Sustav je krahirao, liječnici doslovce umiru zbog umora, a pacijenti ostaju na ulici!

Godina je 2020. U Zadru, petom po veličini gradu u Hrvatskoj, u zemlji gdje je pravo na zdravstvenu zaštitu ustavna kategorija, u trenutku dok ovo pišemo dvije tisuće djece ostalo je bez pedijatrijske skrbi. Više od 13 tisuća žena, među kojima je i 600 trudnica, ostalo je bez ginekologa.

Sa zadnjim danom stare godine, u gradu od 80 tisuća ljudi, kojemu s područja cijele županije gravitira njih još sto tisuća, sustav primarne zdravstvene zaštite doslovno je krahirao. I to na najosjetljivijim skupinama: djeci, trudnicama i ženama.
Onih na kojima taj sustav počiva, liječnika, toliko dramatično nedostaje da je odlazak samo jedne pedijatrice u mirovinu, a druge ginekologinje u privatnike bio dovoljan da se javnozdravstvena služba uruši kao kula od karata.

Gotovo, više ne upisujemo!

Da u sustavu primarne zdravstvene zaštite već godinama nešto ne štima, nije nikakva novost. Da će se problemi liječnika kad - tad pretvoriti u probleme pacijenata, bilo je samo pitanje vremena. Slučaj Zadra najbolje pokazuje što se događa kada se zatvaranjem samo dvije ambulante na cesti nađe 15 tisuća pacijenata bez liječnika koje nema tko preuzeti jer u praznim ordinacijama više nema tko raditi. U ovoj je priči gotovo sve bilo predvidljivo.

Sve osim poteza zadarskih ginekologa, sedmero "posljednjih Mohikanaca" primarne zaštite koji su se pobunili i javno rekli “dosta” zdravstvenoj politici koja je instant rješenje za kronični manjak liječnika pronašla u tome da dodatno optereti one rijetke i već preopterećene koji su u tom sustavu ostali.

“Iako je i prije prestanka rada ambulante dr. Ilve Marić u ovu ambulantu bilo upisano previše žena (više od 8600), HZZO nas prisiljava da upisujemo dalje, jer nemamo maksimalan broj (9000).
Mi ginekolozi odavno tvrdimo da se s brojem većim od 4 tisuće ne može normalno raditi, ali ništa se u tom pogledu ne popravlja (ne raspisuje se dovoljno specijalizacija, ne prihvaćaju drugi modeli organizacije koje mi predlažemo).
U prethodnih nekoliko dana upisali smo oko 250 novih žena, svakodnevno nam je gužva, rad s naručenim ženama je otežan i ne možemo više izdržati takav pritisak. Zato do daljnjeg nećemo više upisivati" - stoji u izjavi koju je na svoja vrata u zadarskom Domu zdravlja zalijepila dr. Suzana Perinčić.

I to nakon što su ona i njezina medicinska sestra danima svjedočile kaosu u čekaonici ambulante. Stotine očajnih žena pred vratima čeka na upis s kartonom u rukama, HZZO pismenim upozorenjima praktički prijeti ginekolozima sankcijama ako ne upišu maksimalni broj od devet tisuća pacijentica, a sami liječnici postali su dostupna meta na koju se prelijeva bijes s razlogom ljutih pacijentica, iako su od svih karika u lancu najmanje odgovorni za ovakvo stanje.

Naime, od 13 ginekoloških timova, koliko ih je, po mreži javnozdravstvene službe predviđeno za područje Zadarske županije, trenutačno ih je samo sedam. Dakle, dvostruko manje od potrebnog.
Od toga u gradu Zadru ostala su samo četiri, a u Biogradu, Benkovcu i Pagu još tri.
Problem je postao toliko težak da ga je nemoguće riješiti vatrogasnim mjerama i na brzinu. Jer liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti više nema, doslovno, ni za lijek.

Sustav koji bi trebao biti prva crta bojišnice zdravstvenog sustava, koji je svugdje u razvijenom svijetu temelj javnozdravstvene zaštite stanovništva, u Hrvatskoj je gotovo tri desetljeća zadnja rupa na svirali. Posljedice takvog maćehinskog odnosa sada su došle na naplatu.

Ugledni zadarski ginekolog, doc. prim. dr. sc. Petar Lozo, u svibnju prošle godine sazvao je konferenciju za novinare s koje je, zajedno s kolegama liječnicima, poslao dramatičan apel o stanju u liječničkim ordinacijama.

Ovo je sve 'zdravstveni Obrovac'

Bilo je to neposredno nakon šokantnog slučaja u Obrovcu kada je teško bolestan liječnik, dr. Goran Jusup, ostavljen da radi u ambulanti s pacijentima iako su svi nadležni, od HZZO-a do Doma zdravlja Zadarske županije, znali da ga je napustilo čak 900 pacijenata u nekoliko mjeseci. Svi su pred tim zatvarali oči jer, koliko god to strašno zvučalo, u Hrvatskoj je trenutno bolestan liječnik u ordinaciji “bolje” rješenje od nikakvog liječnika.

Pogotovo u maloj i izoliranoj sredini gdje je sustav uvijek najtanji i gdje je pronaći doktora postalo nemoguća misija.
Tek kad je cijeli slučaj izašao u medije, HZZO je dr. Jusupu otkazao ugovor, teško bolestan čovjek ostao je na cesti bez ikakvih primanja, a Obrovčani bez doktora. Trenutačno je u tijeku već četvrti natječaj kojim Dom zdravlja pokušava naći liječnika koji će raditi u toj ambulanti. Pogađate, do sada se nitko nije javio.

U tom javnom apelu, koji su zadarski liječnici lani poslali u simboličnih 12 sati i 23 minute, dr. Lozo rekao je kako je “zdravstveni Obrovac” pokazao pravu istinu o nakaradnom sustavu na koji liječnici upozoravaju već 23 godine, otkako su iz domova zdravlja potjerani u zakup, i u kojemu liječnici zakupci i koncesionari nisu u mogućnosti koristiti godišnje odmore, ići na bolovanja i na stručna usavršavanja iako ih se na to obvezuje.

"Teoretski imamo pravo na sve, ali zapravo nemamo ni na što, jer nema liječnika koji bi nas mijenjali. Ovakav sustav vrlo će brzo krahirati", upozoravao je tada Lozo sa svojim kolegama iz zadarskih ordinacija primarne zdravstvene zaštite.
Na žalost, nitko ih nije čuo, a još manje nešto poduzeo. I niti godinu dana kasnije, dogodilo se upravo ono što su najavili. Sustav je krahirao.

- Sada je potpuno jasno da je sustav slomljen jer politika nije reagirala na naša stručna i znanstvena upozorenja. Ne samo jučer, nego posljednjih 25 godina.
Ovo što nam se sada događa logičan je slijed zdravstvene politike koja namjerno nije ulagala u ljudske potencijale, a najtragičnije je što nisu ulagali oni koji su plaćani da taj sustav održavaju, čuvaju, unaprjeđuju i razvijaju.
Mi na papiru imamo sve: nacionalnu strategiju za razvoj zdravstva koja je još 2012. među prioritete uvrstila činjenicu da sustav mora počivati na dovoljnom broju zadovoljnih liječnika, imamo i Školu narodnog zdravlja koja je dopustila ovako nešto. Imamo i temeljne liječničke udruge, ali baš su one, uz politiku, najodgovornije za krah koji se dogodio.

Laž je da nema novca

Znate li da državne i društvene institucije, čija je zadaća briga za održavanje i unaprjeđenje zdravstvenog sustava kao jednog od temeljnih sustava svake države, tjedno raspolažu s 500 milijuna kuna? Da se samo za administraciju bolnica i klinika izdvaja više nego za cijelu primarnu? Dakle, novac nije problem.
Znate li da temeljne liječničke udruge, Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor i Hrvatski liječnički sindikat raspolažu s dva milijuna kuna tjedno, a postoje još i brojne druge samostalne liječničke udruge koje su dovoljno bogate da mogu samostalno funkcionirati.
Međutim, svi oni bježe od svoje temeljne zadaće jer ni nakon 30 godina života u demokraciji nisu donijeli temeljne stručne alate, već su kao produžena ruke politike zaustavili tranziciju liječništva iz poziva u profesiju. Za to nema nikakva opravdanja. I to je temeljni razlog zašto se sustav raspada - govori nam dr. Lozo dok razgovaramo u njegovoj ordinaciji.

On je, skupa s još šestero kolega ginekologa iz Zadarske županije, nedavno potpisao novi apel o neodrživosti postojeće organizacije zdravstvene zaštite žena.
Poslali su ga na sve nadležne adrese, od ministra zdravstva, HZZO-a i Zadarske županije pa do strukovnih udruga. Ono što u tom apelu piše zaista je poražavajuće. Ne samo za medicinu, već i za civilizacijske dosege 21. stoljeća.
Počevši od brojke od devet tisuća žena po timu. Usporedbe radi, primarni ginekolozi u Sloveniji rade s dva puta većim brojem suradnika u timu i upola manjim brojem pacijentica.

Čak i prema poporukama Povjerenstva za PZZ HLZ, najvišeg stručnog tijela, ginekološka bi ordinacija trebala imati najviše 4200 upisanih žena. Za neupućene, ta brojka znači da bi svaka žena mogla doći na pregled barem jedan put godišnje jer prema vremenskim normativima ginekolog može obaviti oko 4200 pregleda godišnje. Prema normativu HZZO-a, sad je taj maksimalni broj devet tisuća. Do prije desetak godina je bio sedam tisuća, a kako je problem s manjkom liječnika postajao sve očitiji, HZZO ga je jednostavno “riješio” jednostrano podigavši normativ za dvije tisuće žena.

Zbog ovako dramatičnog stanja u ordinacijama, kažu nam ginekolozi, ne bi ih začudila ni nova odluka po kojoj timovi mogu imati 12 tisuća pacijentica.
Jer forma je uvijek bila bitnija od sadržaja i višestrukih rizika koje donosi ovako veliki broj pacijentica. U ovom slučaju nije ugrožena samo sigurnost pacijentica, već i preopterećenih liječnika kojima se u slučaju medicinske pogreške na sudu ne uvažava preveliko radno i administrativno opterećenje, niti neodgovarajući radni uvjeti.

Što je to godišnji odmor?

Zato odbijaju upisivati nove pacijentice sve dok HZZO ne preuzme punu odgovornost za njihov rad u takvim uvjetima.
- Ogroman broj liječnika u sustavu ne može koristiti zakonsku mogućnost godišnjeg odmora, ne mogu ići na bolovanje niti se usavršavati poput svih drugih djelatnika u sustavu ili državi jer ih nema tko zamijeniti. Posebno su na udaru oni koji se usude prozivati nadležne zbog propusta.

Jedan od najgorih, ali primjera koji će vam najbolje pokazati o čemu govorim, imali smo baš u Zadarskoj županiji, na otoku Pagu gdje su četvorica liječnika obiteljske medicine godinama molila sve nadležne institucije da im se pomogne jer su zbog premorenosti u predinfarknom stanju.Njih četvero svaki mjesec dežuralo je 580 sati, a uz to su obavljali svoje redovite smjene, što su dodatna 672 sata. Ponekad su na nogama bili 36 sati bez prestanka. Na žalost, sluha nije bilo, odnosno pomoć je stigla prekasno.
Kolega Mauro Bistričić umro je nakon izlaska iz dežurstva, na putu prema bolnici pred očima svojih kolega, u 47. godini života od infarkta. Drugi kolega Željko Vragović prvi je infarkt doživio u 48. godini života. Morao je prekinuti bolovanje i vratiti se na posao jer ga nije imao tko zamijeniti.
U Zadru smo u kratkom vremenu zbog infarkta na radnom mjestu izgubili jednu kolegicu i dvoje kolega. O tome se šuti, čak i unutar struke, kao i o činjenici da nam doktorice medicine prerano umiru, velik broj na žalost i samoubojstvom. Prosječna dob im je bila 52 godine.
Sve je to posljedica izgaranja liječnika pod teretom rada u nepravednom i neuređenom sustavu - govori dr. Lozo koji pritisak na kolege ilustrira brojem kontrola HZZO-a.

Samo u 2018. godini, primjerice, Zavod je obavio 6016 kontrola ugovornih subjekata, od čega je 5816 bilo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u kojoj je troši manje od jedne osmine ukupnih financijskih sredstava.
Liječnici su najviše izloženi i jedini osuđivani ako nešto „pođe po krivu“, dok su osiguravajuća kuća i upravljačka elita zakonom dobro zaštićeni i nedostupni, iako su oni glavni kreatori ovog neodrživog stanja.

Upravo je taj loš odnos upravljačkih struktura, nedostatak poštovanja, uvažavanja i partnerskog odnosa vjerojatno glavni razlog odlaska naših liječnika u inozemstvo, govore njihove stariji kolege. Odlaze jer se ovdje ne osjećaju vrednovani, a ne zbog novca.
 

Ovo što se trenutno događa u Zadru, sutra čeka i druge sredine. Prema podacima Hrvatske liječničke komore, za pet godina u mirovinu će otići 628 doktora obiteljske medicine, dok će specijalizaciju obiteljske medicine završiti samo 185 liječnika.

Istovremeno, prema podacima HZZO-a, u mreži primarne zdravstvene zaštite već sada nedostaje više od 230 timova, od toga u obiteljskoj medicini 117, u ginekologiji 61 i u pedijatriji 53 tima.
Svako deveto predškolsko dijete već sada nema pedijatra, a u mirovinu bi do 2021. trebalo otići 85 pedijatra koji nemaju osiguranu zamjenu na specijalizaciji.
Nedostaje 79 ginekologa, u mirovinu do 2021. odlazi njih 47, koje već sada nema tko zamijeniti dok su na godišnjem ili bolovanju. Prema podacima Komore medicinskih sestara, nedostaje i oko 12 tisuća sestara.

Ministar: Nije ništa alarmantno

U isto vrijeme, ministru zdravstva Milanu Kujundžiću situacija nije alarmantna “iako je istina da nam fali pokoji liječnik”. Vatru planira ugasiti specijalizacijama koje traju pet godine. Da se na vrijeme planiralo, da bi danas imali gotove liječnike koji će spremni ući u prazne ordinacije, trebalo je to davno prije učiniti.
Umjesto toga, specijalizacija obiteljske medicine čekala se 16 godina iako se Hrvatska pristupajući Europskoj uniji obvezala kako će do 2020. godine svi doktori obiteljske medicine biti specijalisti jer samo oni mogu biti nositelji prava na ordinaciju.

- U razvijenim sustavima koji drže do svoje održivosti dolazi do prijenosa znanja s jedne generacije na drugu. Pet godina prije odlaska u mirovinu, taj bi liječnik trebao u ordinaciji dobiti svog nasljednika jer to osigurava kontinuitet i dostupnost zdravstvene zaštite.
Opremu je najlakše kupiti, ali to znanje o populaciji, obiteljske geneze, to je najvrijednije. Ako pacijente prebacite nekom liječniku koji o njemu ništa ne zna, logično je da će se događati greške u sustavu.
To je spriječivo, ali u Hrvatskoj toga nema, kod nas se događa apsurd zatvaranja ordinacija kad liječnik ode u mirovinu, skupa oprema odlaže se u razna skladišta i propada.
To bogata društva sebi ne dozvoljavaju, a kamoli ne bi treba siromašna kao što je naše - upozorava dr. Lozo, dodajući kako naš zdravstveni sustav u organizacijskom smislu čak 80 godina kasni za znanstvenim spoznajama razvijenog svijeta.

- Ovako ustrojen, on je znanstveno nazadan, pravno nepravedan, ekonomski neisplativ i medicinski neučinkovit. Nije ni otporan, ni moderan, ni održiv jer u svojim temeljima ima najmanje liječnika tamo gdje bi ih trebalo biti najviše.
Mi trenutačno imamo više liječnika specijalista internista nego liječnika obiteljske medicine, to pokazuje svu nakaradnost sustava kojim su najnezadovoljnije njegove dvije najvažnije karike: pacijenti i liječnici. Zbog ovakvog sustava nam ljudi i umiru od preventabilnih smrti, kao što su kardiovaskularne bolesti i malignomi. Sramota je da smo po smrtnosti malignoma drugi u Europi - zaključuje Lozo dodajući kako je glavni uzork ovakvog neodrživog stanja politika i njen nepromijenjen način odabira upravljačke elite, pa i liječničke.

- Možemo se praviti i dalje slijepima, međutim znanost je neumoljiva. Zapošljava se, napreduje se, postaje se dio upravljačke elite isključivo podobnošću. To vam osigurava i potpunu zaštitu za sve promašaje i prouzročenu štetu, a omogućava građenje lagodne i uspješne  karijere. Dobrovoljaca za takav dohvatljiv kriterij i rad, kod nas je neiscrpno, posebice kod „hrvatske“ inteligencije. Mi u Zadru takve promjene prepoznajemo kao „sustavni grijeh sruktura“  koje su opću dobrobit podredile svojim  osobnim interesima. Upravo na zdravstvu se vidi kako nema razlike između do sada vladajućih tkz. lijeve i desne opcije !Prije izbora svi najavljuju „reforme“, nakon izbora umjesto toga, prioritet su hranjenje svojih interesnih skupina uz samo milimetarske kozmetičke promjene-poručuje dr. Lozo.