StoryEditorOCM
MišljenjaENGLEZ U DUBROVNIKU

Pokućni muž i pokućni internet

1. studenog 2019. - 12:30
“Ja mislim da ta riječ ne postoji u hrvatskom jeziku,” rekla je moja žena nakon dugotrajnog razmišljanja, “a isto tako, nikad je nisam čula ni na engleskom, jesi li siguran da uopće postoji?”, dodala je.

Ne, to nije izmišljena riječ; ona postoji od sredine 1800 godine i zove se muška domaćica. Ono, kao pokućni muž, ali ipak ne baš tako dostupan poput pokućnog interneta. Sa završetkom turističke sezone, što po vremenskim prilikama nikako ne bismo mogli zaključiti, došlo je vrijeme kada ja preuzimam titulu (muške) domaćice u našoj kući.

Čistim, perem, peglam, kuham, zapravo, radim sve što i svaka prava domaćica. Dakle, odlazak turista donio je smiraj u naše živote, ali i ozbiljan pad u opsegu mog posla. Sve mi je to vrlo neobično s obzirom na to da sam naviknuo iskakati iz kreveta u 5:30 i odmah se baciti na tipkovnicu, biti u pogonu do 21 sat i tako skoro svaki dan. Kao i svake godine s odlaskom turista, izgleda kao da je netko prebacio sklopku, sve se usporava i staje.

E, pa tako i ja; nema histeričnog zvuka alarma u cik zore i trčanja okolo poput ludog zeca: u auto, iz auta, jesam li uzeo laptop, rezervnu košulju za popodnevni sastanak, gdje mi je fotoaparat, gdje ću se parkirati, što mi je ono rekla (žena, naravno), koju hranu za kučke i mačke treba kupiti. I sad, nakon svog tog ludila nastupa mir.

Volio bih kada bi se sve smirilo postepeno, a ne iz ludila u totalni zen. I tako, u miru i tišini evo me s peglom i kuhačom. Uživam. Na obavljanje poslova u kući naučen sam od rane dobi. A tko je za to “kriv”, moja majka, naravno. Izreka koja kaže da žene drže tri kantuna od kuće, u potpunosti je točna.

A majke su te koje mogu otežati, ili olakšati “posao” budućim nevjestama. U Velikoj Britaniji za koju se smatra da je puno liberalnija od Hrvatske, kućanski poslovi ne poznaju razliku u spolu. Mislim da je više stvar različitih kultura.

Radi se o tom da u jednom trenutku dosegneš zrelost i da dođe vrijeme da kormilo života uzmeš u svoje ruke. I to te prisili da se brineš o sebi na svim razinama pa tako i u vlastitom kućanstvu. Odlazak na fakultet znači put u slobodu, ali isto tako i početak odrastanja te početak putovanja prema budućoj karijeri. Razvijaš se kao osoba, a ujedno i dokazuješ da se možeš brinuti o sebi.

Ali to je život u Velikoj Britaniji, a ne u Hrvatskoj. Europa je podijeljena negdje po principu, kako bi Englezi rekli na maslac i maslinovo ulje. Podjela na jug i sjever, na Anglosaksonce i na katolike. I ta podjela u kulturama velika je i duboka. Duboka poput Velikog kanjona.

Korisnici maslaca s nevjericom gledaju obitelji korisnika maslinovog ulja kako nekoliko generacija živi zajedno pod istim krovom. Dok s druge strane, ovi od maslinovog ulja, ljudi s Mediterana, zgranuti su svakim odlaskom člana obitelji koji više neće biti pod paskom glave obitelji. Europa se dijeli na istočnu i zapadnu, ali, podjela na sjevernu i južnu puno je izraženija.

Ljudi s juga drža da je ostanak obitelj pod isti krovom pitanje financijske prirode. To nije istina. Na ravnim krovovima njihovih kuća uvijek vire metalne šipke. One su znak, nada u povratak muških potomaka koji su na fakultetu, jer je kuća sprema na nadogradnju kata, armatura čeka!

Na drugu stranu, pogledajte, možda i siromašnije zemlje koje iz obiteljskog gnijezda “izbacuju” svoje potomke na ulicu. Po njihovu poimanju zajednički život s roditeljima kada imaš 21 godinu je greška, a ljudi potiho komentiraju “ajme, jadni Jack, još živi sa svojima.”

Gotovo da je tako nešto sramota. Dok s druge strane, na jugu je situacija sasvim drugačija. Sjećam se kad smo se žena i ja definitivno doselili iz Velike Britanije u Dubrovnik, prvo smo vrijeme živjeli kod punice. Nakon par mjeseci našli smo stan i odselili se.

I tada sam se susreo sa zgranutim ljudima koji su pitali: “Pa što je bilo, oli ste se posvađali?” Ne, nismo se posvađali, samo sam se naučio životu u zemlji koja voli maslac! Moja vrata, moja sloboda! Nakon dugogodišnjeg života u zemlji maslinovog ulja u potpunosti sam shvatio logiku (i tradiciju) zajedničkog života cijele obitelji pod istim krovom, ali se i dalje s njom ne slažem. A sad moram finut posao po kući i dočekat ženu s večerom kad dođe doma s posla!

 
19. travanj 2024 06:01