VELIKO ISTRAŽIVANJE ZADARSKIH STUDENATA POD VODSTVOM DR. KREŠIMIRA KROLE O NAVIJAČIMA HAJDUKA „Radikalnih desničara 13, a ljevičara pet posto“

VELIKO ISTRAŽIVANJE ZADARSKIH STUDENATA POD VODSTVOM DR. KREŠIMIRA KROLE O NAVIJAČIMA HAJDUKA

Neki bacaju srpske sportaše u more, a neki organiziraju elektroničke izbore za članove Nadzornog odbora Hajduka. Jedni mlate sezonske radnike zbog "krivog" naglaska, drugi sudjeluju u građanskom nadzoru nad klubom.

Neki participiraju u hajkama po kninskim selima – kako bi tukli Srbe koji gledaju Zvezdine utakmice – drugi participiraju u demokratskim procesima upravljanja Hajdukom. I jedni i drugi su navijači Hajduka.

Ukratko: jedni ustašuju, drugi provode ozbiljna sociološka istraživanja o sklonosti autoritarizmu, populizmu i demokratskim praksama. Ovo je tekst o ovim drugima. Točnije, o članovima udruge "Naš Hajduk".

Sudjelovalo 2034 ispitanika

Ovih dana objavljeni su rezultati istraživanja "Hajdučka demokracija se isplati?", provedenog u okviru projekta "Hajdučkom suradnjom i volonterstvom do društvenog razvoja", koji je kroz Europski socijalni fond financirala Europska unija. Proveo ga je tim studenata sa Sveučilišta u Zadru, pod vodstvom sociologa dr. Krešimira Krole, a uzorak se sastojao od 2034 ispitanika, mahom članova "Našeg Hajduka".

Istraživanje je provedeno kombinacijom kvantitativnih i kvalitativnih metoda, od anketnog upitnika do fokus grupa (koje je vodio student sociologije Hrvoje Pašalić).

Glavni cilj istraživanja bio je provjeriti je li ovakav oblik formalne organiziranosti navijačkih ideja – kakve njeguje "Naš Hajduk" – društveno "isplativ", odnosno može li ova "hajdučka demokracija" unaprijediti demokratsko-građanske potencijale društva ili ona predstavlja zapreku društvenom razvoju. Naime, kako stoji u uvodu izvještaja, "navijačka inicijativa se često opisuje kao 'vladavina ulice' unutar koje caruje rezultatska i razvojna besperspektivnost, uz često zazivanje privatizacije i 'jednog gazde' koji će unijeti stabilnost, mir i dugo očekivani rezultatski napredak".

Natprosječno obrazovani

Autori istraživanja drže da ove razlike u promišljanjima upravljanja društvenim resursima odražavaju i šire strukturne dubioze hrvatskog društva. Konkretno, posrijedi je prijepor između tzv. modernizacijskih pristupa društvene odgovornosti (koji znače uključivanje širih društvenih dionika u procese odlučivanja) i protumodernizacijskih stavova koji ističu važnost jasne hijerarhije i autokratskog oblika upravljanja, gdje cilj opravdava sredstva.

Iako uzorak obuhvaća više od 2000 ljudi, autori sami upozoravaju na problem reprezentativnosti, jer u njemu prevladavaju navijači volonteri i članovi udruge "Naš Hajduk", dok su zbog vremenskih i drugih ograničenja navijači koji se protive socios-modelu "Našeg Hajduka" u manjini. Stoga se može reći da uzorak nije reprezentativan za sve navijače Hajduka, ali jest za članove udruge "Naš Hajduk".

Kod strukture uzorka upada u oči natprosječna obrazovanost ispitanika – ne samo u odnosu na predodžbu o navijačima, nego i u odnosu na prosjek hrvatskog društva. Naime, uz 34 posto ispitanika s fakultetskom diplomom i 15 posto onih s višom školom, u uzorku je i točno 200 ispitanika s magisterijem ili doktoratom (10 posto uzorka), tako da čak 59 posto anketiranih ima završeno više od srednje škole.

Nadalje, čak 72 posto anketiranih ima stalno ili privremeno zaposlenje, uz tek šest posto nezaposlenih (ostalo su učenici, studenti i umirovljenici), pa stoji opaska da je "pretpostavka o prosječnom navijaču i članu kao o neobrazovanoj i nezaposlenoj osobi skoro u potpunosti netočna".

'Udruga mi je ludilo'

Ispitanike se najprije pitalo da procijene kvalitetu rada udruge "Naš Hajduk". Pokazalo se da je najčešća ocjena "vrlo dobar", dok su podjednako korištene ocjene "dobar" i "odličan". Da udruga uživa recepciju korisne i pozitivne priče, vidi se i iz iskaza pojedinih ispitanika: "Udruga mi je ludilo, oduševljena san, mislin da je jedino pozitivno šta se događa trenutno u državi, jedino di se osjećan ka da nešto minjan i ka da će se nešto prominit... baš mi je silo, pogotovo šta san se uvik želila uključit i bit neki mali revolucionar u duši, i sad konačno to i mogu napravit..." (sugovornica FG_B1);

"Mislin da udruga okuplja ono najbolje od društva šta može ponudit, i moran samo još to istaknit, da san tu upozna masu prva liga ljudi, i baš me nije strah više za Hajduka ni za ništa..." (sugovornik FG2);

"... da se pokazuje ta neka socijalna nota, osjetljivost prema ljudima kojima je potriba, siromašni, bolesni... usprkos tome što se prikupljaju novci za dionice, što je prvi cilj udruge, usprkos tome se pokazuje da nije problem odvojiti dio sredstava za ljude kojima je potriba..." (sugovornik FG_B4).

O ugledu koji "Naš Hajduk" uživa među ispitanicima govori i podatak da je iskazano povjerenje prema udruzi čak i nešto veće nego prema druga dva bliska aktera (Hajduk i Torcida), koje je također dosta visoko, dok je daleko najgore – u izvještaju stoji "alarmantno loše" – prošao Hrvatski nogometni savez: čak 91 posto anketiranih izražava prema HNS-u najveće moguće nepovjerenje (ocjena "nedovoljan").

75 posto protiv privatizacije

Možda najzanimljiviji dio istraživanja odnosi se na mjerenje autokratskih i populističkih vrijednosti i stavova ispitanika, vidljivih i po stavovima prema upravljanju i vlasničkom modelu Hajduka.

Zadnjih godina su se, naime, iskristalizirale dvije temeljne struje u upravljanju i nadzoru nad klubom: s jedne strane socios-pozicija udruge "Naš Hajduk" i inicijativa organiziranih kroz mrežu Društava prijatelja Hajduka (DPH), a s druge strane stav da je dokapitalizacija ili privatizacija jedino rješenje za bolju budućnost Hajduka.

Stoga je konstruiran mjerni instrument koji ispituje (ne)sklonost ispitanika prema specifičnim modelima i oblicima upravljanja klubom.

Najveći stupanj neslaganja odnosi se na tvrdnju: "Hajduku, kao i svakom drugom nogometnom klubu, potreban je jedan vlasnik kako bi se uveo red i postigli željeni sportski rezultati." S tom tvrdnjom se uopće ili donekle ne slaže gotovo 75 posto anketiranih, dok se donekle ili potpuno slaže njih manje od 20 posto. Dakle, tročetvrtinska većina ispitanika je protiv ideje privatizacije Hajduka.

Slično je i kod tvrdnje: "Prioritet Hajduka jest rezultat i osvajanje trofeja bez obzira na to kako bi se taj cilj trebao ostvariti." S tim se ne slaže čak 68 posto ispitanika, dok ih se 22 posto slaže. Dakle, dvotrećinska većina ispitanika ne želi titulu koju bi Hajduk osvojio na nepošten način. Ispitanici su najviše podijeljeni kod tvrdnje da "Hajduk mora biti otvoren za gostoprimstvo Hrvatske nogometne reprezentacije bez obzira na sukobe i neslaganja s HNS-om". I tu znatno pretežu oni koji se ne slažu (58 posto), ali imamo i 29 posto onih koji se s time slažu.

'Mater i ćaća se ne prodaju'

Dvotrećinska većina ispitanika ne slaže se s tvrdnjama da treneri i članovi uprave Hajduka moraju biti iz Splita i okolice, odnosno deklarirani hajdukovci, što autori izvještaja nazivaju "modernističkom strujom", nasuprot manjine ispitanika koji se slažu s tim tvrdnjama ("tradicionalna struja").

Naime, kako stoji u izvještaju: "Nužnost bivanja 'hajdukovcem' ili nužnost lokalnog pedigrea ili podrijetla vezano je uz vrijednosne elemente koji inzistiraju na prioritetu zajednice ili rodovske linije kao kriterija upravljanja, dok je inzistiranje na stručnosti bez obzira na navijačke, prijateljske i prebivališne korijene potencijalni pokazatelj modernih tendencija i usmjerenja."

Kako se pokazalo da pristaše "tradicionalne struje" – koja je sklonija ideji privatizacije i jednog gazde koji će "lupiti šakom u stol" – mahom dolaze iz redova starijih od 50 godina, manje obrazovanih i nezaposlenih, razumljiva je konstatacija autora: "Ako bi se vratili na tvrdnju o navijačkom modelu upravljanja i pretpostavci kako takvu ideju podržavaju isključivo 'neobrazovani i neradnički huligani', iz ovoga se jasno vidi kako ta teza ne drži vodu prema podacima prikupljenim u sklopu istraživanja."

Jer pokazalo se upravo suprotno: baš oni slabije obrazovani i nezaposleni su protiv navijačkog modela upravljanja.

Zanimljivo je vidjeti i kako se ove razlike manifestiraju u obliku izjava sugovornika na fokus grupama:

"Ja san tu dosta rigorozan, mislin da je privatni vlasnik u kontekstu Hajduka opcija koja se nikad ne smi dogodit, to bi mene, a mislin i velik broj ljudi strašno pogodilo, na način da bi se totalno odreka Hajduka, mislin da bi to bila izdaja i osnivača kluba i svih generacija koje su sudjelovale u radu kluba u njegovim ranijim fazama i njegovim najznačajnim sportskim i vansportskim uspjesima... Mislin da je Hajduk dio familije, i ne mogu zamislit da neko proda mater, sestru, brata, ćaću... Mislin da je Hajduk identitet svih nas Splićana, Dalmatinaca, glavni simbol grada, regije, reka bi i šire, i ne mogu stvarno zamislit da je on u vlasništvu jedne osobe ili grupacije." (sugovornik FG4)

Uspomena na Pavu i Žana

U istraživanju je ispitivana i tendencija prema nedemokratskim i autoritarnim vrijednosnim stavovima i obrascima ponašanja. Pritom je korištena poznata Adornova F-skala, koja "skenira" potencijalne sklonosti ispitanika za prihvaćanjem autoritarnih obrazaca vladavine koji uključuju koncentraciju moći na pojedinca te podjelu društva na slabe i jake. Tu se pokazalo da ispitanici u prosjeku odbacuju nužnost povratka na vođe i autoritete iz ratnog razdoblja, ne smatraju da u životu treba vjerovati i slijepo slijediti nadnaravni autoritet, ali odbacuju i "darvinističke" stavove da u društvu postoje samo slabi i jaki, odnosno da je nekim ljudima "prirodno urođeno" da budu na visokim društvenim položajima.

Najviši stupanj autoritarnih stavova ispitanici pokazuju kad je riječ o potrebi "novih neustrašivih vođa", što autori tumače specifičnim okolnostima Torcide, u čijem kolektivnom sjećanju živi uspomena na dva tragično stradala istaknuta borca, kako za samu ideju "Našeg Hajduka", tako i u borbi protiv nepravilnosti i bezakonja u hrvatskom nogometu. Riječ je o Pavi Grubišiću-Čabi i Žanu Ojdaniću.

Kako 49 posto ispitanika pokazuje ispodprosječnu autoritarnost, dok ih 34 posto ima blago izražene autoritarne stavove, a svega 13 posto izražene autoritarne sklonosti, autori pišu da "tendencija u javnosti prikazivanja cjelokupne navijačke inicijative kao 'fašističkog', 'nedemokratskog' i autoritarnog sklopa jednostavno ne drži vodu".

Valja reći da se i ta autoritarna manjina mahom regrutira iz najmlađe dobne skupine ispitanika (16 do 20 godina) te iz skupine najmanje obrazovanih (trogodišnja strukovna škola). Sklonost najmlađih navijača autoritarnosti autori ocjenjuju "zabrinjavajućom", ali taj nalaz stavljaju u kontekst opće sklonosti mladih – i izvan navijačkih krugova – prema autoritarnim vrijednostima.

Zanimljivo je uočiti pozitivnu korelaciju između stupnja autoritarnosti i stupnja povjerenja u rad HNS-a: što je ispitanik autoritarniji, više vjeruje HNS-u. Odnosno, što ispitanik iskazuje veću sklonost demokratskoj proceduri, to manje vjeruje HNS-u.

Tu autori ukazuju na paradoks da se upravo udruga "Naš Hajduk" i navijački model prikazuju problematičnim, nedemokratskim i neučinkovitim, dok rezultati istraživanja pokazuju suprotno – baš oni ispitanici koji vjeruju HNS-u u većoj mjeri izražavaju autoritarne i nedemokratske stavove i vrijednosti.

Gdje su u politici

Mnoge će iznenaditi politička orijentacija ispitanika. Obično se nogometne navijače smatra radikalno desnima, no rezultati to ne potvrđuju, jer većina ispitanika sebe smješta u centar. Distribucija njihovih političkih orijentacija jest pomaknuta (blago) udesno, ali slična je, ako ne i još desnija, politička slika i cijele hrvatske populacije. Konkretno, 13,5 posto anketiranih sebe svrstava "radikalno desno", dok ih se 5,2 posto smješta "radikalno lijevo".

Autori posebno upozoravaju na probleme koje za uspjeh rada "Našeg Hajduka" mogu izazvati "radikalno desni" navijači:

"Iako u manjini u odnosu na ostatak uzorka, valja upozoriti kako radikalno desna opcija (...) ima potencijal ugroziti model i projekt jer je u srazu s demokratskim, pluralističkim i transparentnim procesima odlučivanja. Iako u manjini, problem ovakvih grupiranja nalazi se u činjenici što su spremniji koristiti agresiju i nasilje kako bi ostvarili svoje ciljeve. U takvom scenariju, cijeli model i projekt bi se mogao ozbiljno ugroziti te je od iznimne važnosti poduzeti edukativno-preventivne mjere da se amortizira potencijalna prijetnja koja se nalazi u tom segmentu navijačke populacije."

Generalni zaključak istraživanja je pozitivan za "Naš Hajduk": "Iz svega navedenoga proizlazi da se 'hajdučka demokracija' isplati, utoliko što okuplja u prosjeku više onu vrstu populacije koja traži društveno odgovornije, transparentnije i demokratičnije procese u društvu. Prema podacima ovog istraživanja, valja zaključiti kako je suštinski riječ o pozitivnoj priči u okvirima građanskih inicijativa i pokreta, te iz tog razloga udrugu 'Naš Hajduk' treba gledati kao hvalevrijedan napor u dizanju kapaciteta civilnog sektora i građanske kulture u Hrvatskoj."

 

VODITELJ ISTRAŽIVANJA dr. KREŠIMIR KROLO: Priča o rulji i neradnicima je potpuno deplasirana

 

– Jeste li očekivali ovakve rezultate, koji pokazuju visoku predanost navijača demokratskim praksama?

– Lani sam imao više javnih izlaganja na kojima sam iznio neka zapažanja oko navijačke borbe za moderan klub te transparentan i pošteni natjecateljski sustav. U biti pretpostavka je bila kako prijepori oko nogometa u Hrvatskoj nisu samo vezani uz sport, nego odražavaju širu vrijednosnu podjelu u društvu, ali da nedostaje složenijih empirijskih podataka kako bi se provjerile takve hipoteze.

U tom smislu rezultati nisu iznenađujući, jer i površno poznavanje društvenih teorija govori da takav oblik formalno-racionalne organizacije nije i ne može biti proizvod "nasilja ulice", kako se pokušava neutemeljenim epitetima diskreditirati ovaj projekt i model.

– Kakvu poruku rezultati istraživanja šalju onima za koje su nogometni navijači "neobrazovana i besposlena rulja"?

– Rekao bih da šalje nekoliko poruka. Prva je da jednoobrazni prikaz navijača i navijačkih inicijativa neosnovano prati etiketa "rulje" i "neobrazovanih neradnika". Druga je da oni koji u prosjeku podržavaju model "Našeg Hajduka" i koji su skloniji demokratskim procedurama i procesima, ujedno su i oni koji u prosjeku hoće društvo kojemu bi svi trebali težiti: društvo transparentnosti, upravljačke i građanske odgovornosti.

Mogao bih nabrajati unedogled, ali recimo da je u najširem smislu priča o "ulici", prema ovim podacima, u potpunosti deplasirana i neosnovana.

Naslovnica 4 kantuna

Najčitanije

DA LI JE KSENIJA GREGOV, NEZAVISNA VIJEĆNICA U SKUPŠTINI ZADARSKE ŽUPANIJE – VIDOVITA? Pet dana prije izbora ravnatelja škole javno je rekla tko će biti izabran, i to zato što ima stranačku iskaznicu HDZ-a! „Cijela škola bila je za dosadašnju ravnateljicu, ali politika je jača od svega!“

Pet dana prije izbora ravnatelja škole javno je rekla tko će biti izabran, i to zato što ima stranačku iskaznicu HDZ-a! „Cijela škola bila je za dosadašnju ravnateljicu, ali politika je jača od svega!“
Možda je Ksenija Gregov, nezavisna vijećnica u skupštini Zadarske županije – vidovita? Kako drugačije o...
Pet dana prije izbora ravnatelja škole javno je rekla tko će biti izabran, i to zato što ima stranačku iskaznicu HDZ-a! „Cijela škola bila je za dosadašnju ravnateljicu, ali politika je jača od svega!“