Iz razumljivih razloga, nije moguće utvrditi gdje je bio i što je 20. prosinca oko 16,45 sati radio sveti Kirijak. Posvećena mu je crkva na Premudi, ali on je ionako „zaštitnik egzorcista i zaštitnik od đavoljih napadaja”, a Premudi je u kritičnom trenutku mogao pomoći samo „zaštitnik od kvarova na podmorskom kabelu”. Svetac s tom „specijalizacijom” ne postoji, ali bi stanovnicima najzapadnijeg otoka zadarskog arhipelaga baš takav itekako dobro došao.
Oko 16,45 sati 20 prosinca došlo je do tko zna kojeg po redu kvara na osam kilometara dugom podmorskom kabelu koji sa Silbe struju dovodi do Premude. Tri sljedeća dana mještani otoka u „administrativnim granicama grada Zadra” nisu imali struje. Uslijedilo je trodnevno življenje u „srednjem vijeku”, svjetla su se pogasila, hidrofori su prestali raditi, nestalo je vode, telefoni su umukli, krepao je i svemoćni Internet, Facebook profili su vapili za novim postovima. A onda je Premuda, kao težak pacijent na medicinske aparate, „prebačena na agregat” i tako je živjela 28 dana.
Motori katamarana „Princ Zadra” nisu ni utihnuli, a reporterska ekipa „Slobodne Dalmacije” i mještani u mjesnoj luci Krijal zamijenili su uloge. U istom dahu nam je doletjelo i pitanje i odgovor iz kojeg je bilo jasno da otočani točno znaju zbog čega smo došli.
-Jeste li vas dva gledali „Osmog povjerenika”? E, isto vam je tako na Premudi, samo što nema seksa kao u tom filmu. To je ovdje aorist. Zajebali su se oni u Ministarstvu ako su računali da će im Premuda bez struje donijeti demografsku obnovu, ništa od toga, taj plan je propao, daje nam uvodni tekst jedan od vremešnijih stanovnika Premude.
A takvi čine veliku većinu među trenutnih 50-ak mještana.
-Zima je, mrtvo je na otoku. A za sutra zovu grubo vrime. Iz Elektre su nam poslali agregat, pa sada struje ima od sedam ujutro do 11 navečer, samo u novogodišnjoj noći agregat nije prestajao raditi. Nekako smo preživili ona tri dana, ljudi se većinom griju pećima na drva, ali je bilo gadno onima što se griju na električne peći ili klime. Koliko je dobar, toliko nas agregat i brine, jer nas je strah da nam ne pocrkaju uređaji, televizije, bojleri, šporeti. Udar je to kad ujutro uključe struju, ali zasada smo dobro prošli kako je moglo biti, kaže Dragi Žuvanić.
- Ja se grijem na klima uređaj. Ali, sve ti to, karo mio, nekako postane normalno, navikneš se da ti je ledeno, što ćeš. A što misliš, oće li nam smanjiti račune za struju?! Najebali smo, bojim se. Nema više jeftina struja, skupa struja, najjeftinija nam je od 11 uveče do sedam ujutro kad je nema, šali se Dragomir Maljić nadjačavajući jak zvuk obližnjeg agregata.
-S tim smo se agregatom vratili 70 godina nazad, tada smo imali agregat i javnu rasvjetu od osam do deset navečer. I evo nas opet na agregatu. Trideset godina imamo dobru struju, otkako je napravljena trafostanica na Silbi, ali problem je u tom kabelu, staro je to, evo, potopljen je prije 50 godina i često se kvari, objašnjava nam Dragutin Škarpona.
- A zašto se kvari?
E, to pitanje izaziva tišinu jer je teško dokazati što se to događa, je li kriva samo starost kabela ili i to i „nešto drugo”.
Na Premudi svi potiho skreću pažnju na plivarice koje su se od listopada do prosinca sidrile u uvali između Silbe i Premude, a podmorski kabel prolazi baš tuda. Povremeno ih je bilo i 15-20, pa ljudi vrte glavom očigledno sumnjajući da je nedopušteno sidrenje izazvalo nevolje što su ih snašle. I smeta im što „oni gore” o tome uopće ne govore.
- Pa je li vam dolazio netko iz Grada Zadra? Je li gradonačelnik Dukić bio na Premudi?
- Nije, koliko mi znamo. Nikoga nismo vidjeli...
Kvar je, koliko naši sugovornici znaju, otkriven na 20 metara dubine i 30 metara od kraja, ali ne znaju kada će biti otklonjen.
- Znali smo da neće dok ne prođu svi blagdani. A sad čekamo...Nemamo Mjesnog odbora, nitko od ovih mlađih se toga ne želi uhvatiti, pa kod nas nije ni bilo izbora. Da imamo Mjesni odbor, netko bi nazvao one u Gradu Zadru, nešto bi se moglo pitati i saznati. Ovako, malo toga čujemo, nemamo informacija. Pogledajte onaj stup javne rasvjete: vezan je konopom za stablo! I taj kabel je samo jedan, a koliko znamo svaki okolni otok ima dva kabela, pa kad jedan zakaže, radi drugi, samo Premuda ima taj jedan jedini koji se često kvari, pa smo u mraku. Ne daj bože da te nešto zaboli, da noću moraš skuhati čaj, kaže Dinko Smirčić.
A kad je tako, spas su šterike, lampadine, noć je duga, a starost tjera na WC, pa lampadina čeka pod kušinom. Blizu rive je agregat koji je u ratu radio u Zadru, procjenjuje se da po danu potroši oko 350 litara nafte, a mještani su itekako zahvalni ekipama zadarske Elektre koji se smjenjuju na dežurstvima na Premudi. Brinu o agregatu, uključuju ga i isključuju i žive s mještanima. S njima su dočekali i Novu godinu u Komunjskom magazinu, pozvani su i na proslavu dva rođendana kada je agregat radio nešto duže. Imaju ljudi razumijevanja za društveni život svojih domaćina.
A taj „društveni život” od 18 do 20 sati skoncentriran je u mjesnoj trgovini ispred koje su, unatoč hladnoći, dva stola uglavnom zauzeta.
- Pusti hladnoću, zaboravi. Sreća mi je što većinu ovog vremena otkako imamo redukciju nisam bio tu. U ona tri dana sam bacio tri kila ribe i dva kila mesa, ledenica nije izdržala. Grijem se na struju, pa nije lako. Najgore ti je ujutro, jer veza za Zadar ide u 6,15, moraš se dići ranije, a struju puštaju tek u sedam, pa nema ni svjetla, ni vode, žali se Franko Delost i lagano se smiješi jer će i naša ekipa ujutro, pri povratku u Zadar, isprobati „čari života na agregatu”.
U općoj pomirenosti i navici na „noćni život bez struje”, Delost je neočekivano „zapucao”:
- Slušaj ti mene, jesmo li mi išta krivi?! Nismo mi krivi što je došlo do kvara, nismo mi krivi što kvar traje skoro misec dana, nismo mi krivi, ali mi ispaštamo! Ima li ijedan razlog zbog kojega nam Elektra i HEP ne bi ostavili agregat da radi sve 24 ure?! Nema! Ali, ima redukcije, ubada Delost.
- Ružno je, to je problem u današnje vrijeme. Pitamo se hoće li ledenice raditi ujutro, hoće li stradati neki kućanski aparat, mobiteli se isprazne, pa čekaj, a ako je hitno, signal lovimo na strani otoka okrenutoj prema Silbi jer naš repetitor ne radi. Meni je, s malim djetetom, najgore bez vode, kaže Marija Wieland, moleći se za „zdravlje tog agregata, jer bi bez njega bilo i gore, a redukcija duža”.
Marija ima i zanimljivu „sportsku ideju”:
- Koliko znam, ovaj je agregat po drugi put na Premudi. Ima onih natjecanja u kojima kad trofej osvojiš tri puta, dobiješ ga u trajno vlasništvo! Još jedan put i agregat bi mogao biti u našem trajnom vlasništvu!
Ali, sport je sport, a redukcija je redukcija. A to onda znači da raste prodaja različitih lampa i ferala, šterika i svjetiljki, ali i Duracel baterija!
- Jesu skuplje od običnih, ali ljudi ih traže, moraju imati svjetlo, potvrđuje i trgovkinja Dijana Savić.
- Kako ne, lampadina mi je glavna pomoćnica! Bez nje bi noću bilo teško, slaže se i Ankica Bujačić teško procjenjujući dokle će joj „pomoćnica” biti angažirana.
Ne zna to ni Meri Lukin:
- A tko zna! Nitko od nas nije mislio da će to ovoliko trajati. Znali smo da ćemo morati čekati da prođu blagdani, bili smo strpljivi, ali evo, skoro je mjesec dana, lagano gubimo strpljenje, a „kvar je još pod vodom”. Sreća pa se nekoliko ljudi s Premude angažiralo, čuli smo da se uključio i Otočni sabor, priča se nekako pokrenula pa se nadamo da će kvar biti brzo otklonjen. Sad se priča da je postavljanje novog kabela od Silbe ipak uvršteno u proračun HEP-a za ovu, a ne za 2022. godinu. Nemamo pouzdanu informaciju da je tako, ali je sigurno da je to jedino dugoročno rješenje. Ljudi se naviknu, ali ovo je apsurd, nitko u 21. stoljeću ne bi smio biti bez struje, kaže Meri.
Na Premudi se osjeća strah od još goreg, kataklizmičkog kvara, onog koji bi se dogodio usred turističke sezone.
- To bi bila katastrofa! Tko može gostima objasniti da iza 23 sata nema struje, zabraniti im tuširanje jer nema vode, kako im objasniti da nema Interneta, da telefoni ne rade. Svi bi se razbježali, misle Lada i Miro Melnik.
Taman su nam dočarali tu noćnu moru kad su se, nešto iza 23 sata, pogasila svjetla. Premuda je utonula u mrak u kojemu ni milijarde zvijezda ne znače skoro ništa. Čekala nas je „jutarnja romantika”: nema struje, nema vode, vidi se otprilike kao u rogu. „Princ Zadra” je stigao na vrijeme, uplovio je regularno osvijetljen kao da se Voyager spušta na neki „mračni planet” i isplovio u 6,15. Struja iz agregata na Premudu je došla 45 minuta kasnije. Dva dana ksnije kvar je otklonjen, dobili su "pravu struju", preživjeli su i ovu mračnu epizodu. Sada sa strepnjom čekaju sljedeću...
PROČELNIK IVICA KATIĆ: Novi kabel stiže ove godine!
- Od prvog dana smo u kontaktu s Elektrom i bivšim predsjednikom Mjesnog odbora. Elektra je brzo reagirala i nakon tri dana na Premudu dopremila agregat. Problem je u 50 godina starom kabelu koji se pri jačem nevremenu često kvari, a otklanjanje kvara nije jednostavno, jer najprije treba poslati ronioce, locirati kvar, nabaviti dijelove od kojih neki dolaze iz Austrije. U četvrtak sam razgovarao s predstavnicima Elektre, u petak su na Premudu poslali dio materijala, te dio ekipe za otklanjanje kvara, ali nije moguće precizno reći kada će kvar biti definitivno otklonjen. Planirano je da će to biti obavljeno 2022. godine, ali dobra vijest za Premudu je u tome što je Elektra uspjela uvrstiti postavljanje potpuno novog kabela u svoje planove za ovu godinu, kaže Ivica Katić, gradski pročelnik za gospodarstvo, obrtništvo i razvitak otoka.
Katić potvrđuje da se radi o projektu od najmanje 10 milijuna kuna.
Jedan je Armando!
Škola na Premudi zatvorena je 2010. kada je njen dotadašnji jedini učenik Armando Smirčić školovanje nastavio u Zadru. Školska zgrada je još tu, ali je dječje igralište u njenom dvorištu zaraslo u visoku travu. Ostala je samo legenda o Armandu, „našem posljednjem učeniku” kojega se na Premudi svi sjećaju.
Najbliža polasku u školu danas je 4,5 godine stara Zara Wieland, jedino dijete na Premudi. Njena mama Marija kaže da će Zara, kad dođe do predškolskog uzrasta, svoja prva slova učiti u Zadru.
- Zara je najmlađa, a najstarija je Agneza Telesmanić, ona ima 97 godina. Iza nje je Ana Smirčić, njoj je 94 i znate što je rekla? „Dok mogu capati, dotle ću i živiti” I, eno je, još kopa, kaže Nikola Tarokić igrajući se s Čupkom, simpatičnim starim mješancem privezanim na dugi konop.
-Ma vežem ga samo noću, jer inače lovi ježeve, pa se vrati sav krvav jer ne želi odustati. Preko dana je slobodan, pametan je, voli ljude i svi ga na otoku poznaju, objašnjava Nikola pred mjesnom trgovinom.
Kako otočna „stopa zaposlenosti” poraste za 40 posto?!
Snađite se, iznajmite agregat i održite izbore, pokrit ćemo sve dodatne troškove. Tako je glasilo „uputstvo” iz zadarske gradske uprave biračkom odboru za predsjedničke izbore na Premudi. I – snašli su se: prvi krug „agregat izbora” od 119 okupio je jedva nešto više od 30 birača. U drugom se pojavilo njih 60: Kolinda Grabar Kitarović dobila je 16, Zoran Milanović 42 glasa, a dva su listića bila nevažeća.
Evo i još nekih „brojeva s Premude”. Na cijelom otoku zaposleno je petero ljudi. Jedan na po pola radnog vremena radi u Pošti i Jadroliniji, jednog zaposlenog ima mjesna trgovina, jedan je u Mia toursu, a jednog plaća zadarska Čistoća. Na Premudi smo zatekli i dva radnika Elektre. Njihov dolazak trenutno je i samo privremeno povećao otočnu „stopu zaposlenosti” za nevjerojatnih 40 posto!