Nekada se pjevalo "Velebite, moj debeli (h)lade, što u tebi Dalmatinke rade? Vodu nose dok Ličani kose...".
Što ovih tjedana Dalmatinke rade u sjeni dičnog Velebita? Šopingiraju i na prvi pogled ne rade ništa neuobičajeno u odnosu na svoje tjedne ritmove.
Međutim, ovog puta na njihovoj meti nije odjeća, obuća ili parfumerija niti tragaju za popustima i žutim srijedama po trgovačkim centrima, nego za domaćom spizom po koju sa svojim snažnijim polovicama odlaze u - Liku.
Brdovita regija prepoznatljiva po kvalitetnom krumpiru već godinama sve širem tržištu nudi i niz drugih plodova zemlje poput kupusa, kapule, luka, graha, lješnjaka i šljiva, a što tek reći za sireve poput škripavca i base, med s velebitskih livada ili marmelade spravljene od voća koje i bez službenih papira može nositi titulu ekološkog jer više nema ni traga nekadašnjoj industriji koja bi ga mogla onečistiti.
Sve su to dovoljni motivi zbog kojih po Zadru, Splitu, a sve češće i Šibeniku zasjedaju "kućni savjeti", sastavljaju se detaljni popisi za zimnicu, slažu se troškovi prijevoza i odlazi se kroz "Sveti Rok" prema domaćinima koji bez ustručavanja i marketinga kažu kako su im Dalmatinci i Primorci (Rijeka i okolica) najbolji kupci.
Bez obzira jesu li okrenuli broj poljoprivrednika i unaprijed dogovorili ovogodišnju narudžbu ili su na valu trgovačkog duha poželjeli upiti atmosferu na lokalnim manifestacijama – sedmim Danima ličkog krumpira u Lovincu i već kultnoj 21. "Jeseni u Lici" na glavnom trgu u Gospiću – na toj ste relaciji tijekom protekla dva tjedna mogli sresti na stotine vozila s dalmatinskim tablicama.
Njihovim tragom krenuli smo i mi, a već na izlasku s autoceste kod metropole Ličko-senjske županije statistika je bila neumoljiva: od osam automobila koji su u tom trenutku prilazili naplatnim kućicama čak pet ih je imalo oznake "ZD".
Upravo su ljudi sa zadarskog područja, uz Splićane i Riječane, vjerni "mušterije" obitelji Miščević iz Gospića koja na "Jeseni u Lici" nudi plodove svojih polja još od samih početaka smotre. Luk i kapula su njihovi glavni aduti, ali, kako kažu, za stalne kupce uvijek se nađe i dobrog krumpira koji se crveni od ponosa.
– Krajem rujna imali smo štand na Danima ličkog krumpira u Lovincu i, hvala Bogu, zadovoljni smo prodajom. Splićani, Zadrani i Posedarci su pokupovali sve što smo donijeli. Koliko sam čula, i drugi poljoprivrednici imali su dosta posla, netko je prodao nekoliko stotina kilograma krumpira, drugi je utržio čak tonu, ali bilo je kupaca za sve.
I ove godine prodajemo ga za četiri kune po kilogramu, kao i lani, a vidim i da ga skoro svi ostali proljoprivrednici nude po istoj cijeni – ističe Ana Miščević koja sa suprugom Brankom vodi Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo "Drazan".
Uz svakodnevne poslove na radnim mjestima, naši se sugovornici, uz povremenu pomoć mlađih članova obitelji, stižu posvetiti nasadima u Ličkom polju.
– Obrađujemo samo vlastitu zemlju, oko hektar površine je pod povrćem, to su za ličke uvjete solidno velike parcele. Nije lako sve stići, ali uz uloženi trud i dosta rada sve se može – zaključuje "šefica" OPG-a.
Nije trebalo previše tragati za Splićanima, živahna ćakula odala ih je nadaleko. Korana Mikelić sa suprugom Ivanom (vranjičkih korijena, da se ćaća ne naljuti), već se treću godinu zaredom u njedrima vilinskog Velebita odlučila opskrbiti za burne zimske dane pod Kozjakom i Mosorom.
Nije htjela pred našu kameru, ali kako bismo joj to zamjerili kada je spremno prepričala svoje ličke dogodovštine.
– Prije tri godine sa skupinom žena išla sam na izlet na Plitvička jezera, a u povratku smo svratili na ovu smotru. Nitko od mojih suputnica tada se nije vratio kući bez tegle meda, pakiranja skute, vrećice kapule.
Dogodine sam rekla mužu: Ušparaj za gorivo i cestarinu, nećeš požaliti! Tako je i bilo, vratili smo se doma s punim portapakom krumpira i kupusa za kiseljenje, a kupili smo još i sira, fažola, lješnjaka za djecu…
Četiri kune za kilogram krumpira je dobra cijena, takva je bila i lani, a kada se sjetim da po splitskim pazarićima tijekom zime ili na proljeće, ono dok ne dođu mladi krumpiri, zna skočiti na šest, sedam, pa i osam kuna, mislim da je računica solidna – kaže Korana.
– I ove godine smo procijenili da nam je ovakva kombinacija isplativa iako troškovi prijevoza nisu baš mali, ali kada u to uklopimo i izlet, primjerice u muzej Nikole Tesle u Smiljanu ili u mlinice na izvorima rijeke Gacke, a uvijek odaberemo nešto od toga ili nešto slično, onda je to pun pogodak.
Znamo čije je ono što smo kupili, znamo da je zdravo, domaće i da ne trebamo preko zime svaki tren u dućan po povrće koje je tada uglavnom i uvozno i, šta je najgore, loše kvalitete – dodaje naša sugovornica.
Samo nekoliko desetaka koraka dalje, pred štandom OPG-a Ane Mesić iz Mušaluka kod Ličkog Osika, nailazimo na bračni par Skorić sa Žirja. Skradinjani po obiteljskom "kolinu", a otočani po životnom izboru, Senka i Frane također su se zaputili s one strane "Svetog Roka" kako bi popunili kućne zalihe, sada ih je zaintrigirao sir škripavac.
– Prvi put smo ovdje i oduševljeni smo svime. Čini mi se da nam općenito fali još ovakvih događaja. Ima ih na sve strane, ali nisu svi na kvalitetnoj organizacijskoj razini, pa se negdje i ne dopire kvalitetno do ljudi.
I mi smo OPG-ovci, uzgajamo masline i proizvodimo maslinovo ulje, često smo pred kupcima, a sada smo mi sami u njihovoj ulozi. Koliko sam uspjela vidjeti ovako na prvu, proizvodi su izvrsni. Što da vam više kažem, pogledajte, napunili smo kese! – izravno će gospođa Skorić, dok teta Ana, kršna Ličanka šefica, kako joj lijepo piše na pregači, s druge strane "banka" domeće i upitnike nam nameće:
– Što god da čovjek radi, treba s voljom raditi. Zahladilo je, drva su odavno pripremljena, ali kod nas vam se puno ne loži!
Zašto, pitamo vrijednu i veselu domaćicu:
– Ma, ne stignemo biti kod kuće, stalno smo na polju ili oko stoke. Evo, digla sam se noćas u jedan sat da bih zamijesila i ispekla ovaj kruh od pšeničnog i raženog brašna, sve je to s njiva našeg OPG-a. Tko oće raditi, može zaraditi, to ti je stara poslovica i kod nas se ostvaruje. Najvažnije je da su mušterije zadovoljni, a petkom kada sam na gospićkoj tržnici kod mene ti je red veći nego oko Plenkovića danas. Ha, ha!
Budući da premijer koji je posjetio ličku smotru, kao i bivši mu stranački kolega i aktualni ličko-senjski župan Darko Milinović nisu ni sporedni, a kamoli glavni likovi ove priče, vraćamo se našoj sugovornici:
– Suprug, najmlađi sin i ja smo stalno u pogonu, a u pomoć nam priskaču svi, imam četvero djece. Evo, za nekoliko dana ići ćemo saditi češnjak, cijela ekipa će biti u polju. Obrađujemo oko osam hektara zemlje, opremljeni smo svim potrebnim strojevima, a kupili smo ih samo od svoga rada. Ni kune kredita nikad nismo uzeli!
Muž mi je bio u Hrvatskoj vojsci tijekom cijelog Domovinskog rata, a ja sam tada imala devet krava i čvrsto držala sva četiri kantuna od kuće, kako vi Dalmatinci volite reći. I danas imam četiri-pet krava, ovaj škripavac radim od njihova mlijeka. Ako mušterija želi, evo sad ću je odvesti na njivu, pa neka vide gdje stoka pase i u kakvom okruženju živi.
Takva preporuka, čini nam se, ne traži dodatan komentar...
Sami odlučujete
Na svakome je da se, naravno prema raspoloživim iznosima u novčanicima i dostupnosti ponude, odluči hoće li se okrenuti domaćoj spizi i suradnji s lokalnim proizvođačima ili novom kontigentu uvoznih proizvoda dvojbene kvalitete, poput krumpira iz Poljske i Njemačke na što ukazuju aktualni trgovački trendovi. Lani je na hrvatske štandove i police stiglo 38.000 tona uvoznog krumpira, gotovo 60 posto više nego godinu ranije, a sljedećih mjeseci prijeti nam slična sudbina.
Cijene
Krumpir: 4 kune po kilogramu
Kupus: 2 kn/kg Luk: 40 - 50 kn/kg
Kapula: 7 - 10 kn/kg Lješnjak: 35 kn/kg
Sir kravlji (mladi i skuta): 25 - 50 kn/kg Sir ovčji (tvrdi): 100 - 120 kn/kg
Marmelade: 25 - 40 kn po tegli Med: 60 - 80 kn po tegli