Dva zadarska slučaja iz crne kronike u manje od deset dana snažno su potresla Hrvatsku. Prvo je nezapamćeni slučaj višekratnog grupnog silovanja maloljetnice šokirao javnost, jednako kao i odluka suca istrage da osumnjičene pusti na slobodu, a potom je grupa (od osam do deset) muškaraca premlatila dvojica tamnoputih američkih gej vojnika u noćnom klubu „Opera”. Prije toga u srpnju se dogodilo stravično šaketanje i cipelarenje 40-godišnjaka ispred noćnog kluba Hype u kojem je sudjelovalo najmanje šest nasilnika, a još je svima u svježem sjećanju prošlogodišnji slučaj notornog Darka Kovačevića Daruvarca i besprizornog nasilja nad 18-godišnjem djevojkom. Reakcije zadarske sredine na svo to nasilje međutim nisu bile jednake.
Iako je od počinjenja svirepog zlodjela Daruvarac boravio u istražnom zatvoru, javni prosvjedi pokrenuti su tek kad je shvaćeno da bi Kovačević, zahvaljujući (ne)funkcioniranju zadarskog Općinskog suda, mogao izaći iz istražnog zatvor prije sudske presude. Zbog premlaćivanja ispred Hypea, koje je po kriminalnim okolnostima i posljedicama za žrtvu bilo nedvojbeno puno teže kazneno djelo, u Zadru nitko nije prosvjedovao, premda je sud jednog po jednog nasilnika puštao na slobodu dok je kolovođa napada bio u bijegu. Slučaj silovanja aktivirao je javnost u cijeloj Hrvatskoj, ali ponajmanje u Zadru, gdje su jedine prosvjede organizirali studentice i studenti sociologije iz udruge Antifjaka, da bi glavni prosvjed u subotu bio najslabije posječen od svih prosvjeda u 15 gradova u Hrvatskoj.
I zadnji napad na američke vojnike opet je snažnije odjeknuo u Hrvatskoj nego u Zadru gdje dio javnosti, ako je suditi po reakcijama na društvenim mrežama i razmišljanjima nekih kolega, smatra da su novinari i mediji koji izvještavaju o takvim slučajevima odgovorni za negativnu percepciju Zadra u javnosti te da oni Zadar etiketiraju kao „grad slučaj”. S druge strane, istaknuti pojedinci i intelektualci tvrde da Zadar nije „grad slučaj” zbog nasilja i novinara koji o tome izvještavaju, već zbog nepostojanja odgovarajućih reakcija institucija, od politike do crkve, koje slučajeve takvog neprihvatljivog ponašanja u pravilu prešućuju.
- Slučajevi silovanja i premlaćivanja su slučajevi nasilja. Sredine u kojima se ti slučajevi nasilja događaju, sredine su u kojima se događa nasilje, ali to ne znači da su te sredine nasilne i da su svi ljudi koji žive u tim sredinama nasilni. Ovo je nesporno ili bi nesporno trebalo biti. Po ovome, dakle, Zadar nije grad nasilja, jer ne postoji grad koji u potpunosti može spriječiti nasilje – tvrdi Marko Vučetić, saborski zastupnik i profesor filozofije na Sveučilištu u Zadru.
- No, postoji i nešto drugo, nešto sramotno, nešto što konstruira percepciju o ovome gradu kao gradu slučaju, gradu nasilja, a to je je (ne)reagiranje gradskih struktura na nasilje. Ono je potpuno neprimjereno – reagiraju ili šutnjom ili opravdavanjem sebe. Od gradonačelnika do direktora Turističke zajednice očekuje se da znaju odgovoriti na slučajeve nasilja, da znaju očitovati djelatno pristajanje uz žrtve i da znaju komunicirati nenasilni Zadar. Budući da to izostaje, stvorena je percepcija da je Zadar grad slučaj, grad nasilja i da turistička ponuda počiva na nasilju. Nemojmo zaboraviti da ljudi žive u percepciji i da percepcija postaje realnost. Po zakonitosti percepcije, Zadar postaje grad konstruiranog nasilja – zaključuje Vučetić.
Na tom tragu zanimljiva je reakcija gradonačelnika Branka Dukića koji je odmah po objavi vijesti o silovanju reagirao na svojoj službenoj stranici na Facebooku. Poruka je ostala izvan fokusa medija, kasnije nije objavljena na stranicama gradske uprave, niti je on dao neko posebno priopćenje za javnost.
- Bez obzira što se ova monstruoznost nije dogodila u Zadru i što o tome znam onoliko koliko je objavljeno u medijima, ovo je trenutak u kojemu svi moramo reagirati jasno i glasno - malo smo društvo i ne smijemo dopustiti šutnju. Prvenstveno kao čovjek i otac apsolutno sam šokiran i zgrožen ovakvim djelima koja nijedna normalna osoba ne može shvatiti ni zamisliti. Borili smo se za državu, za policiju i sud, za institucije. Na njima je da djeluju kako bi ovaj zvjerski čin bio primjereno kažnjen, a kako bi žrtva dobila svu potrebnu pomoć i zaštitu – napisao je zadarski gradonačelnik koji je pritom „zaradio” 381 reakciju, 31 komentar i šest dijeljenja sadržaja od strane svojih pratitelja.
Dukić naglašava da je, prema istraživanjima, svaka peta djevojčica u Europi na neki način seksualno zlostavljana, dakle ne u Zagrebu, Osijeku ili Zadru, nego u Hrvatskoj i Europi. Komentirajući napad na američke vojnike rekao je sljedeće:
- Osuđujem osobno i kao gradonačelnik baš svaki oblik nasilja, inzistiram na njegovom sankcioniranju i otvoren sam prema svakom prijedlogu koji će dovesti do prevencije, no ne mogu pristati na tezu da su Zadrani mrzitelji žena ili različitosti jer to činjenično ne stoji. Pored toliko pozitivnih primjera, zadovoljnih gostiju svih nacionalnosti, boja kože i orijentacija koji se redovito vraćaju u Zadar, eksces ne može obojati grad. Ovo je grad uspješnih sportaša, humanitaraca, kulturnjaka, arhitekata, tolerantnih ljudi i djece koja redovito postižu izvanredne uspjehe i kao što je šutnja zlo tako je i stvaranje slike o gradu slučaju jednako zlo prema svima njima – kazao je gradonačelnik.
Zadarska književnica Stanislava Nikolić Aras već godinama piše i govori o Zadru kao „društvenoj tempiranoj bombi” kojem treba katarza, a njeno postizanje, dijelom i kroz nezavisnu kulturnu scenu, sustavno se i namjerno spotiče, zahvaljujući dominantnoj nekritičkoj kulturi utopljenoj u ispraznost i društveno licemjerje.
- Ne znam koliko ima smisla ovo što mi činimo a to je ponavljanje više manje istih komentara, prosvjedi, kritiziranje kad se ništa ne mijenja. Ovaj slučaj silovanja užasnuo je javnost jer osim samog silovanja tu je i činjenica da je taj teror vršen nad djevojkom duže vrijeme. Na neki način se to događa i nama već duže vrijeme, pojedinačne slučajeve iz kojih iščitavamo bolest ovog društva bilježimo i komentiramo već jako dugo. Ono što mene izluđuje je licemjerje jer ako ulažemo u obiteljske vrijednosti toliko da imamo vjeronauk u školama i župama već skoro 30 godina, ako smo katoličko društvo i obiteljske vrijednosti su nam visoko na cijeni kako onda da raste agresija, kako se mogu događati ovakvi monstruozni zločini. Pretjerat ću možda, ali pitam se gdje su dušebrižnici ovakvih ljudi – govori Nikolić Aras, naglašavajući odgovornost svih društvenih aktera za bujanje nasilja, od onog na tribinama Višnjika do ustaških grafita na zadarskim ulicama koje redovito „kolju, ubijaju ili vješaju Srbe”.
- Društvo nam je duboko raslojeno i podijeljeno, a dok se mi iscrpljujemo po društvenim mrežama politički mehanizam grabi dalje. Ovo je kompleksna tema i ljudi se njome bave koncentriranije od mene. Ja govorim kao stanovnik ovog grada, majka i prosvjetni djelatnik. Možemo li povezati štrajk prosvjetara s mladima koji divljaju? Pa u našim udžbenicima iz povijesti piše da je Bog stvorio čovjeka?!? To je ono što je suludo. Nikako da povežemo da su ovi "slučajevi" plod našeg dugogodišnjeg "rada" – poentira zadarska književnica.
Kao zgodna ilustracija kako predstavnici institucija (ne)reagiraju na „društveno osjetljiva pitanja” valja se prisjetiti reakcije direktora TZ Grada Zadra Marija Paleke kad su ga novinari Slobodne Dalmacije u lipnju upitali kako komentira činjenicu da je web stranica gaytravelcroatia, posvećene gay turistima, istaknula Zadar među pet najinteresantnijih destinacija za svoje korisnike u Hrvatskoj. Na pitanje je li Zadar uistinu gay friendly destinacija, misleći pritom na lanjsko otkazivanje rezervacije dvojici brazilskih turista iz jednog privatnog apartmana u Zadru, samo zato jer su gay, Paleka je ostao zbunjen.
- Nisam mjerodavan da bih na to odgovorio – kazao je.
Na novinarsku tvrdnju kako je upravo on mjerodavan s obzirom na funkciju koju obnaša te zamoljen da odgovori jednostavno, sa „da ili „ne“, Paleka je kazao: „Ne mogu tako. Mogu kazati u svoje osobno ime, ali ne i u ime Turističke zajednice. To je osjetljiva tema, oprezan sam. Ja vam samo u svoje osobno ime mogu reći da nisam isključiv čovjek, da je Zadar europski grad, grad kulture, povijesti i tradicije”.
Jedan od govornika na prosvjedu „Pravda za djevojčice” u Zadru bio je i profesor sociologije na zadarskom sveučilištu Sven Marcelić koji već godinama funkcionira kao novinarski „džoker zovi” komentator i „javni korektiv” raznoraznih ovdašnjih društvenih anomalija. Bez takvog „aktivizma” njega i njegovih kolega s odsjeka, te njihovih studenata u ovakvim i sličnim slučajevima, malo tko bi zaključio da je Zadar sveučilišni grad s najstarijim humanističkim studijima u Hrvatskoj.
- Pitanje o Zadru kao gradu slučaju je prije svega kontekstualno, jer „grad slučaj" kao kategorija ne znači ništa, nema preciznih, statističkih i brojčanih pokazatelja kako se to postaje. Dakle, dobiti takvu etiketu je rezultat nekoliko preduvjeta. Jedan je da se zaista događa nasilje, a ako je ono još postalo i visokog medijskog profila, to pomaže. Drugo je reakcija institucija, što opet Zadar ne stavlja u dobru poziciju jer o sudovima i policiji se već dovoljno govorilo da se samo o tome može otvoriti posebna tema. Treće je reakcija vlasti. Upada u oči da unatoč sad već konstantnom medijskom praćenju stanja u Zadru, što i je dovelo do priče o gradu slučaju, imamo gotovo nepostojeću reakciju gradskih vlasti, ako ne računamo rutinsko PR priopćenje u nedavnom slučaju silovanja u kojemu se, između ostalog, govori i o lokaciji samog događaja, iako se to u takvim osjetljivim slučajevima ne bi trebalo raditi – naglašava Marcelić i sugerira da je problem ipak dublji od toga.
- Zadar je prije svega konzervativna sredina, što znači da osobito u ruralnim dijelovima županije imamo problem nejednakosti i ranjivosti žena koje su i inače statistički gledano puno češće žrtve nasilja, a sredina nije sklona reagirati. Osim toga, Zadar nastoji živjeti od turizma, a turizam neminovno donosi druge i drugačije, na što maskulina konzervativna matrica reagira agresijom. Odnosno, spoj konzervativnog okruženja koje se želi baviti modernom ekonomskom djelatnošću kakva je turizam neminovno donosi mogućnost zapaljivih situacija. Nažalost, tu se moramo vratiti na institucije i vlast, koji svojim reakcijama često stvaraju atmosferu u kojoj je nasilje tolerirano, čime izostaje mogućnost realnih sankcija kao onoga što u demokratskom građanskom društvu u krajnjoj liniji brani pojedinca od nasilja.
Konačno, taj pokušaj konzervativne sredine da se obraća modernome donosi i logičan nesklad. S jedne strane, za domaće imamo priču u kojoj se afirmiraju određene vrijednosti koje nisu sklone drugačijemu, a s druge turisti očekuju da će ih se uvažiti sa svim njihovim različitostima. Turizam ipak donosi određene promjene, jer pred dvadeset godina policija je rutinski legitimirala one koji su izgledali drugačije, a onda se shvatilo da ti drugačiji donose novac pa se ponašanje promijenilo. To je proces koji će se nastavljati, ali ono što je važno jest da u slučajevima u kojima su drugi napadnuti zato što su slabiji ili različiti reagiraju institucije, a gradska vlast nedvosmisleno i energično počne pokazivati da Zadar ne prihvaća takvo ponašanje – poručuje doc. dr. sc. Sven Marcelić