- Ja sam radila u Calzedoniji, suprug je doma uzgajao piliće za prodaju zbog čega smo registrirali OPG. Prije četiri godine smo kupili koze, ovce i magarca kako bi klinci pili zdravo mlijeko i jeli zdravi sir. Životinje smo tek usput pokazivali i ljudima koji su dolazili po piceke. Jedna gospođa je na Facebook stranici Varaždinske mame objavila post o našem imanju ‘s puno životinja’. A sve je to zapravo bilo u našem dvorištu. Ljudi su počeli dolaziti s djecom kako bi mogla vidjeti životinje koje nisu imala prilike vidjeti uživo. Za posjet se najavila i škola Sportska abeceda. Kad su nam rekli da će ih doći stotinjak, odsjekle su nam se noge i nismo znali što bismo pa smo, kako im ne bi bilo dosadno, na brzinu kupili još životinja, dva konja i svinje. Bio je to dan kad smo zaključili da bismo se mogli time i baviti, ostavila sam posao i evo nas sad tu gdje smo - prisjeća se Nikolina.
A to “gdje su”, danas je imanje veliko 55.000 četvornih metara, s dvadesetak ograđenih korala s nastambama za životinje, vrtom, kukuruzištem, voćnjakom, velikom livadom za ispašu, nekoliko drvenih kućica u kojima su kafić, ostava za alat... Radnici grade još jednu, veću kućicu za predah gostiju u zimskim mjesecima. Gotovo sve je Josip, od kompletno prirodnih materijala, izgradio sam, uz pomoć oca Slavka, sive eminencije imanja, i rodbine. Danas ga, s 30 i kojom godinom muče bolovi u kralježnici, a unatoč svojoj mršavosti vrlo je žilav. Ipak, jasno mu je da je pretjerao i da će češće morati uzeti pomoć. Najveći dio njihova imanja prije je bila šuma i šikara koju su sami krčili.
Učili u hodu
Najvažnije stvari o životinjama nisu naučili s interneta, nego su učili u hodu. Tako su, između ostaloga, zaključili da kokoši i zečevi vole biti zajedno, a s njima su i dvije udomljene kornjače. One bi sad trebale spavati zimski san, no vrijeme ih zbunjuje pa svaki dan izađu iz iskopane rupe da bi se navečer iznova zavukle u nju.
Lukačevi kao i svaka obitelj imaju svoj ritam, s tim da se oni svoga, zbog životinja, moraju pridržavati bez odgađanja.
- Bude se kad se tko probudi - oko 7, pola osam - dođu se k meni u krevet kratko pomaziti pa idemo na doručak. To je jedini obrok u danu kad svatko bira što želi jesti. Nekad je to čokolino, nekad sir i vrhnje. Poslije doručka idemo svi zajedno nahraniti životinje. S nama ide i najmlađa Gita u kolicima, koju naizmjence guraju. Ako mama nosi kante u rukama, ne može i nju. Vani smo dosta dugo. Tu je hranjenje životinja, igra i šetnja, sve zajedno. Ne žurimo se. Oko 11 počinju pripreme za ručak koji, fala Bogu, kuha baka Nevenka i jako smo joj zahvalni. Sve kaj se kuha mora se barem malo i jesti, nema preskakanja. Poslije ručka male cure spavaju, a Niko i Tena gledaju crtiće kako bi se i oni odmarali. Odemo van, krug oko životinja i hranjenje, pogledamo treba li im još nešto i dođe vrijeme večere. Spavanje je u 21 sat. Svi spavaju dobro, brzo i bez problema utonu u san nakon cijelog dana na zraku. Zimi i ljeti jednako - govori Nikolina.
Klinci vole sve životinje, svima se posvećuju, ali konj Riđan im je nekako najmiliji.
- Valjda jer ga mogu jahati s tatom - smije se Nikolina. Magarce vole jer se vole maziti, kozice rado hrane jer jedu iz ruke, a ne grizu. Tena potvrđuje da najviše voli Riđana, a na pitanje zašto, odgovara: “Zato. Jašem ga. Poslije njega mi je najdraža Moni, konjek”. Veli da je i magarica njezina, a zove se Mica. Hana na pitanje najdražih, pokazuje na koze.
Čiste svinje
U zoološkom vrtu Lukačevih, razbit će se predrasude o svinjama kao prljavim životinjama. Žive u velikom koralu i Nikolina kaže da nisu prljave jer su vani i same sebe redovito čiste.
- Sve naše životinje su vani, na velikom prostoru što je za njih i najbolje. Imaju nastambu koju koriste samo za spavanje i ona im je uvijek čista. Žive zapravo u idealnim uvjetima. Ljudi ne znaju da je svinja čista životinja i svi se tomu čude - kaže.
Uz stotinjak životinja u Zoo vrtu, Lukačevi imaju i kućne ljubimce - petogodišnju zlatnu retrivericu Lunu i bezimenu mačku koju zovu jednostavno Mica, kao i magaricu.
Iako su se načinom života odvojili od hektičnosti i zagađenosti modernog svijeta, zahvaljujući blizini ceste taj ih je svijet sustigao na najgori način.
- Imali smo prekrasnog konja, koji je uživao u svojoj 18. godini da bi se jednog dana samo razbolio. Pregledom je ustanovljeno da je otrovan nečim što je bačeno iz automobila u prolazu. Kako znamo? Sve životinje jedu isto i sve su zdrave, a on je šetao livadom blizu ceste i... Djeca su bila jako tužna i kad su nas pitali gdje je, rekli smo im da je otišao u šumu i jednoga će se dana vratiti s curom. Nakon toga su za svakog prolaska pored šume ispitivali kad će se vratiti i dovesti curu. Otad im više ništa ne lažemo u vezi životinja, nego smo im pojasnili prirodan tijek stvari. Sad su tužni kad se takvo što dogodi, ali se više ne muče pitanjima - govori Josip.
Iako živi sa stotinjak životinja i po cijele dane brine o njima u pratnji djece pa je uglavnom zamišljaju kao ženu u gumenim čizmama, s vilama u rukama i repom u kosi, mnogi se iznenade kad upoznaju Nikolinu Lukač. Ona je moderna mlada žena koja poslove oko životinja radi s nježnom bojom lavande geliranim noktima s malim sedefima. Decentno je našminkana i urbano odjevena, na ušima ima male žute smajliće, kao i njezine cure Hana i Tena.
“Svijet prirode” danas ima gotovo sve vrste i tipove domaćih životinja.
Cilj im je nabaviti još onih nekoliko koje nedostaju pa da kompletiraju svoju menažeriju. Nedostaje im slavonsko srijemski podolec, lipicaner, hrvatski toplokrvni konj i međimurski konj...