Znate gdje se nalazi najljepša ptica na svijetu?
Ne bi vjerovali - u Zadru!
Pastel avorio rubino, kanarinac koraljne boje, simboličnog imena Ljepotan, pomeo je konkurenciju od čak 27 tisuća ptica koje su stigle iz 28 zemalja na svjetsko prvenstvo u Portugalu! Njegov ponosni vlasnik je Banjalučanin sa zadarskom adresom, Enver Alidžanović, 71-godišnjak koji je život posvetio ovim živahnim ptičicama.
- Drugo mjesto osvojio je Topaz crveni ahat, kanarinac moga sina! Tako da se zna da je učitelj još uvijek bolji od učenika – kroz smijeh nam govori simpatični Enver pokazujući nam slike s ovogodišnjeg svjetskog prvenstva, na kojem nije bio, već je svog kanarinca, poput mnogih drugih uzgajivača, poslao. U naizgled običnoj, velikoj kući na Belafuži, skriva se pravi mali ptičji raj.
Obitelj Alidžanović u posebnoj podrumskoj prostoriji uzgaja preko 400 kanarinaca! Odveli su nas dolje, a tamo smo imali što vidjeti: iznenadio velik broj kaveza, gotovo sterilna čistoća unatoč velikom broju ptica koje se neprestano kreću po kavezima, poseban uređaj za grijanje i ne isušivanje zraka, stol za pripremu hrane...
- Znate – nastavlja Enver dok provjerava svoje ljubimce - moja je ptica već bila prva u svijetu, još 2014. godine, tako da ja dobro znam kakav je predivan osjećaj biti nagrađen za svoj trud i rad. Ipak, jedna od jačih izložbi je ona u Belgiji. Kažu tko tamo pobijedi nema konkurenciju. Nikad nitko iz Hrvatske nije tamo nešto osvojio, dok nisam ja došao s mojim kanarincima. Prvi put se dizala naša zastava i svirala hrvatska himna – s ponosom prepričava Enver držeći u rukama zelene plakete iz Belgije, koje više nema gdje objesiti. Naime, cijeli je dnevni boravak, gdje su nas ugostili on i njegova supruga Emira, prepun pehara, medalja, priznanja, zahvalnica, slika kanarinaca...
- Morat ćete posebnu sobu napraviti samo za nagrade! - komentiramo pokušavajući izbrojiti koliko ih uopće ima.
- Uh, ni sam im više ne znam broja! Mislim da sam osvojio sve što se osvojiti moglo. Osvojio sam srebro i broncu 64. Svjetskom ornitološkom prvenstvu u Nizozemskoj, zatim dvije brončane medalje na 66. Svjetskom prvenstvu u Italiji, pa na 67. Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj srebro i broncu te sada na 68. Svjetskom najsjajnije zlatno odličje! Osmerostruki sam prvak Hrvatske, a imam i šest zlatnih, 14 srebrenih i devet brončanih europskih medalja.... - dok nabraja samo ono što je posljednje osvojio, mi više ne možemo pratiti i jasno nam je o kojem se kalibru uzgajivača radi.
- Dobro, u čemu je tajna Vašeg uspjeha? - pokušavamo saznati nakon što nam je pojasnio kako se u svijetu samo visoka klasa bavi uzgajanjem ovih ptica, a u Hrvatskoj samo radnička s obzirom na to da je to „skup sport”.
- Ja njima lijepo pustim Kemala, i mislim da im je od njegovih pjesma odmah bolje, posebno ženkama koje legu više jaja – ozbiljno će Enver, dok mu supruga dobacuje:
- A moraš ti svog Bosanca spomenuti! - smije se Emira koja je suprugova najveća podrška. I sama je naučila sve male tajne velikih majstora uzgajivača ovih lijepih ptica. Svaki dan za preko 400 kanarinaca, koliko ih imaju u podrumu kuće, kuha 10 jaja i pomaže Enveru nahraniti ih.
- Svaka vrsta kanarinaca zahtjeva posebnu prehranu. Svakome na vratima piše koju hranu jede, kako se ne bi zabunili. Kuhana jaja ubacujemo u mješavinu sjemenki i klijane hrane. Susjedi su već navikli kad nam dođe kamion hrane iz Slavonije ispred kuće. Ispada kao da imamo junad, a ne kanarince! - smije se ovaj bračni bar koji je skupa od 1969. godine te koji je iz Banja Luke, nakon rata doselio u Zadar.
Ljubav prema ovim malim pticama Enveru traje cijeli život. Svog je prvog kanarinca dobio od oca davne 1955. godine, a tu je strast prenio i na svog sina, danas 44-godišnjeg Elvira koji živi i radi u Bosanskoj Krupi i koji mu je trenutno najveća konkurencija.
- Ponosan sam na sina i njegov uspjeh, rekao bih da je čak bolji i strastveniji uzgajivač od mene. Genetika mu ide izvrsno, a ona je ključna u ovom poslu, tako nastaju šampioni – objašnjava Enver te dodaje:
- Iskreno, mene su ove ptice spasile, one su moj mir i utjeha. Moj Andol! Imao sam težak infarkt i četiri bypassa, a uz njih sam se puno brže oporavio. Zato ću ovo raditi dok ne umrem – zaključio je Enver, držeći u ruci najljepšeg prvaka svijeta, svog Ljepotana, ponosno pozirajući našem fotoreporteru.
Ni za svo blago ovog svita!
- Ni jednu svoju pticu ne dam za sve pare ovoga svijeta! Nikad nih ne bi prodao - govori jasno i glasno Enver, s obzirom da su nudili tisuće eura, posebno za Ljepotana, posljednjeg svjetskog prvaka.
- On ovo ne radi zbog para, nikad nije, niti će. On je uzgajivač iz gušta, iz ljubavi – pojašnjava Emira, dodajući kako je oduvijek bio skroman te kako će i zadnju kunu uložiti u svoje ptice.
- A bolje i to nego da mi ide po kafanama! - zaključila je supruga Emira uz osmijeh.
Grad ga još nije prepoznao...
- Ja sam jedini koji sam gradu Zadru donio ovako važne titule. Nažalost, mislim da to nije toliko odjeknulo u široj javnosti. Imam prsten koji je registriran baš na Zadar i taj broj je jedinstveni na svijetu, zato se uvijek točno zna da je to jedna od mojih ptica. Mislim da Zadrani ne znaju da se baš u njihovom gradu nalaze najljepše ptice na svijetu. Zvali su me članovi drugih klubova iz Zagreba, Rijeke, Splita, da postanem njihov član, nudili su mi puno novaca za prijelaz, da i njima donesem medalje, ali ne želim nigdje! Zadar je moj grad, moja štacija i točka. I meni je ovdje super! - rekao je Enver.