Zadrani s posebnim štovanjem 8. listopada obilježavaju blagdan zadarskog zaštitnika sv. Šimuna, svake godine na taj se datum otvara svečeva raka u crkvi sv. Šime u Zadru s neraspadnutim tijelom proroka Šimuna, te mnoštvo hodočasnika u crkvi obiđe pozlaćenu škrinju iz 1380. godine s balzamiranim tijelom sveca. I ovog će utorka u crkvi sv. Šimuna biti održano pet misa, od kojih je jedna s blagoslovom djece i posebno je posjećena.
No Zadar ima četiri „ravnopravna“ sveca zaštitnika – ništa manje, unatoč postojanju samog tijela sv. Šimuna, ne štuje se mučenica sv. Anastazija (Stošija), čije ime nosi zadarska katedrala, najveća dalmatinska katedrala, i do koje Zadrani iznimno mnogo drže. Slavi se 15. siječnja. Zaštitnik Zadra je i sv. Krševan, do kojega se također iznimno drži, pa je obilježavanje ove svetkovine 24. studenog, kada je prema predaji ovaj akvilejski mučenik u 4. stoljeću smaknut, ujedno i dan kada se slavi Dan Grada Zadra. I sv. Krševan, kao i sv. Šimun i sv. Stošija, u Zadru ima „svoju“ crkvu, iako nije u punoj funkciji.
Četvrti zadarski svetac zaštitnik je sv. Zoilo, koji je također živio u 4. stoljeću u Akvileji i kojem se, prema vjerovanju, u snu javio preminuli sveti Krševan i rekao mu gdje da nađe njegovo tijelo koje je bilo bačeno u more.
Relikvije sv. Zoila su, prema nekim zapisima, u 7. stoljeću prenesene u Zadar i od tog doba ovaj svetac je u Zadru bio iznimno štovan, u gotovo svakoj crkvi nalazila se njegova slika kao znak ljubavi zadarskog puka prema tom svecu, postojao je snažan kult njegovog štovanja. Njegove su relikvije bile položene u nekadašnjoj crkvi sv. Marije Velike kod zadarske tržnice (u narodu poznatijoj pod imenom crkva sv. Roka), da bi u 17. stoljeću bile premještene u katedralu. Upravo dan premještanja relikvija 16. prosinca uzima se kao blagdan svetog Zoila, dok ga je do tada narod obilježavao 23. prosinca, na dan Zoilove smrti.
Ipak, prema drugim izvorima, relikvije sv. Zoila u Zadar su došle kasnije, zajedno sa relikvijama sv. Krševana. Upravo iz tih izvora nazire se mogući odgovor na pitanje zašto od svoja četiri sveca zaštitnika Zadar gotovo uopće ne obilježava svetkovinu sv. Zoila. Naime, kada su relikvije ova dva sveca stigle u Zadar u 10. stoljeću, „prihvaćenije“ su bile one od sv. Krševana, navodno zbog činjenice da je on za života bio svećenik, pa time Crkvi „prikladniji“. Zoilo je, pak, život proveo u kolibi, u nekakvom močvarnom predjelu Akvileje, te je, unatoč svećenstvu, postao bio zaštitnik siromašnog stanovništva Zadra.
- Sarkofag sv. Zoila ostao je u pokrajnjoj kapeli crkve sv. Marije Velike, ugrađen u jedan od četiri oltara, do 1622. godine, nakon što su Mlečani zbog izgradnje obrambenih bedema crkvu porušili. Te godine, kako je zabilježeno u kronikama, u velikom svečanom ophodu od katedrale sv. Stošije prema crkvi sv. Marije Velike i natrag, tijelo sv. Zoila preneseno je u katedralu. Relikvije sv. Zoila pohranjene su u oltar u zadarskoj katedrali 16. prosinca 1622. godine. To je bio veliki događaj za cijeli grad i od te se godine blagdan sv. Zoila počeo slaviti na dan prijenosa svečevog tijela, 16. prosinca – naveo je u svom predavanju don Zdenko Dundović iz Zadarske nadbiskupije.
- Tijelo sv. Zoila se čuvalo u dva dijela. U mramornom sarkogafu u kovčegu od čempresovine su bile kosti sveca, a u srebrnom relikvijaru glava, sa spisima o autentičnosti relikvije. Prije prijenosa relikvije, nadbiskup Stella je proveo rekogniciju svečevih moći, odredio je trodnevni post i javne molitve a sarkofag je otvorio u prisutnosti gradskih vlasti i klera, pojasnio je don Dundović.
Međutim, krajem 17. stoljeća kult sv. Zoila dospio je pod istragu rimske Kongregacije obreda, koja je 21. ožujka 1671. g. zabranila štovanje sv. Zoila. Ovog današnjeg zadarskog zaštitnika na određeni je način rehabilitirao zadarski nadbiskup Vicko Zmajević u 18. stoljeću, ali nikada zapravo više nije obnovljeno štovanje njegovog kulta.