ili nekog vanjskog utjecaja, lokacije, uvjeta u moru ili slično.
- Informacije iz Španjolske govore kako u nekoliko populacija periski koje se nalaze u zaštićenim obalnim zaljevima nije došlo do pojave masovne smrtnosti iako su okolne populacije oboljele. Još uvijek nije jasno jesu li razlozi, zbog kojeg nije došlo do pojave masovne smrtnosti na tim lokacijama, specifični ekološki uvjeti u kojima navedene populacije žive (temperatura, salinitet ili neki drugi abiotski faktori koji se javljaju u tim sredinama) ili te populacije posjeduju neku specifičnu otpornost. Nadamo se kako će i u Hrvatskoj biti takvih lokacija te zbog toga pratimo velik broj različitih područja sa specifičnim ekološkim karakteristikama – kaže profesorica Bosiljka Mustać.
Ona je preko ljeta obilazila određene lokacije na području od Privlake, Vira, te Paga provodeći monitoring nad periskama. Na spomenutim područjima nema vidljivog mortaliteta periski, za razliku od Dugog otoka, odnosno uvale Sakarun, gdje je u nekoliko tjedan uginulo više desetaka jedinki.
- Problem je dijagnostika bolesti. Monitoring vam ne može reći koja je školjka zaražena, odnosno koja je bolesna, a koja nije. Da nešto nije u redu sa školjkom shvatite tek kada je mrtva, odnosno kada se više ne može zatvoriti i kada ne reagira na vanjske podražaje – kaže docent Šarić.
Periska inače filtrira ogromne količine mora, što je važno za cijeli bentički, ali i pelagički ekosustav. Ona filtrira fitoplankton i zooplankton s kojima se hrane osim periske i brojni drugi morski organizmi (primjerice mlađ srdele i inćuna).
- Je li neka jedinka bolesna znamo tek kada umre, jer uzorkovanje je zakonom ograničeno i za svako vađenje ovog školjkaša mora se tražiti dozvola. Naime, periska je od 1992. pod strogom zaštitom jer joj je prijetilo izumiranje i bez ove pošasti, zbog sidrenja, uništavanja morskih staništa, onečišćenja mora, te određenih ribolovnih aktivnosti. Sada je njen opstanak kao vrste uistinu ugrožen – kaže profesorica Mustać.
Biologinja Petani objašnjava ulogu periske u morskom ekosustavu i zašto je nema na susjednoj, talijanskoj obali Jadrana. Ulogu periske u prirodnom staništu, pjeskovitom dnu s poljima posidonije, nemoguće je nadomjestiti ako dođe do potpunog odumiranja vrste.
- Najlakše mi je to usporediti sa stablima na planinskim područjima. Dok ima stabala i šume, ona zadržavaju zemlju, a s njom i cijeli jedan ekosustav. Gubitkom stabala, dolazi do erozije tla, i na tim mjestima gubi se život. Isto se događa i na dnu. Pitanje je što će se dogoditi s brojnim životinjskim organizmima koji žive u pijesku oko periski, što sa posidnijom, što s račićima koji žive unutar periske u simbiotskoj vezi... Na sva ta pitanja nemamo odgovore, jer još uvijek jako malo znamo o cijeloj pojavi za koju još nitko nije predložio neko konkretno rješenje – naglašava Bruna Petani.
Ipak, neke male naznake nade u oporavak vrste ipak postoje. U Španjolskoj, gdje su otkriveni prvi slučajevi masovne smrtnosti, pokrenuli su akcijski plan za spašavanje periski, započeli su uzgoj preživjelih jedinki u akvarijima. Tako ujedno prate i njihov mrijest, a ako ga uspiju dobiti njima će pokušati obnoviti populaciju na onim mjestima gdje ih je bolest poharala. Takvi projekti zahtijevaju veliku organizaciju i puno novaca, kojeg u Hrvatskoj za očuvanje periske nema. U ovoj fazi pojave masovne smrtnosti periski zadarski znanstvenici smatraju kako je najvažnije raditi u sljedeća dva smjera.
- Prvi smjer - čim prije rasvijetliti etiologiju bolesti, tj. pronaći primarnog uzročnika, odnosno sve uzročnike važne za nastanak bolesti. Jednostavno rečeno, kako bi se uspješno mogli boriti s bolešću moramo znati kako nastaje, odnosno što je uzrokuje. Nakon toga potrebno je žurno razviti testove za sigurnu i brzu dijagnostiku kako bi mogli utvrditi koje jedinke imaju uzročnika, odnosno uzročnike u sebi a koje su slobodne od njih.
Drugi smjer podrazumijeva uložiti napore u evidentiranje i zaštitu malobrojnih preživjelih jedinki u područjima zahvaćenim masovnom smrtnošću kako ih ne bi ugrozili drugim aktivnostima. Te preživjele jedinke mogu biti ključne za obnovu matičnih populacija ali i za provođenje eventualnih programa mrijesta u svrhu obnove velikog broja populacija koje su potpuno nestale zbog masovne smrtnosti.
Alarm za perisku već je dugo u crvenom, ali prave pomoći državnog sustava još uvijek nema, barem ne u onoj mjeri koju bi s obzirom na rapidno širenje bolesti trebali imati znanstvenici i istraživači. Dovoljno je reći da sva dosadašnja istraživanja, monitoring i obrađene informacije znanstvenici financiraju iz matičnih ustanova. Pošast se naime širi tolikom brzinom da se nema vremena za pisanje projekata. Treba djelovati hitno, interdisciplinarno i na međunarodnoj razini, a nekakav SOS stožer za perisku, kao i za slične slučajeve kada treba brzo reagirati, u Hrvatskoj ne postoji.
Prije nekoliko godina, ali i ove godine, dogodio se pomor kunjki, visokocijenjene školjke u Dalmaciji, za što se također ne zna uzrok. Ne bi bilo dobro da se isto dogodi i periski, da joj se sjetimo pomoći kad već nestane iz Jadrana.
Zašto je periska važna i zaštićena?
Populacije periske kroz povijest su uvelike smanjene zbog različitih antropogenih i okolišnih utjecaja. Kao najveće prijetnje populaciji periske do pojave masovne smrtnosti smatrani su: ilegalan izlov, različite vrste zagađenja, oštećivanje jedinki sidrenjem, invazivne vrste, klimatske promjene i uništavanja livada morskih cvijetnica npr. Poeidonia oceanica.
Periska je najveći školjkaš Sredozemnog mora, može narasti u dužinu 120 cm, te filtrira velike količine morske vode zadržavajući organske tvari iz suspendiranog detritusa, te tako među ostalim doprinosi i bistrini mora. Ljuštura periske stvara tvrdu podlogu unutar ekosustava s mekim morskim dnom. Na tu čvrstu podlogu prihvaćaju se mnogi epibionti (drugi biljni I životinjski organizmi) te tako periske povećavaju biološku raznolikost mora. Periske imaju važnu ulogu i u trofičkoj mreži (prehrambenom morskom lancu), plijen su drugih vrsta (npr. hobotnice), a pružaju dom i dvjema vrstama račića koji kao simbionti žive unutar ljušture.