Kad pomislite da ste sve gadosti i niskosti vidjeli, svejedno vas iznenadi kako ljudi mogu biti nezahvalni. Došlo je u novine da Antun Vrdoljak nije platio Goranu Navojcu i Mustafi Nadareviću za njihove dojmljive glumačke kreacije u filmu i seriji “General”, snimljenoj prema čudnovatim zgodama Ante Gotovine. Dakle, to je zbilja svinjarija.
Nakon svega što je Vrdoljak napravio za njih, očekivali biste da glumci budu ponizniji. Već i to da su dobili priliku raditi s jednim velikim redateljem, u jednom takvom izvanrednom djelu sedme umjetnosti kao što je “General”, Navojcu i Nadareviću trebala bi biti dovoljna nagrada. Glumci se, da je u njima ikakve pristojnosti, trebaju osjećati počašćeni što ih je Vrdoljak zvao i biti spremni džabe raditi.
Pa još u filmu o Anti Gotovini, molim vas lijepo! Kad se snima film o Gotovini, ne treba uopće pitati glumce bi li oni radili, šta bi radili, kad su slobodni i koliko novca traže, već im jednostavno poslati mobilizacijski poziv da se toga i toga datuma u sedam ujutro izvole pojaviti na portirnici. Mislim da to i u zakonu stoji, kao vojni obveznici, Navojec i Nadarević su dužni nastupiti u filmu o Gotovini. Nema tu mile lale, pišiću kakiću, oni mogu samo udariti cokulom o cokulu, oštro salutirati, dreknuti “razumijem, gospodine Vrdoljak” i postupiti po zapovijedi.
GLUMIO BI I ŠKORIĆA
Napokon, koliko je glumaca samo željelo biti na njihovom mjestu. Gledajući “Generala” danas venu od zavisti da nisu glumili. Da ih je Antun Vrdoljak zvao da igraju bilo što, konduktera, župnika, ribara, emigranta, taksista, Arapina, četnika koji samo krikne i padne u jednoj sceni, svaki bi od njih bez razmišljanja napustio ono što je toga trenutka radio, poljubio ženu pred rađaonicom, ostavio dječja kolica na pješačkom prijelazu, rukovao se s pogrebnicima koji mu sahranjuju oca, i dotrčao na snimanje.
“U filmu o Anti Gotovini ja bih glumio čak i Petra Škorića”, priznao mi je prije neku večer jedan naš kazališni prvak žalosnim glasom.
“General” je, složit ćemo se, nadišao sva naša očekivanja. Reakcije i gledatelja i struke su takve da bi Hrvatska televizija morala s Vrdoljakom, njegovim sinovima, zetom i unukom bezodvlačno dogovoriti snimanje druge sezone serije. U nastavku priče gledali bismo kako pobjednička Hrvatska vojska pod zapovjedništvom našeg junaka u zoru prelazi Dunav. Desantni čamci izranjaju iz magle. Pume napadaju Šabac, Tigrovi Rumu, Gromovi Bačku Palanku, Pauci Sremsku Mitrovicu, Vukovi se padobranima spuštaju u Staru Pazovu...
U manje od tjedna naši momci osvajaju desetke srpskih gradova i sela, dolaze sve do pred Beograd. Iz svog šatora u Zemunu Ante Gotovina dalekozorom gleda glavni grad Srbije, a sreća i ponos u njemu se miješaju s tugom da njegov mentor, pokojni general Janko Bobetko nije to doživio.
Srbi su, s druge strane, razumije se, izbezumljeni. Beograd je pred padom, a kad padne Beograd, gotovo je, pada i Srbija. Među tisućama izbjeglica koji su se sklonili u Kalemegdansku tvrđavu haraju zaraze. Hrane je sve manje. Mališani upalih obraza bezvoljno vrte oderane kućne ljubimce iznad žerave. Napokon, srpska strana se odlučuje na posljednji, očajnički potez, šalje zapovjedniku hrvatskih snaga Daru Bubamaru, znajući da je on ljubitelj lijepih žena.
Dara Bubamara dolazi Anti Gotovini i on je, očekivano, impresioniran. Izvaljen na mekanim jastucima lijeno ćoka grožđe, dok se srpska ljepotica ogrnuta prozirnim velovima zavodljivo uvija pred njim. A nekakav čudan miris ispunjava šator. Kao jasmin, ili možda jorgovan, primjećuje Gotovina, i iznenada mu se neobjašnjivo spava. Kapci su mu teški, voće mu pada iz obamrle ruke, a Dara Bubamara odnekud hitro izvlači dugački tanki bodež i baca ga na njega. Gotov je.
JE LI SVE TAKO BILO?
Ali, ne, što se to dogodilo?! Pojavljuje se duh Janka Bobetka, u zelenoj svjetlosti, nalik duhu Učitelja Yode kad se “Povratku Jedija” ukaže mladom Lukeu Skywalkeru. Bobetko jednim trzajem ruke zaustavlja oštricu, a drugim je okreće i šalje natrag. Dara Bubamara se beživotno ruši na tlo, a Gotovina prene i skače na noge. Diže vojsku i šalje je u napad. Hrvatski vojnici nezaustavljivo se penju uz zidine Kalemegdanske tvrđave. Ante Gotovina i duh Janka Bobetka s rukama na leđima polako šeću dolje uz rijeku, razgovarajući kako se Srbima ne može vjerovati.
To bi u najkraćim crtama trebao biti sadržaj druge sezone omiljene serije. Scenarij je gotov i poslan braniteljskim udrugama da ga ocijene, a branitelji se slažu da je većinom sve tako bilo. Tu i tamo, kažu, možda je samo poneki detalj neautentičan.