“Ko stvarno hoće radit', vazda ima posla,” rekao je moj mladi susjed teško otpuhujući. Upravo sam ulazio u Grad kad sam sreo tog mladića koji se skoro nije vidio ispod paketa boca od vode. Spustio ih je na pod da dođe do zraka i nasmiješio se. “Slažem se….treba li ti dat’ ruke?” upitao sam. Nasmijao se i rekao: “Sam sam uspio do tu, pa ću sam i finut, hvala!” E, to je radni elan kakav trebamo. Taj mladić je lijepo mogao biti na plaži, njorgat kako mu je Covid-19 upropastio šansu da nađe sezonski posao i živjeti od džeparca što bi mu ga davali roditelji. Međutim, on je “uprtio” pakete s bocama vode i u podne ih raznosio po butigama.
Dok sam se skalavao u Grad razmišljao sam o vrijednom mladiću koji je odličan primjer odgoja da se svaka vrsta posla cijeni. A onda mi je još nešto palo na pamet: voda! Paketi vode koje je nosio bili su iz Francuske.
Sjećam se, prije dugo vremena, kad je započela cijela priča oko golfa na Srđu i kad je održana prezentacija tog projekta. Jedna stvar mi je ostala duboko urezana u sjećanje: Dubrovnik se opskrbljuje pitkom vodom s izvora rijeke Omble, a prosječno se iskoristi 400 litara vode u minuti. To izgleda jako puno. Međutim, Rijeka Ombla “proizvede” 4000 litara vode u sekundi. Ovi podaci su vjerojatno nešto izmijenjeni s obzirom na novi pročistač vode, ali pretpostavljam da shvaćate poantu.
Znači, po ovome 90 posto vode iz Omble jednostavno (neiskorišteno) pođe ravno u more. Vjerujem da pomalo povezujete točke ove moje priče. Pandemija kojoj svjedočimo i koje smo dio pokazala nam je koliko je tanka linija između profita i propasti. Turizam je poput kristalne vaze smještene na mašinu za robu koja je u centrifugi. U bilo kojem trenutku može pasti i razbiti se u tisuću komadića. Vrijeme je da prestanemo ovisiti o nečemu tako lomljivom i krhkom kao što je turizam. Voda u bocama!
Umjesto da puštamo da 3600 litara visokokvalitetne prirodne vode svake sekunde “iscuri” u Jadransko more, uhvatimo to blago i zapakirajmo ga u boce! Polovicu infrastrukture već imamo.
Postoji cijeli niz praznih i neiskorištenih prostora u koje bi se mogla smjestiti postrojenja za pakiranje vode. A u Dubrovniku se ionako ta voda koristi. Bilo bi potrebno dodatno je filtrirati, pakirati u ekološki prihvatljive boce (ne plastične), osmisliti privlačno ime te napraviti svjetski poznati brend dubrovačke vode.
Avene, Vichy, imena su koja povezujemo s vrhunskom preparativnom i dekorativnom kozmetikom, međutim, prije svega to su imena izvora u Francuskoj na kojima je nastala cijela industrija visokocijenjene kozmetike kojoj je baza upravo voda! Žene u mojoj obitelji rekle su mi da svaka ženska torbica mora imati bočicu termalne vode za razne svrhe. O profitu tih kozmetičkih divova ne treba ni govoriti!
Kad bi se sad krenulo s pripremom i proizvodnjom tog tekućeg blaga, bili bismo spremni za turističku atrakciju u budućnosti. Sjećam se jednog posjeta Guinessovoj tvornici pive u Dublinu. Vrlo živo pamtim obilazak tvornice, cijelu priču o nastanku brenda te degustaciju. Ne bi li i mi mogli napraviti nešto tako s blagom koje nam pred očima otječe u more?
Sve imamo za pokretanje procedure, samo treba dodati malo kreativnosti i dobili bismo dubrovačku tvornicu snova. U idealnom svijetu projekt bi trebao biti državni s javnim fondovima. Prije svega jer mrzim privatizaciju prirodnih izvora vode i smatram je duboko nemoralnom. Izvori vode nikada ne bi trebali biti privatizirani.
Doduše, poznavajući našu državu i ne baš uspješno vođenje projekata od nacionalne važnosti, projekt bi možda trebao biti podijeljen na državno-privatnu suradnju. Sve to donijelo bi nova radna mjesta, umanjilo ovisnost o krhkom turizmu, napravilo izvanredan marketing te donijelo toliko potrebno osvježenje ovome Gradu.
Prihod bi se između ostaloga mogao upotrijebiti za širenje ideja o korištenju prirodnih resursa te nas stavilo na turističku kartu svijeta u sasvim drugom kontekstu. Jeste li znali da je Hrvatska četvrta po redu zemlja u Europi po broju izvora pitke vode i to po glavi stanovnika? Jedino nas na tom popisu “šiju” Skandinavci! A nama većina vode pođe u more. Izraz “kap u moru” nikad nije bio bolje upotrijebljen!