ŠTO DANAS ZNAČI BITI NORMALAN? Dok negdje drugdje njihovi vršnjaci razvijaju aplikacije za mobitele, među golobradim Splićanima omiljeni je startup napraviti zločinačku organizaciju

ŠTO DANAS ZNAČI BITI NORMALAN?

Ubojici je, po pričama, ološ iznuđivao brata, a on nije imao vjere da će institucije raditi svoj posao, pa je otišao u špajzu, zgrabio kalašnjikov iza kace s kiselim kupusom...

Otkud ubojici kalašnjikov, čudili su se u nedjelju ujutro Splićani. Da ga nije dobio zajedno s pohvalnicom nastavnog vijeća za odličan uspjeh u srednjoj poljoprivrednoj školi, šaputale su zgranuto žene na misi u samostanu Svetog Frane. Osvojio ga je na novogodišnjoj tomboli na dočeku u disku u Brelima, nagađali su penzioneri na klupi na Matejuški. Mladiću ga je poklonio krizmani kum, pretpostavio je konobar u hotelu Bellevue. Kupio ga na akciji u Kauflandu, tvrdili su dobro obaviješteni na Pazaru.

SPLIĆANI ŠOKIRANI DAN NAKON UBOJSTAVA 'Drogu kupuju u dućanu, kalašnjikove preko oglasnika. Slavimo ubojicu, a nova djeca sve to gledaju i uče'

Zaista, mnogo je načina da se danas nabavi oružje. Takve su nam okolnosti i vrijeme da je kvalitetna automatska puška, ili barem kakva brzometka srpske ili kineske proizvodnje, kao kućanski uređaj, kao usisivač na paru ili štapni mikser, a ako je tkogod neobičnim slučajem nema, poslat će dijete u susjeda preko puta da zamoli: “Mama me je poslala ako nam možete jedan tren posuditi svoj kalašnjikov?”

Kad je u subotu u popodnevnim satima odjeknuo rafal na Šperunu, u samom centru grada, u uglednom ugostiteljskom objektu stotinjak metara dalje dogodio se sljedeći razgovor: “Šta je ono? Petarde? Torcida nešto slavi?” zapitao se vlasnik zbunjeno. “Ma, kakve petarde, ono je kalaš”, odgovorio mu je ne prekidajući objed jedan gost kvalificirano i taj gost je, bez zajebancije, bio svećenik.

Oružje nam je došlo tako obično da već i crkveni ljudi vladaju naprednim balističkim znanjima, a sve mlađi među nama postaju ubojice. Niz je užasnih zločina u posljednjih nekoliko godina koje su počinili neki prištavi mulci. Jedva punoljetni Splićani, kolokvijalno: punjetari, za koje ne biste vjerovali da su uživo vidjeli golu ženu, divlje se bodu noževima u prsa i pucaju po kafićima. Slikaju se na Instagramu s raznovrsnim kratkim i dugim cijevima najavljujući krvave pohode, a obožavatelji ih lajkaju, šeraju i ushićeno im poručuju: “Tako je, kralju! Ubij smrada!” Smjena je generacija u podzemlju, junaci crnih kronika postali su dvadesetogodišnjaci.

Najzvučnija narkodilerska imena današnjice i zelenaške zvijezde u usponu rodile su se nakon rata. Njihovi policijski kartoni turobno su jednolični, u raspadnutom i trulom sustavu, na razvalinama države, u gradu kojim vladaju genijalci poput Petra Škorića i Željka Keruma, nekolicini mladića iz kvarta dosadilo je igrati nogomet na PlayStationu pa su udružili talente i sredstva da uvezu dvadesetak kilograma trave iz Albanije ili nasmrt isprepadaju nekog obrtnika da će mu silovati ženu i ubiti dijete. Dok negdje drugdje njihovi vršnjaci razvijaju aplikacije za pametne telefone i konstruiraju specijalne, ultralagane turbine za vjetroelektrane, među golobradim Splićanima omiljeni je startup napraviti zločinačku organizaciju.

Oni se otvoreno razmeću da im nitko ništa ne može, da ih se policija boji, i to bi lako moglo biti istina pogledate li ovo što se dogodilo u subotu. Trostrukom je ubojici, po pričama, ološ iznuđivao brata, a on nije imao vjere da će ga represivni aparat zaštititi, da će institucije raditi svoj posao, pa je otišao u špajzu, zgrabio kalašnjikov iza kace s kiselim kupusom i uputio se sam obraniti najmilije. I još govore da je inače miran dečko. Svi koji ga znaju čude se zločinu koji je počinio, nikad ne bi pomislili da je u stanju napraviti takvo što. Činio se, kažu, normalan, ali onda opet, što danas uopće znači biti normalan?

Naslovnica 4 kantuna

Najčitanije

IZGRADNJA „LOVAČKE KUĆE” U POLAČI PRIJAVLJENA GRAĐEVINSKOJ INSPEKCIJI „Nije bilo natječaja, ne zna se tko radi, plaća se na crno...” Tomislav Prtenjača: „Sve je u redu samo kada se ništa ne radi – više se neću kandidirati za načelnika!”

„Nije bilo natječaja, ne zna se tko radi, plaća se na crno...” Tomislav Prtenjača: „Sve je u redu samo kada se ništa ne radi – više se neću kandidirati za načelnika!”
Aktualni načelnik Polače Tomislav Prtenjača već je sada 99 posto siguran da se sljedeće godine više neće kandidi...
„Nije bilo natječaja, ne zna se tko radi, plaća se na crno...” Tomislav Prtenjača: „Sve je u redu samo kada se ništa ne radi – više se neću kandidirati za načelnika!”