Kao da smo mi već desetljećima neki posebno označeni poljoprivrednici. Baš u vremenu kad nam je voda iz natapnih kanala kojima gospodare Hrvatske vode najpotrebnija, u njima nestane vode.
A iz njih zalijevamo naše povrtlarske kulture od kojih živimo. Gledaš u nebo da ti ne udari tuča i tu ne možeš ništa učiniti, ali da i pored dovoljnih količina vode što u rijeci Vrljici, što u jezeru Ričice, što u kanalima diljem Imotskog polja, baš mi moramo biti bez vode, to više nikome nije jasno.
Ovim riječima dočekala nas je nekolicina poljoprivrednika u Vinjanima Donjim, na krajnjem istoku polja, uz samu granicu s BiH.
U glavnom kanalu odakle poljoprivrednici s crpkama dovode vodu, neki i više od kilometra, vlada – suša. Tuče zvizdan, a nasadi krumpira, rajčica, krastavaca, papr...