Mislili smo, to će potrajati, ipak od ponedjeljka ne radi, ali Bernard je stvar riješio u pet minuta.
- Evo, to nam je čovjek jutros poslao autobusom iz Splita – ispružio pred nas dlan s dva mala elektronska prekidača. U drugoj ruci drži plavu kuvertu s adresom ”tvrtka Locum Zadar”.
- I, sad radi?
- Radi. Ko sat! – nasmije se, pa se sjuri dole do Trga. Dođe do pred samu Ložu i okrene se prema zvoniku, gleda kako se kazaljke lijeno vraćaju na točno vrijeme. Onda se žustrim korakom onim spiralni stubištem opet uspne do nas.
Luka je pokušavao uhvatiti što bolji kut za snimanje, nikad tu u zvoniku Vele straže nije bilo puno prostora, ali je svaki put kad bi došli bilo nekako novo i posebno.
Sjećamo se prvog puta, tamo negdje sredinom devedesetih, prije nego što je zvonik ...