StoryEditor
OtociRUDARSKI POSAO

Traži se i šukundjed: odvjetnici ‘potežu‘ do Čilea da riješe papire za bračke parcele. Peripetije oko vlasništva muče otočane, ali i stanovnike Zagore

16. srpnja 2020. - 18:18
Odvjetnik Stipica Kovačević u svom ureduJosko Šupić/HANZA MEDIA

Priča o mladom Imoćaninu koji je devet godina na četiri kontinenta tražio 186 vlasnika ruševne kuće koju je želio obnoviti, ogledni je primjer naše zbilje. S takvim problemima se susreću svi koji žele srediti pravna pitanja oko zemljišta čiji su vlasnici iseljeni u druge države.

Nismo takoreći niti objavili priču o putešestvijama u potrazi za nasljednicima vlasnika imotske kuće kada su nam se javili čitatelji upoznati sa sličnim situacijama. S Brača nam se javio Supetranin koji kaže da je traženje vlasnika parcela po iseljeništvu za neke svakodnevni posao.

- Ja znam da na našem otoku postoje najmanje tri osobe koje se time bave, iz Bola i iz Supetra. Osim što obilaze katastar, zemljišnik, oni idu i u Državni arhiv po sve potrebne podatke. Kada pronađu sve vlasnike kojih zna na istom komadu zemlje biti po 30, onda ih i kontaktiraju. Upravo stoga često putuju u Čile jer tamo ima dosta naših iseljenika s kojima onda pregovaraju o otkupu njihovih parcela, u pojedinim slučajevima djelića parcela.

Kada pregovori uspiju i otkupe sve dijelove nekog komada zemlje, onda dalje mogu s njim trgovati kao s cjelovitom parcelom. Ljubomorni mještani kažu da često znaju prikazati tim iseljenicima da im zemlja ne vrijedi mnogo te je dobiju za mali iznos novca, ali ja u to ne vjerujem jer u današnje vrijeme interneta koga se može prevariti - veli naš sugovornik, koji nije želio da ga navodimo imenom kako ne bi ispalo da se “petlja” u tuđa posla.

'Spajanje' kontinenata

Koliko je zaista komplicirano riješiti imovinsko-pravne odnose oko zemljišta čiji vlasnici su napustili rodnu grudu pitali smo Stipicu Kovačevića, odvjetnika iz Splita, koji ima brojne klijente sa sličnim pravnim pitanjima.

- Imam niz takvih slučajeva iz svoje prakse i samo istraživanje je zaista zanimljivo, ali moram napomenuti da to zna biti i pravi “rudarski” posao. Rješavanje vlasničkih pitanja može biti obavljeno u različite svrhe, a najčešće ga potenciraju hrvatski iseljenici, i to oni koji ostaju na djedovini, znaju da su u posjedu zemljišta, ali nisu jedini vlasnici.

image
Najstarija zemljišna knjiga na Općinskom sudu u Splitu (na fotografiji) datira iz 1875. godine
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Kao glavni problem se tada javlja što vlasnici žive na drugim kontinentima, najčešće Južnoj i Sjevernoj Americi te u Australiji. Postoje slučajevi gdje su suvlasnici zemljišta različiti rođaci, svi rođeni u Čileu, od kojih su neki preminuli i imaju potomke, neki su se poženili, dok ostali žive u SAD-u, a neki u Argentini. Nemjerljiva je pomoć ako ima netko stariji iz obitelji tko drži obitelj na okupu te je u tom slučaju potraga puno lakša - opisuje naš sugovornik sve zapreke na putu k čistom vlasničkom listu.
Pitamo ga po koliko vlasnika bude na jednoj parceli i o kojim vrijednostima se radi.

- Ponekad, vjerovali ili ne, stvarnim vlasnicima bude zajednički šukundjed koji je još upisan u zemljišne knjige. Onda možete zamisliti koliko se nasljednika rodilo do današnje generacije i svi imaju pravo na naslijeđe. Na primjer, na zemljištu površine 500 metara četvornih polaže pravo na 20 kvadrata, pa tako na 20 parcela. U pravilu su to uvijek suvlasnički udjeli manji od trećine. Što se tiče vrijednosti, to ovisi o poziciji zemljišta, a uglavnom se radi o maslinicima i vinogradima, znači poljoprivrednim površinama, a ne kućama s okućnicom...

Pošteni otkup

Klijenti su, naravno, osjetljivi na "diranje u papire".

- Druga i treća generacija iseljenika je dosta oprezna, dok se s prvom generacijom lakše postiže dogovor. S druge strane, ponekad su baš prve generacije tvrdokornije s prodajom jer ih još uvijek veže sentiment i nisu spremne odreći se rodne grude. Tu vam je osim poznavanja pravnih propisa važna i umješnost pregovaranja i stjecanja povjerenja. Komunikacija je jako bitna kako bi uvjerili suvlasnike da se radi o ispravnim namjerama i da neće biti oštećeni - kaže Kovačević.

Dodatne poteškoće kod rješavanja su velike udaljenosti u zemljama u kojima žive suvlasnici.

- Ima slučajeva gdje vlasnici, kojima su preci s naših otoka, pa i Zagore, žive u Argentini, a za ovjeriti izjavu trebaju ići u hrvatsko veleposlanstvo u Buenos Airesu, od kojeg su udaljeni više od tisuću kilometara. Onda su tu suvlasnici zemljišta u Kanadi koji žive u Vancouveru, a dokumentaciju moraju ići ovjeriti u Ottawu, što je pet sati leta avionom.

Dodatni problem je i sada ova situacija s koronom, eto potpuno nam je otežana komunikacija s Australijom jer Hrvatska pošta ne odašilje pošiljke za tu državu - prepričava nam Kovačević.

Naglašava da prema njegovom mišljenju zaista nema nikakvih prijevara kod otkupa zemljišta od iseljenika, jer su informacije danas više nego dostupne. Osim toga, ako vlasnik ima samo udio u nekom zemljištu, a nema u Hrvatskoj stojnu kuću, onda mu je u interesu da što prije proda i ima neki dobitak nego da dolazi i odsjeda u hotelu da bi se brinuo za svoje male komade parcela.

Branka Bezić Filipović: Tri brata sa troje djece, unuci, pa vi vidite...

Radu s iseljenicima je cijeli svoj radni vijek posvetila Branka Bezić Filipović, kako kroz nekadašnji rad kroz Hrvatsku maticu iseljenika, tako i danas.
- Kad sam ja dolazila u dodir s vlasnicima objekata i zemlje, znalo bi ih biti po 30 ili 40 u suvlasništvu. S generacije na generaciju uvećavao bi se broj vlasnika, ako su bila tri brata i svaki imao dvoje ili troje djece, u trećoj generaciji to vam je svita koliko hoćete... Evo, na primjer, moj pradjed je bio rođen na Šolti i nikada nije tamo živio, ali je upisan kao jedan od vlasnika. Sada su na tom imanju drugi ljudi koji žive tamo već tri četiri generacije, posjedom su stekli pravo vlasništva te mi kao njegovi nasljednici više i nemamo pravo, a niti ga ne tražimo. Isto tako se mnogi iseljenici odreknu prava vlasništva čisto formalno da ne kompliciraju život onima koji ostaju - kaže naša sugovornica koja upravo završava pisanje dviju knjiga: “Žena u iseljeništvu” i “Jose Miličić, posljednji poglavica plemena Yagan” koje će izaći u izdanju naklade Bošković.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. rujan 2020 00:46