Prvo curenje mazuta u Zrmanju evidentirano je početkom 2000-tih, a za to su krivi sakupljači sekundarnih sirovina koji su presjekli željeznu cijev između dva spremnika mazuta na mjestu energane bivše tvornice glinice na Bravaru kod Obrovca.
Tvrdi to naš sugovornik, inženjer tehnologije i bivši zaposlenik propale tvornice, koji nas je zamolio da njegov identitet ne otkrivamo. On je 16. travnja 2004. godine bio na spornoj lokaciji kao član stručnog tima za izradu Studije utjecaja na okoliš koja je prethodila sanaciji ostataka postrojenja nekadašnje tvornice glinice. Izradu studije bila je povjerena tvrtki SPP Varaždin, a kasniju sanaciju provela je tvrtka Perco iz Varaždina, odnosno tvrtka Sava promet iz Sesveta kao njihov podizvođač.
- Tog dana došli smo na lokaciju kako bi utvrdili stanje bivšeg postrojenja. Na mjestu bivše energane uočili smo izrezane cijevi koje su povezivale dva rezervoara mazuta. Netko ih je jednostavno presjekao i odnio, a odrezani krajevi su bili začepljeni krpama. Na tom mjestu je na tlu bio vidljiv trag katrana, odnosno curenja mazuta u zemlju. Odmah smo cijelu situaciju fotografski evidentirali i dokumentirali i o tome obavijestili nadležne, od policije i inspekcije do Grada Obrovca, gdje o tome postoji cijela dokumentacija. Prema stanju na terenu nismo mogli znati tko je to i kada napravio, ali mazut je definitivno završio u tlo prije početka radova na sanaciji – tvrdi naš sugovornik.
Napominje da je sanacija bivše tvornice obavljena u tri faze. U prvoj fazi, još prije Domovinskog rata, demontirana su industrijska postrojenja i tehnološki sklopovi, druga faza sanacije je provedena neposredno nakon rata, a treća, u kojoj je on aktivno sudjelovao, počela je 2006. godine, nakon što je izrađena Studija utjecaja na okoliš.
- U sklopu treće faze sanacije na teren je 2008. godine, dakle četiri godine nakon što smo mi utvrdili curenje mazuta u tlo, došla ekipa stručnjaka iz tvrtke Rijekatank iz Rijeke, ovlaštene za poslove čišćenja i sanacije rezervoara raznih goriva. Na lokaciji su zatekli jedan tank oštećen uslijed ratnih djelovanja u koje je bilo nešto sakupljene kišnice. Drugi spremnik nije bio oštećen, ali u njemu nije bilo mazuta. Zaključeno je da je iz njega kroz presječene cijevi u tlo izravno završilo oko 250 kubičnih metara mazuta, odnosno oko 250 tisuća litara – tvrdi naš sugovornik.
Zašto ste sigurni da mazut nije u tlo završio i iz rezervoara uništenog tijekom rata?
- Zato što su oba rezervoara bila usidrena u tzv. betonskim kadama. One služe upravo zato da kod oštećenja tankova ne dođe do izravnog prodiranja nafte ili mazuta u tlo, nego da se sadržaj zadrži u betonskom koritu. Betonska kada kod oba tanka nije bila oštećena, ali mazut je svejedno iscurio. Naime, na mjestu gdje je cijev povezivala tankove i gdje ju je netko presjekao i odnio, nije bilo betonske zaštite. Tako je sadržaj iz cijev odnosno iz tanka izravno završio u tlo. Podsjećam vas da su to bile čelične cijevi promjera 25 centimetara i da je skupljačima sekundarnih sirovina to bio vrijedan ulov. Nažalost, o posljedicama nitko nije razmišljao – dodaje.
Pretpostavlja se da je krađa cijevi koja je izazvala onečišćenje okoliša izvedena tijekom zimskih mjeseci, kada je fluidnost mazuta jako niska. Mazut postaje fluidan na temperaturi od 18 stupnjeva Celzijusa i tada lako prodire u zemlju. Za njegovo pojavljivanje u Zrmanji ovih dana zaslužna su, kaže, upravo dva uvjeta: razmjerno visoka temperatura i velika količina oborina voda koje su isplahnule mazut zaustavljen u podzemnim jamama.
- Mišljenja sam da je takvu krađu cijevi mogao izvesti samo neki potpuni neznalica bez ikakvog tehničkog znanja. Siguran sam da to nije napravio ni neki bivši radnik propale tvornice. Da je netko od njih eventualno htio ukrasti te cijevi sigurno bi ih „odvidao” na spoju s tankovima i nikakvu štetu za okoliš ne bi napravio. Način na koji su cijevi prerezane govori da je motiv bio isključivo brza zarada na preprodaji starog željeza – uvjeren je naš izvor.
- Mislim da je najstariji slučaj zagađenja Zrmanje mazutom zabilježen 2002. godine. Incidenti su se kasnije ponavljali, pa i te 2004. kad smo bili na lokaciji, uvijek na istom mjestu, ispod sela Maričići, ali nitko ništa nije poduzimao da to pokuša spriječiti. Kako se dvije-tri godine nakon toga incidenti nisu ponavljali, mene se počelo doživljavati kao luđaka koji nepotrebno sije paniku. No činjenica je da u tom razdoblju nije bilo uvjeta kao danas koji su izazvali curenje mazuta u rijeku. Pitanje je koliko je dosad mazuta iscurilo u rijeku, ali pretpostavljam da ga unutra krša još ima, možda deset, dvadeset, a možda i stotinu kubika – procjenjuje naš sugovornik dodajući kako je problem curenja mazuta razmjerno jednostavno riješiti, a neka rješenja je i sam predlagao.
- Najjednostavniji je sustav brana na mjestu gdje mazut izlazu i rijeku. Ta lokacija je poznata, zove se Grkovac, i tu bi trebalo staviti sustav plutajućih brana koje bi spriječile da mazut kad iscuri završi u koritu rijeke, nizvodno prema Novigradskom moru. Tako bi mazut ostao u „bazenu” koji bi se kasnije s površine jednostavno očistio – objašnjava.
U petak su na mjestu curenja mazuta u Zrmanju bili ravnatelj Javne ustanove za upravljanjem zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije Natura Jadera Damir Perić i njihova stručna suradnica mr. sc. Morana Bačić. Perić nam je rekao da je na terenu bila i viša vodozaštitna inspektorica iz Splita Tea Markoč.
- Pratimo stanje na terenu, mazut više ne curi u rijeku. Inspektorica je napravila izvide i sada će se vidjeti hoće li se pristupiti sanaciji riječnog toka od ostataka mazuta – kazao nam je Perić.
- Zrmanja je zaštićena dvostruko, kao značajan krajobraz i područje ekološke mreže Natura 2000, odnos njezin estuariji u dužini od 11 kilometara, od ušća do Obrovca, koji je kao mrjestilište riba i stanište ptica, važan za očuvanje bioraznolikosti. Mi brinemo o zaštiti kopnenih dijela, a o vodenom skrbe Hrvatske vode. Poznato mi je da rješenje za onečišćenje Zrmanje postoji od 2004., nakon što je utvrđeno curenje mazuta u tlo iz bivše tvornice glinice. Riječ je o betonskim uljnim separatorima, ali to rješenje nikad nije primijenjeno. Zašto, trebate pitati Hrvatske vode. Važno je podići društvenu svijest da zaštita prirode košta. Dok se to ne shvati, događat će nam se ovakvi incidenti – kaže biologinja Morana Bačić.
Rješenje koje bi spriječilo zagađenje Zrmanje mazutom postoji dakle već 15 godina, ali nikada nije realizirano. Zašto, nikome nije jasno, iako je novo izlijevanje mazuta moguće već sutra, nakon prve obilnije kiše.
Reagiranje iz Grada Obrovca: Mazut iscurio prije 1990.?
Na naše pisanje reagirala je Gordana Renić, pročelnica jedinstvenog upravnog odjela iz Grada Obrovca.
- Više od 70 posto strukture bivše tvornice glinice u Obrovcu demontirano je do 1990. godine. Iza 1995. godine nastavljeno je uklanjanje ostataka u organizaciji Općine Jasenice. Grad Obrovac je preuzeo obvezu da ukloni „ostatke ostataka“ jer je bilo očito da se prije toga radilo mimo zakonom predviđenih procedura. Dakle, da bi se ti ostaci uklonili izrađena je Studija utjecaja na okoliš.
U procesu izrade studije, utvrđeno je da su izrezani odvodi iz rezervoara za mazut te da je zbog toga mazut istekao nekontrolirano u prostor. O tome su obaviještene nadležne službe, a obavijestio ih je savjetnik u izradi studije utjecaja na okoliš, gospodin Slobodan Mandić, u travnju 2004. godine, a počeci uklanjanja zadnjih ostataka tvornice glinice u organizaciji Grada Obrovca su počeli tek 2006. godine. Izvođač radova je bila Sava promet d.o.o. Sesvete.
Dakle, kao što se vidi iz kronologije događanja, očito je da su se sve rizične destrukcije dogodile prije 2004. godine, a najvjerojatnije i prije 1990. godine jer imamo svjedočanstva ribara da se već tada pojavljivao mazut u Zrmanji za vrijeme velikih kiša i visokog vodostaja – stoji u reagiranju.
Cure li mazut i kiselina iz „Đure Đakovića”?
Naš sugovornik upozorava da bi valjalo provjeriti jesu li u Zrmanju možda završili i mazut i kiseline koji su korišteni u radu bivše tvornice hidrauličnih cilindara Đuro Đaković koja se nalazila nekoliko stotina metara daleko od ostataka tvornice glinice. Taj je tvornica nedavno bila u središtu pažnje medija nakon što je otkriveno da je u njoj na otvorenom dijelu ilegalno deponirano nekoliko desetaka tona otrovnog grita, otpadnog materijala od pjeskarenja brodova, što je izazvalo velike prosvjede stanovnika obrovačkog kraja i ekologa iz cijele Hrvatske.
- Koliko je meni poznato, prije curenja mazuta u Zrmanju samo je jednom rijeka bila zagađena iz pogona bivše tvornice glinice. U nju je završilo krečno mlijeko koje se koristilo u proizvodnji, nakon puknuća jednog rezervoara. Da je curio crveni mulj, korito bi pocrvenjelo, da je curila lužina, to bi se vidjelo. Zato bi valjalo ispitati curi li išta iz „Đure Đakovića”, ali takva istraživanja su jako skupa i to nitko ne želi raditi – kaže naš izvor.