Čak trećina policijskih službenika u Hrvatskoj ispodprosječno je aktivna, a sudeći prema najnovijim znanstvenim podacima, policijski posao u Hrvatskoj pretežno je sjedilački, usprkos uobičajenoj slici policije koja trči za lopovima ili naganja ubojice, piše Jutarnji list.
Tako je barem pokazalo istraživanje Damira Lauša, Danijela Jurakića i Marijana Jozića pod nazivom “Prevalencija tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja policijskih službenika u RH: populacijsko - presječno istraživanje” objavljeno u svibnju ove godine u časopisu “Policija i sigurnost”.
Ukratko, autore je interesiralo istražiti koliko su hrvatski policijski službenici fizički aktivni, ima li kakve razlike u razini njihove aktivnosti u odnosu na vrstu policije kojoj pripadaju, zanimala ih je i distribucija tjelesne aktivnosti u različitim domenama njihova života (čitaj, koliko se kreću na poslu, koliko u slobodno vrijeme, a koliko tijekom transporta) te koliko vremena tijekom dana provedu sjedeći.
Prikupljen je uzorak od 1820 slučajno odabranih muških policijskih službenika (slično istraživanje na ženama provedeno je još 2017.).
Prometni policajci pritom su se pokazali najproblematičnijima kad je u pitanju tjelesna aktivnost: čak 41 posto njih, pokazali su rezultati, nedovoljno se kreću, posebno u odnosu na kriminaliste i temeljne policajce kod kojih je ta brojka ipak nešto niža, točnije 27 posto.
Pritom autori upozoravaju da se nedovoljno aktivnima, prema standardu Svjetske zdravstvene organizacije, smatraju sve one osobe koje tjedno provode manje od 150 minuta u umjerenoj odnosno 75 minuta u intenzivnijoj tjelesnoj aktivnosti.
To bi, jednostavnije rečeno, značilo da čak trećina hrvatskih policajaca tjedno ne odradi niti dva umjerena treninga, što je prilično začuđujuće s obzirom na prirodu policijskog posla. Posebne su razlike potom otkrivene kad se ispitivalo o razini tjelesne aktivnosti provedene tijekom rada, slobodnog vremena ili transporta.
Značajno najviše ukupne tjelesne aktivnosti tako provode pripadnici temeljne policije, a temeljni policajci pritom su najaktivniji i tijekom radnog vremena. Kad je u pitanju slobodno vrijeme, i ovdje su pripadnici prometne policije najneaktivniji, a između temeljne i kriminalističke policije, ispada, nema značajnih razlika. Ono što je znakovito jest da hrvatski policajci prosječno dnevno u sjedećem položaju provedu 360 minuta odnosno čak šest sati, a ovo je jedina kategorija u kojoj prometni policajci ostvaruju najbolje rezultate s obzirom na to da među sve tri vrste policije u sjedenju dnevno provode najmanje vremena, 330 minuta dok su kriminalistički policajci, s prosječno 420 minuta tjedno provedenih u sjedenju, ostvarili najlošije brojke.
Rizici
Osim toga, autori upozoravaju kako statistika pokazuje da muškarci u općoj populaciji tijekom radnog vremena u tjelesnoj aktivnosti provode znatno više vremena od policajaca, dok su policajci od opće muške populacije u tjelesnoj aktivnosti bolji isključivo kad je riječ o slobodnom vremenu.
Drugim riječima, podaci upućuju na zaključak da se policijski posao u Hrvatskoj može smatrati pretežno sjedilačkim zanimanjem zbog čega je potrebnom provoditi postupke i mjere za unapređenje tjelesne aktivnosti i spreme, poručuju autori. Osim toga, upozoravaju kako je dugotrajno sjedenje povezano s rizikom od preuranjene smrtnosti jednako kao i s rizikom od brojni kroničnih bolesti među kojima su i kardiovaskularne, dijabetes tipa 2, metabolički sindrom kao i maligne bolesti, prenosi Jutarnji list.
“Stoga bi mjere za unapređenje zdravlja trebale, među ostalim, biti usmjerene na smanjenje vremena provedenog u sjedenju, posebno za kriminaliste”, zaključuju.
MUP-ov komentar: 'Nije alarmantno, preporučit ćemo umjereno vježbanje'
U MUP-u kažu da podaci nisu alarmantni jer pokazuju da dvije trećine službenika prakticira primjerenu razinu aktivnosti te daju mogućnost kreiranja modela kako bi u budućnosti pokazatelji bili bolji.
I inozemna istraživanja, tvrde, pokazuju da policajci više od pola radnog vremena provode sjedeći, ali neovisno o tome, oni će poslužiti za planiranje budućih testiranja provjere tjelesne sposobnosti i kreiranje preporuka za njih same o važnosti tjelesne aktivnosti.
MUP poručuje da će preporuka policajcima biti zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, jednako kao i dosljedno provođenje policijskih programa, među kojima su trening opće tjelesne pripremljenosti, borilačkih sportova i vještina, situacijske primjene sredstava prisile i drugi programi.
“Na rukovoditeljima u policiji je obaveza da provjere može li se smanjiti opseg poslova koje policajci rade sjedeći”, poručuju.