Premijer nam je poslao bodula za pregovarača, nadamo se da nećemo završiti kao gušteri iz onog vica o krokodilima – našalili su se ovih dana pobunjeni dalmatinski učitelji. Aludirajući pritom na činjenicu da je glavni Plenkovićev pregovarač sa školskim sindikatima Zvonimir Frka Petešić – uz to što je i predstojnik njegova ureda – podrijetlom bodul s Dugog otoka, piše Slobodna Dalmacija.
A takvi se, već po definiciji, neće rasipati novcem. Nikada, pa ni kada su u pitanju učiteljski zahtjevi.
Nije, naravno, premijer poslao Frku Petešića na pregovore sa sindikatima da im on kaže da novca nema. To su, uostalom, već čuli od Plenkovićevih ministara; to je, među ostalim, i pripomoglo da štrajk potraje ovako dugo, i da odaziv štrajkaša ostane prilično visok.
Poslao ga je da kao vrsni diplomat – i osoba od njegova najvećeg povjerenja – pokuša sklopiti deal koji bi zadovoljio i učiteljske zahtjeve, s jedne, i limite državne blagajne, s druge strane. I da to, nije naodmet napomenuti, učini u njegovo, Plenkovićevo ime.
Otkad je prije dvije godine preuzeo vođenje premijerova ureda, Petešić se nije previše eksponirao u javnosti. Češće je bio u drugom planu nego u prvim redovima, tako da je za širu javnost još uvijek ostao prilično nepoznat.
Doznalo se tek da je rođen u predgrađu Pariza, gdje mu je otac, hrvatski proljećar, došao koncem šezdesetih; da je tamo završio studij matematike i fizike, diplomirao geografiju i magistrirao geografiju, bavio se kartografijom i karijeru dugo godina vezao uz rad u hrvatskoj diplomaciji u Parizu i Bruxellesu.
Da bi za predstojnika ureda hrvatskog premijera došao s pozicije veleposlanika u Maroku.
Ovih dana postao je ključni Vladin pregovarač sa školskim sindikatima. U jeku najvećeg štrajka u povijesti hrvatske demokracije gurnut je da izvlači kestenje iz vatre. To mu je vjerojatno najveći izazov pred kojim se našao u svojoj karijeri.
U vrijeme dok je bio prvi tajnik u Odjelu za odnose s javnošću i javnu diplomaciju hrvatske misije pri EU-u u Bruxellesu, nije štedio vremena ni energije kako bi satima objašnjavao stranim novinarima da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haaškim sudom, da nije krila ni Gotovinu, pa tako ne krije ni topničke dnevnike, da čini sve da svoje pravosuđe prilagodi europskome, i da se granični spor sa Slovenijom može riješiti na puno pametniji način od blokade.
Možda baš nije bio spreman uvijek platiti piće, ali je svakome tko ga je želio slušati uporno tumačio proeuropske argumente Vlade u Zagrebu. Pritom pomno pazeći da mu ne promakne nijedan detalj. I da slika uvijek bude kompletna.
Ta mu je navada vjerojatno ostala još iz doba kada je bio nadobudni student koji je početkom devedesetih po pariškome metrou organizirao akcije koje su Francuze trebale upoznati s karakterom rata u Hrvatskoj.
U jednoj od njih je, na dan pada Vukovara, sa skupinom aktivista u intermezzu od nekoliko minuta između dolaska dvaju vlakova uspio stanicu "Staljingrad" oblijepiti novim nazivom "Vukovar". Kada je Francuska dvojila treba li priznati Hrvatsku ili ne, Frka Petešić je stanicu metroa "Europa" preimenovao je u "Hrvatska".
Danas satima strpljivo pregovara sa školskim sindikatima. Javno priznaje da su u Vladi svjesni nepravde koja se kumulirala godinama prema nastavnicima i učiteljima. Iza zatvorenih vrata smiren je pregovarač koji ostavlja dojam da doista želi naći rješenje.