FOTO: ZADRANIN ROKO ŠTOKOVO JE 'DOKTOR ZA PALME' Imam pravi recept za spas svih palmi u Hrvatskoj od crvene pipe! Kako je noću, kao pravi super junak, spašavao palme po Zadru!

FOTO: ZADRANIN ROKO ŠTOKOVO JE 'DOKTOR ZA PALME'

- Ma nema brige! Sve palme u Hrvatskoj će preživjeti, ni jedna neće stradati. Imam ja pravi recept za njihovo očuvanje. Upravo sam njih 17 digao iz mrtvih. Ako to nije dobar dokaz, ne znam što je – sigurnim glasom, uz široki osmijeh, rekao nam je „doktor za palme”, diplomirani inženjer agronomije, Zadranin Roko Štokov. On već godinu i pol dana liječi bolesne palme duž cijele obale, od Luna do Lokruma. Kaže, ovo je prvi posao koji ne radi samo zbog novca, već isključivo srcem, jer „što je Mediteran bez palmi”?

- Nikad neću zaboraviti izjavu jednog poznanika, koje se danas često sjetim, rekao je da palme kod ljudi izazivaju samo pozitivne osjećaje: one su simbol ljeta, opuštenosti, odmora, plaže i bazena, zabave, zgodnih cura, koktela, čak i bogatstva. Palme su lifestyle! Zadar je moj grad kojeg obožavam, jednostavno nisam mogao dopustiti da se cijela njegova vizura promjeni radi jednog štetnika i ne snalaženja struke – govori Roko koji je na ovaj „put spašavanja palmi” krenuo, stjecanjem okolnosti.

- Naime, prije dvije, tri godine, kad je počela ta užasna crvena palmina pipa uništavati palme po Dalmaciji, prolazio sa pored jednog rotora gdje je palma, suha, jedva stajala. Prvo sam primijetio nju, a zatim još jednu, pa još jednu... I onda sam se stvarno zabrinuo što se to događa i kako to ja, koji se bavim biljkama, uzgojem i njihovom zaštitom, ništa o tome ne znam?! Pomislio sam: ma čekaj, kakva je to buba koja se ne može riješiti?! – priča Roko u jednom dahu, dodajući kako je nakon toga odmah otišao u Nasade gdje je s kolegama raspravljao o mogućnostima spašavanja simbola Dalmacije.

- Stvarno se nisam htio pomiriti s činjenicom da ćemo ostati bez palmi, da će nam rive biti prazne, da ćemo njihovim nestankom ostati bez identiteta i prepoznatljivih razglednica. Nisam htio odustati od traženja najefikasnijih rješenja. Godinama već pratim aktualna dostignuća u zaštiti bilja, novitete u biološkoj zaštiti, čak sam pristao na zadnju riječ tehnike jedne strane kompanije i mislio: eto problem je riješen! Ipak, sve je krenulo nizbrdo: taj sistem zaštite nije bio učinkovit na već inficiranim palmama, kojih je u gradu bilo sve više, nego se trebao koristiti samo kao preventiva, a nama je ovdje trebalo nešto što će doslovno palmu „probuditi iz mrtvih” - prepričava Roko prvu i najveću prepreku na koju je naišao.

- Ipak, ne budi lijen, ove sam se zime uhvatio u koštac s problemom i u tjedan dana istražio sve moguće o tom nametniku i opcijama rješenja. I pronađem idealan injektor u Americi! I ja na telefon, zovi Ameriku! Taj čovjek kao da je prepoznao istraživača u meni i objasnio mi do tada nepoznate stvari o način tretiranja svih vrsti palmi. Valjda je osjetio da sam emotivac i da stvarno želim spasiti te biljke. Spojio me sa svojim kolegama u Španjolskoj a ja sam, ni pet ni šest, sjeo na avion i otišao kod njih na trodnevnu obuku. Kad sam se vratio, znao sam da imam pravu stvar u rukama – priča ovaj Zadranin koji je ljubav prema svom gradu iskazivao pod okriljem noći. Baš poput pravih super junaka!

- Osnovao sam firmu i imao tri zaposlena jer se nismo mogli obraniti od poziva građana koji su zaista bili posebno vezani za svoje palme i htjeli su ih pošto poto zaštititi. Znanja imam ali još uvijek nisam siguran što se u praksi može dogoditi i dali solucija ipak radi?! Jedne smo se večeri umorni vraćali s jednog od mnogih terena i prolazili smo uz Veslački, gdje su stajale tako mrtve, suhe, bez boje i mislim se: ne mogu ovo gledati! Pa spašavam sve palme okolo, a u mom gradu ne! I tako smo nas troje usred noći secirali krošnje palme! Bože, da nas je netko vidio mislio bi da smo kompletni luđaci! - smije se Roko, prisjećajući se tog spontanog noćnog rada, nakon čega je nastavio, po danu, i s ostalim palmama, u suradnji kolegama iz Nasada.

- Ovaj put sam znao da neće biti neuspjeha, jer svaku palmu koju sam tretirao i secirao na vrijeme, oporavila se do ovog ljeta. Ove koje sad tretiram, oporavit će se do iduće godine, neće se uopće primjetiti da im je ikad nešto bilo. Trenutno sve što radim po Zadru radim iz – ljubavi. Uz to, održavam skoro 300 palmi samo na Zrću, zatim za velike hotelske resorte, pokrivam cijelu Županiju i sve otoke na koje idem vlastitim gliserom, susjednu županiju, pa preko Makarske do Dubrovnika... – otkrio je Roko.

Kako nam je objasnio, sve palme u Europi zarazile su se uvezenim palmama iz Indonezije, koje su preko Egipta došle sumljivim kanalima (loše ili nikako odrađenim fito karantenama) do Španjolske, Italije, a tako i do nas. Na Mediteranu taj nametnik nema ni jednog prirodnog neprijatelja.

- Ipak, skužio sam da ih sve više jedu gušteri, galebovi, miševi, vrane... Gledajte, pitanje je vremena kad će priroda to izbalansirati. Pojaviti će se nekakva gljivica, nametnik, možda i bakterija, koja će ograničiti njezin razvoj. Vidjet ćemo, ali do tad, moramo sve palme tretirati.

A svaka je palma zasebna, svaka je posebni pacijent sa svojim problemima. Netko tko ovo radi, mora biti duboko u tome, posvećen samo njihovom ozdravljenju. I evo, tek sad, nakon godinu i pol dana, mogu reći da sam uspio! Sto od sto mi je prosjek, odnosno ni jedna mi palma nikad nije propala! Tako da sa sigurnošću mogu reći svima: ne, palme neće nestati! Sve će biti spašene sa minimalnim troškovima! Španjolci će već iduće godine riješiti taj problem. Sredstva za zaštitu ima, znanje je tu, nema nikakve bojazni. Ma sve će biti pet! – utješio je nas je Roko. Nas i sve stanovnike sunčanog Mediterana, doma najljepših palmi.

Inače, cijena palme ovisi o njenoj visini. Po metru debla cijena je i po tisuću eura, ali svaki sljedeći metar je 1100. Tako da jedna palma od tri metra košta 3300 eura. I to bez ugradnje odnosno sadnje. A ona pak dostiže, ovisno o zahtjevu lokaliteta i manipulacijama, i samu vrijednost palme, pojasnio je Roko koja se lova vrti oko ovih privlačnih biljaka.

- Što da vam kažem, nisam lik za biti zatvoren u uredu, uživam u vožnji i autom i brodom, obožavam biti na terenu i raditi ono što najviše volim – zaključio je ovaj jedinstveni momak s toliko pozitivno zarazne energije, da poželite češće susretati tako iznimne ljude.

 

Biografija za knjigu rekorda!

Roko je pak u duši strojar, diplomirao je na Agronomskom fakultetu, ali ga je kao pripravnika dočekala mehanizacija i kemija. Obožava brodove, toliko da ljeti radi kao skiper. Nakon fakulteta u Zagrebu, i godina sitnih poslića, konačno je 2011., dobio pripravnički posao u Agrokorovoj „Novoj Zori” iznad Sv. Filipa i Jakova u povrćarskoj proizvodnji, što je u agronomiji najosjetljiviji smjer. Ubrzo nakon toga dobiva premještaj u Polaču, gdje radi kao voditelj poljoapoteke.
- Kaže se kod nas tko prođe povrćarstvo, može raditi u nuklearnoj elektrani! Vjerujte mi, to je izrazito zahtjevno, jer sve mora biti idealno, od vremenskih uvjeta, doze minerala, savršene temperature, dovoljno vode, do doslovno veličine kapljica koje padaju po tom povrću. A ja sam se, eto iz znatiželje, prijavio na specijalizaciju u Italiju baš za taj, najteži dio agronomije. I, totalno neočekivano, dobio! - prepričava nam početak svog poslovnog puta ovaj simpatični mladić koji je tako u pokrajini Abruzzo proveo skoro godinu dana učeći od Talijana.
- Oni su zaista nekoliko svjetlosnih godina u proizvodnji ispred nas. Iako, moram priznati, mi imamo pametnije i sposobnije ljude, ma čak ih pojedinci debelo prate tehnologijom, ali ono što je kod nas užasno i što nas unazađuje jest nedostatak organizacije. Cijeli sustav je naopak i samodestruktivan. Toliko smo loši u tome da sam nekoliko mjeseci nakon povratka iz Italije, gdje sam zaista mnogo naučio, odlučio dati otkaz na starom poslu. Nije baš bio najpametniji potez s obzirom na to da je kriza tad bila na vrhuncu, ali spašavali su me sitni poslići i tu i tamo skiperaže ljeti i moja neutaživa volja za izmišljanjem novih stvari – priznaje Roko koji, što se tiče posla, zaista nema mira.
- Prvo što mi je palo na pamet bila je povrtna proizvodnja, kultura ne toliko popularnih kod nas. Ipak, izvozio sam u Mađarsku. Nakon toga, krenuo sam u proizvodnju smilja, baš onda kad je počela ona luda pomama za njim. Tu sam se, nakon prodaje preko milijun ipo sadnica, konačno digao na noge. Nisam to dugo radio jer se svijet zasitio. Zamislite, svjetske potrebe su bile do devet tona smilja, a samo smo mi Dalmatinci i Hercegovci proizveli šest tona! Ha, ha, sami smo sebe zeznuli – smije se Roko koji ni nakon toga, naravno, nije mislio stati.
- Stalno sam pratio tržište i bio u tim krugovima koji postavljaju trendove. Moj poslovni partner i ja gledali smo čega je tržište gladno i shvatili da su to ljekovita ulja. Onda smo naravno tražili koja bi se to najskuplja ulja mogla proizvoditi na Mediteranu i otkrili da je to jedna vrsta Oman-a. Ulje te biljke koristi se za respiratorne probleme. Uspjeli smo nekako proizvesti sjeme i lani, u rasadniku, posadili prvu probnu proizvodnju. I bogami, uspio proizvesti najskuplje ulje u Hrvatskoj! Francuzi, za čije se tržište ulje i radilo su pak, nakon analiziranja, došli do zaključka da je to moje ulje čak 30 posto bolje nego ono najpopularnije i najbolje, ono s Korzike! - priča nam Roko svoju gotovo nevjerojatnu životnu priču koju stvarno ne možete predvidjeti.

Ove su mu godine Francuzi povećali narudžbu za pet puta.

- Željeli su da proizvedem 50 kilograma sljedeće godine, a nisu mi baš ponudili dobru otkupnu cijenu. Sjeo sam i izračunao da na tako velikoj organizaciji ne bi profitirao, jer ipak za tu količinu morao bih uzeti puno zemljišta, više ljudi staviti na plaću, uložiti u mehanizaciju... I onda smo kolega partner i ja odlučili prodati posao – rekao nam je Roko, smijući se našoj iznenađenoj reakciji.

- Pa dobro, gdje se u sve to uklapaju palme? - pitamo nestrpljivo.

- Ha, ha, pa palme su cijelo vrijeme tu, u pozadini svih ovih priča – priznao je Roko, uz gotovo tajanstveni osmijeh.

Mislite da je tu kraj? Pa prevarili ste se jer Roko ne misli stati. U planu mu je pokrenuti biotehnološki projekt proizvodnje astaksantina, koji je već apliciran, a to vam je nešto ekstra fino, jako zdravo, i jako, jako skupo. Osim za jelo, najćešče se koriste kao tablete i piju se prije i tokom ljeta za dobivanje one savršene, brončane puti...

 

Naslovnica 4 kantuna

Najčitanije

DA LI JE KSENIJA GREGOV, NEZAVISNA VIJEĆNICA U SKUPŠTINI ZADARSKE ŽUPANIJE – VIDOVITA? Pet dana prije izbora ravnatelja škole javno je rekla tko će biti izabran, i to zato što ima stranačku iskaznicu HDZ-a! „Cijela škola bila je za dosadašnju ravnateljicu, ali politika je jača od svega!“

Pet dana prije izbora ravnatelja škole javno je rekla tko će biti izabran, i to zato što ima stranačku iskaznicu HDZ-a! „Cijela škola bila je za dosadašnju ravnateljicu, ali politika je jača od svega!“
Možda je Ksenija Gregov, nezavisna vijećnica u skupštini Zadarske županije – vidovita? Kako drugačije o...
Pet dana prije izbora ravnatelja škole javno je rekla tko će biti izabran, i to zato što ima stranačku iskaznicu HDZ-a! „Cijela škola bila je za dosadašnju ravnateljicu, ali politika je jača od svega!“