Na skalama šibenske Gimnazije šaptalo se o tome. Ona je bila zaljubljena, on ju je namamio na Šubićevac. Bilo ih je pet ili šest. “To je bilo normalno u moje vrijeme, zvali smo to redaljka. Neke bi uživale”, napisao je neki idiot na Facebooku. U školu sam nosila nož, tatin nož za otvaranje pisama. Ali nisam se bojala: kad imaš tri brata i dobro si istrenirana u bratoborilačkim vještinama, dugo živiš u iluziji da bi se znala obraniti. Pazi s kim se družiš, ljutila se mama Nada. Pazi u koga se zaljubljuješ. Pazi di živiš. Nemoj nikad živiti u Dalmaciji, nemoj nikad živit ko žensko, to ti je najopasnije.
Grupno silovanje srednjoškolke na Šubićevcu nitko nije prijavio. Prijateljica iz razreda mi je povjerila da otac redovito siluje mamu. On želi seks, njoj to ne dođe tako jednostavno. Onda je siluje. To je jako, jako boli. Ideja da bi silovanje u braku bilo kazneno djelo bila nam je tako daleko kao to da bi ministar Dražen Bošnjaković morao dati ostavku zbog skandala u Zadru. Što je Sliško dobio 30 dana pritvora jer je prebio Petrača, a silovatelji iz Zadra nisu. Što policajci čuvaju suca, a ne žrtvu. Što je istraga pokrenuta za sve živo, ali ne i za silovanje.
Zašto bi ministar bio odgovoran za ono što se događa u njegovom sektoru, zašto bi ministri i vlada bili odgovorni za sigurnost i dobrobit građana, i još jedne maloljetnice? Bezveze. Grupno silovanje 15-godišnjakinje na Šubićevcu nitko nije prijavio, jer sve je i onda bilo jasno kao i danas: ona je kriva. Kriva je što joj se uopće moglo dogoditi da bude tamo.
Čitam ovih dana ispovijesti odraslih žena, pišu kako su bile silovane kao djevojčice, ili nešto starije. I kako je to nositi taj teret desetljećima. “Nosim to sa sobom kao mrtvo tijelo”, napisala je jedna. Pratim provalu horora na društvenim mrežama, sve te horde pravednika koje bi sad linčovale silovatelje iz Zadra. Zlo mi je od njih: koliko je među njima tipova koji su se hvalili svojim grupnim ili solo pothvatima, uvjereni da je “mala uživala”, i da je “sama to tražila”? Koliko je među njima razdraganih slušatelja, zavidnih što i sami nisu bili u prilici?
Manje od pet posto silovanja se prijavi, kažu stručnjakinje. Šute, i znaju zašto. Žena je kriva, a župan Tomašević pjeva u “Lijepom našom”. Uvijek je žena nekako kriva. Zašto ga je onako pogledala? Kako se to obukla? Što uopće u to doba traži vani?
Lani je u Hrvatskoj prijavljeno 68 silovanja. Ako uračunamo procjenu udruge B.a.B.e. da na svako prijavljeno dolazi 15 do 20 neprijavljenih, to je oko 1300 godišnje. Rastegnite to na par desetljeća: hodate pored silovanih žena, radite s njima, srećete ih svaki dan. One šute, jer znaju da im ne biste vjerovali. Jer pitate: koliko si popila? Kako si bila obučena? Sigurno si ih sama izazvala.
Kao u slučaju Daruvarac. Kao u slučaju iz 2013. kad su petorica starih od 16 do 22 godine na plaži Kolovare silovali 17-godišnjakinju. ‘Na kraju je žrtva morala napustiti Zadar. Ne silovatelji, nego žrtva i njena obitelj, jer nisu mogli više živjeti u gradu’, ispričala je zadarska književnica Stanislava Nikolić Aras za T-portal.
Tako da molim Zadrane da proglase Ratka Mladića počasnim građaninom. Je li on granatirao Zadar zato što je bio ratni zločinac, manijak koji ubija ljude i razara tisućljetni grad? Neeee. Pa oni su njega izazvali! Mahali su hrvatskim zastavama. Nosili su minicu. Pjevali su Lijepa naša domovino. Teturali su kao pijana maturantica na plaži, i on im je dao ono što su htjeli. A vjerojatno su i uživali u tome?
Strašno je uopće tako misliti, zar ne? To bi mogao pomisliti samo teški četnik, ili možda žena ogorčena time kako opravdavate silovatelje. Ne, Ratko Mladić nije imao pravo granatirati Zadar. Zločin se ne smije opravdavati, žrtvu se ne smije optuživati da je sama kriva. Ni onda kad ima 15 ili 16 godina.