Kad te neko iznenada hoće za prijatelja na facebooku, kad te kvando i kvando počne zvat na telefon s pitanjima „što radiš“, a s tobom je ukupno progovorio dvije i po riječi u životu ili još i manje, taj ima neke namjere. Vrijeme će pokazati koje. Nešto mu trebaš. Nešto ćete ispilat. Kadli-tadli. Priznajem, jednom sam bila naivna i nasjela sam, ali to je zato što sam s tim nekim bila relativno dobra pa nisam bila sumnjičava. Nisam pokazala svoje uobičajene bodlje. Pa sam bila iskorištena i odbačena. Odonda ljude odbijam od sebe i primam u svoj život samo one koje pozovem u točno vrijeme i na točno mjesto. I nemam ti baš puno vremena za glupe razgovore tipa „što radiš“. To rade samo besposličari i ljenguzi. Reci što ti treba i to bi bilo to. Koji su to nametljivci, čovječe. Oni su tzv. izviđači, pohranjuju podatke o tebi kako bi ti ga kadli-tadli surgali. Ali ja sam ih pročitala. Pročitam tjedno dvije do tri knjige pa kako ne bi nekog ljigavca i njegove prozirne namjere. Njušim lobiste na tisuću kilometara. Izuzmimo one koji lobiraju za opće dobro. Takvi ti nikad neće prić podlo, u rukavicama. Oni će javno reć što žele i koje su im namjere. Pa ti izvoli ili nemoj. Ali se naježim od lobista za svoje dobro. Ili za vrlo uski krug ljudi i njihove podle, zle i opasne namjere. Čim izađete iz kuće, primjećujete li takve ljige oko sebe? Vidite li to zbijanje redova, „unutarstranačko“ ulagivanje, te njihove zajedničke male obiteljske „tajne“?Nekakva je korist u điru, a brzo će se otkrit koja. To se zove rektalno planinarenje. Ako ništa, zapravo su nesigurni kad su sami pa im treba grupa istonamjernika za zaštitu leđa i malo niže. I zapravo su vrlo svjesni ljigavosti svakog pojedinačnog člana, ali su deklarativno „svi za jednog, jedan za sve“. Ne podsjeća li vas to na jednu prosječnu situaciju u nekoj prosječnoj stranci? Lobist će te posjetit kad rodiš, kad ti neko umre, kad si bolestan. Poslije će svima ispričat potankosti. Prvo, glumi dobrića, s naglaskom na glumi, i skuplja bodove za neki prljavi plan, a drugo, želi znat kako ti je u stanu da bi mogao poslije širiti dezinformacije. Čim upiše dijete u tvoju školu, lobira za njega zovući te na druženje. Čim upiše dijete na tvoj faks, lobira za njega ležerno te zovući na čašicu filozofskog razgovora. Čim skuži čime bi se dijete moglo baviti u životu, restaurira sva polupoznanstva kako bi mu raskrčio put. Čim te izaberu za nekog šefa, gradonačelnika, pročelnika, župana – lobist se sjeti da ste zapravo susjedi (jer živite na istom planetu). Čim se nasljednik zaposli, odmah mu da upute s kime treba bit dobar. Tako se krug zatvori. Dobili smo novog lobista. Koji će tako obrađen pucati iz svog oružja. A ja sam vam vuk samotnjak. Prvo, ne treba mi zaštita za leđa ni za ono niže jer sam sama sebi i previše jaka i moćna. Usmena predaja i papiri dovoljno govore o meni. Pa i guz-papiri. Jer kad ga ja odvalim... Drugo, pametniji popušta, ignorira ih, pazi svoga posla i šuti. Kad oružje govori, muze šute –reko je neko pametan. Majstore, ugasi svijeću – reko je neko još pametniji.Maja