StoryEditor
Obalasretni su skupa

Makarski osnovci o suživotu s virusom: Bilo bi najbolje da nema korone, da je sve normalno, ali bolje i ovako s maskama, nego da smo opet online

24. rujna 2020. - 12:28
Ivo Ravlić/Cropix, Privatni album

Prvi tjedan nastave s novim mjerama protekao je, što se tiče ravnatelja osnovnih i srednjih škola na Rivijeri, vrlo dobro. Nije bilo protesta, nije bilo glasnijeg zamjeranja, sve, kažu, teče zadovoljavajuće. No ravnatelji nisu u učionicama, a zato što su njihove funkcije takve da ipak moraju odgovarati još kome osim onima kojima ravnaju, bitno je postići, a i prikazati red i poslušnost.

Učitelje nismo pitali što kažu jer nam je jasno da im pozicija za samostalno istupanje baš i nije zahvalna, i zato smo se, uz privolu roditelja, obratili samim učenicima. Kako im je protekao prvi tjedan u školi? Jesu li se naviknuli i koliko im je trebalo za uklopiti se u nove mjere? Boje li se korone, ili se više boje izolacije? Smetaju li im maskice, brine li ih to što se ne mogu više nesmetamo družiti i igrati u školskom dvorištu? Koliko im pomažu nastavnici, odnosno učitelji da se ova situacija prebrodi što bezbolnije?

Zeznut i naporan

Noah Puharić, 12-godišnjak koji ide u 6. razred Osnovne škole Stjepana Ivičevića, kaže kako mu je prvi tjedan prošao lagano.

– Ništa specijalno. Prvi je tjedan bio malo zeznut i naporan, jer smo se morali naviknuti na maske, na razmak, na dezinfekciju... Maska mi je baš jako smetala. Sad sam se navikao – kaže nam Noah, koji je mišljenja da nije dobro ukinuti nošenje maski.

image
Noah Puharić

– Mislim da je to O.K. Možeš se naviknuti. Bolje je da se pazimo nego da pustimo – kaže ovaj šestaš koji nosi masku koju mu je mama sašila. Kaže da one koje su dobili imaju samo jedan sloj.

Nastavnici su, kaže, blagi i tolerantni.

– Stariji nastavnici su baš dosta blagi, ne gnjave nas, ako malo spustimo masku – veli Noah.

Sestra Luna koja ide u 3. razred u istoj školi radosno je komentirala kako joj je prvi tjedan prošao odlično!

– Učiteljica nam je govorila kako da se čuvamo i da nosimo maske. Meni to ne pada teško, navikla sam se brzo – govori Luna, koja za razliku od brata ipak ne mora nositi maskicu na nastavi.

image
Luna Puharić

– Jako, jako sam se poželjela prijatelja. Svima nam je ovako draže nego online. Bilo bi najbolje da nema korone i da je sve normalno, ali bolje je nositi maske i imati školu nego da opet bude online – kaže Luna.

Gabi Despalatović ide u 3. razred u istoj školi i slaže se s Lunom da joj je puno draža normalna nastava.

image
Gabi Despalatović

– Ovako mi je puno bolje! Kad mi je škola ujutro, dignem se i odradim školu, a nakon škole odmah napišem zadaću, učim i nakon kućnog reda se idem igrati. Super je ovako – veli Gabi, dodajući kako vjeruje da tako misle i njezini vršnjaci.

Ne bojim se

– Ne moramo nositi masku na nastavi pa nam je lakše, ali ne bojim se ja korone. Više se bojim izolacije, ako se netko zarazi. Jer nitko ne želi da opet imamo školu od doma – govori Gabi, koju pitamo kako se prema ovoj novoj situaciji odnose učitelji.

– Već mi je dosadilo slušati da se ne moramo bojati korone. Ja se korone ionako ne bojim – objasnila nam je Gabi.

Njezin brat Mihael ide u 5. razred i kaže nam isto što je rekao i Noah: stariji nastavnici imaju dosta razumijevanja.

– Ako nam je vruće, dozvole nam da malo spustimo masku i ne ljute se. Imaju svi dosta razumijevanja pa nam je lakše – dodaje Mihael, kojega pitamo smatra li da maske i dalje trebaju nositi dok zaraze ima.

image
Mihael Despalatović

– Ma ne, htio bih da nema više maski! Ali da se ostavi barem razmak, to bi bilo dobro. Glupo mi je i na tjelesnom što moramo držati razmak, lako je kad je lijepo vrijeme pa smo vani, ali u dvorani je drugačije. Lopta je zabranjena, ako nekome odleti lopta ne smiješ je vratiti. Zabranjen je kontakt. A onda se vani kad škola završi opet svi zajedno igramo, pa mi to nema nekog smisla. Ljuti me to malo. Imamo i trening zajedno, a onda u školi ne smiješ dodati balun ili dati pet – objašnjava Mihael.

Pjer Šabić ide u 6. razred Osnovne škole Stjepana Ivičevića i jedva je dočekao da ga netko priupita kako mu je u školi.

– Prevruće je pod maskama i teško je pod njom disati. Užasno mi je s maskom, osjećam se jadno. A smeta mi još više što se više ne možemo družiti normalno zbog svega toga, jer ne smijemo biti u kontaktu ni s kim osim s prijateljima iz razreda, i to stalno pod maskama. Tužan sam zbog toga – priznaje Pjer.

image
Pjer Šabić

No na pitanje bi li radije da je nastava online odvraća kao iz topa: Što se mene tiče, online nastava se može izbrisati zauvijek iz postanka i nastanka!

Pitamo ga boji li se onda više korone ili izolacije, kaže kako se, naravno, više boji izolacije.

– Točno tako, izolacija i online nastava bi bila grozna stvar! Ne želimo više propustiti nastavu, želimo se družiti, a i dosta smo zaostali s gradivom – iznosi Pjer.

Glupost žešća

Što kažu nastavnici, priznaju li da i njima nije lako pod maskama?

– Isto kao i nama. Nekima smeta, nekima ne. Nekome je nevjerojatno da mi djeca moramo nositi maske u školi – govori Pjer, koji kaže kako im puno olakšava što nastavnici glede maski nisu toliko strogi.

– Ali sve skupa je glupost žešća! Nema opravdanja za ovo. Još moramo mjeriti temperaturu svaki dan. Pa svako dijete zna kada ima temperaturu jer mu onda bude vruće. Ako mu je vruće, manta mu se, boli ga glava, onda ionako neće ići u školu – objašnjava Pjer.

Pitamo ga što na sve kažu vršnjaci.

– Puno o tome razgovaramo. Jednom se našao cijeli razred i razgovarali smo o tome da napravimo štrajk – kaže, na što pitam što se dogodilo sa štrajkom.

– Ništa se nije dogodilo. Baš ništa! Ostala je samo ideja – sjetno će Pjer, kojemu ipak više od maski smeta inzistiranje na distanci i nemogućnost igranja s ostalim vršnjacima, izuzev prijatelja iz razreda.

– Moramo cijelo vrijeme biti samo sa svojim razredom. A onda se nađemo poslije škole i igramo. Ja stvarno ne znam čemu im to sve služi. Vrlo bih rado da ukinu sve te mjere, iako bih maske još lakše podnio. Čak mi je i trening hip-hopa na "pauzi" dok ne završi korona – tužno će Pjer.

Bit će bolje

Tužan je i Toma Mileta, učenik 1. razreda Osnovne škole oca Petra Perice, kojemu je upoznavanje sa školom bilo u najmanju ruku čudno.

– Malo sam tužan, ali proći će to. Najviše mi fali veliki odmor i najgluplje je to što baš kratko traje. A i ne smijemo biti s drugom djecom. To mi je baš žao. Jer inače kad je veliki odmor imamo dosta vremena, nađemo se s drugom djecom, odmorimo i poigramo. Sad toga nema – kaže Toma, kojemu je, kao druželjubivom i aktivnom dječaku bitna i socijalna dimenzija i kretnja.

image
Toma Mileta

Tjelesni imaju u dvorištu i u razredu.

– Volim svoju školu. I baš mi je drago da više nije online. Kad je online, nije svakome lako, ima djece koja nešto ne znaju i roditelji im govore, a to onda nije prava škola – veli Toma.

Bojiš li se više korone ili izolacije?

– Pa ipak korone. Mislim da je dobro da nosimo maske. Ako ih budemo nosili, korona će nestati i bit će bolje, i bit će sve normalno – objašnjava Toma, koji priznaje kako u školi već ima pomodnosti kad se govori o maskama.

– O da, ima toga! Dobili smo maske u školi, ali neki imaju one maske na špic, te su moderne. Neki čak imaju maske na TikTok. Onda dođu u školu i kažu: vidi moju masku! – kaže Toma.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. rujan 2020 12:44