Krajem godine je na Grabovici službeno otvoreno Sklonište za nezbrinute životinje Dubrovnik. Najnovija gradska javna ustanova službeno je dobila i ravnateljicu Anu Ivelju koja je dosad bila privremena ravnateljica.
Otkriva nova ravnateljica kako je osjećaj isti, posao joj ostaje isti, zajedno s ekipom zacrtala je planove, posla ima, a potrudit će se sve planirano realizirati. Imenovanjem je zapravo dobila potvrdu i sigurnost kako će za vrijeme svog četverogodišnjeg mandata biti ključna osoba koja će sve planirano ‘gurati‘ s ostatkom ekipe. Naravno, drago joj je što je dobila povjerenje te najavljuje da će nastaviti istim, ako ne i još intenzivnijim tempom!
Pored ravnateljice, Sklonište je svojedobno tražilo timaritelje odnosno hvatače.
- Upravo danas su oni koji su se javili na natječaj položili ispit na kraju edukacije za timaritelja tako da sam jako zadovoljna s ljudima koji su nam se pridružili. Imamo otvoreno još jedno mjesto na poziciji timaritelja/hvatača pa se nadam da ćemo upotpuniti naš tim. Ovo je zaista jedan specifičan posao, a jako sam zadovoljna s timom, nadam se da ćemo ostati u ovom sastavu. Trenutno je zaposleno osmero ljudi, pet timaritelja, mene, referenticu općih poslova, kao i našeg meštra. Radimo sedam dana u dvije smjene, a poštujući Zakon o radu moramo imati dovoljan broj timaritelja tako da u Skloništu uvijek moramo imati dvije osobe u smjeni. Zovu nas na intervencije, a zakonski smo dužni reagirati u roku od dva sata kad je, recimo, u pitanju ozlijeđena životinja. Zato su nam potrebni ljudi, za skrb životinja u Skloništu i za izlaske na terene gdje je opet potrebno dvoje jer nikad ne znate što vas može dočekati, napominje Ivelja podsjećajući na situaciju koju su imali za Valentinovo kad su na Pobrežju pokušali uhvatiti kuju koja je izlijetala na tamošnju cestu te ugrožavala promet.
Kuja je na sigurnom na Skloništu i čeka svoj dom. U međuvremenu je Sklonište potpisalo ugovore s Općinom Konavle, Župom dubrovačkom i Općinom Dubrovačkom primorje tako da dubrovački azil zbrinjava i napuštene životinje s tih područja, a najviše intervencija imali su upravo u najjužnijoj hrvatskoj općini.
- Najvažniji cilj je da našu novopečenu ustanovu etabliramo kao vodeću ustanovu za zbrinjavanje životinja u Županiji, da budemo aktivni akter u provođenju Zakona o zaštiti životinja, Zakona o zaštiti zdravlja životinja, da budemo prepoznati kao kvalitetan partner i drugim institucijama. Planiramo projekte s Veterinarskim institutom iz Zagreba, drago mi je da su nas već prepoznali kao potencijalnog partnera za suradnju tako da je to jedna od naših misija i vizija, poručuje Ivelja.
Trenutno je 46 pasa u azilu, a od 46, njih šest je udomljeno.
- Sklonište smo malog kapaciteta zato nam je jako bitno da imamo protočnost, da životinje možemo adekvatno zbrinjavati i udomljavati u kvalitetne domove čim prije. Zasad smo udomili 22 psa, a kad nam ovih šest pasa ode, to će biti ukupno 28 udomljenih životinja, što je za ovako kratak period poprilično dobra brojka, komentira Ivelja.
Uskoro kreću s programom sterilizacije slobodno živućih mačaka s obzirom na veliku mačju populaciju u gradu. Rade i na edukaciji kako bi potencijalne udomitelje upoznali sa svim izazovima udomljavanja. Nažalost, često se događa da ljudi izaberu psa po izgledu zaboravljajući njegove potrebe, a često to zna biti kučak iz takozvane grupe ‘radnih pasa‘ pa zna doći do problema, te se vlasnici odluče vratiti životinju. Kako bi izbjegli takve neželjene scenarije, najavljuju edukacije, a kontaktirali su i vrtiće, škole, razne ustanove... Naglašava Ivelja kako je primarna djelatnost Skloništa zbrinjavanje životinja, ali želja je proširiti krug djelovanja. Upravo se edukacijom prevenira povećanje broja nezbrinutih životinja. Cilj je potaknuti ljude da udome životinje, upoznati ih kako se pravilno skrbiti o njima i koje su zakonske obveze udomitelja.
- Usko surađujemo s Komunalnim redarstvom, dosad smo imali dvije akcije kontrole držanja kućnih ljubimaca. Na javnim površinama smo s komunalnim redarima ali i policijom išli provjeravati vode li naši sugrađani svoje ljubimce na povodcu, jesu li čipirani i cijepljeni, a planiramo barem jednom tjedno provesti takvu akciju. Naime, nas i komunalne redare građani često zovu zato što postoje mjesta u gradu gdje se vlasnici ne pridržavaju pravilnika, puštaju pse bez povodca, posebno u blizini igrališta, škola, ugrožavaju sigurnost najmlađih... Pas mora biti na povodcu, osim u psećim parkovima, upozorava Ivelja te dodaje:
- Često surađujemo s veterinarskom inspekcijom, ljudi nam često dojavljuju držanje životinja u neadekvatnim uvjetima... U suradnji s Komunalnim redarstvom i Veterinarskom inspekcijom djelujemo i na tom polju. Jedna od stavki u mom četverogodišnjem planu i programu rada jest uspostava veterinarske službe u Skloništu. To je nešto što bi nam svakako uveliko olakšalo jer smo udaljeni od grada pa svaki odlazak veterinaru iziskuje vrijeme i barem jednog djelatnika koji je onda na terenu umjesto u azilu... Nastojat ćemo to realizirati, najavljuje ravnateljica Skloništa.
Kroz hladne dane su dobro prošli, a upravo su ove zime uputili apel da svi oni, koji imaju stare deke i pokrivače a ne koriste ih, donesu u azil.
- To će potvrditi svatko od kolega: zima je u svakom skloništu najgori period. Međutim, ova je zima bila blaga, a mi ovdje imamo adekvatne uvjete za pse tako da su tijekom najhladnijih dana psi imali mogućnost grijanja jer imaju klime. Tražili smo deke i pokrivače kako bismo ih mogli staviti na njihove ležajeve da im bude meko jer imamo dosta starijih pasa - njih10 ima preko 12 godina tako da nam je bilo važno da im zima prođe što toplije i ugodnije. Ljudi su se odazvali, štoviše, odaziv je bio izvrstan i ovim bih putem zahvalila svima koji nas podržavaju. Svakim danom imamo sve više posjetitelja, neki i postanu volonteri, neki udomitelji... To nam je najvažnije: da ljudi dolaze i da se žele uključiti u rad Skloništa, podržavaju nas i putem društvenih mreža, što nam je jako važno i tako psima nalazimo domove. Većina pasa koji su udomljeni, udomljeni su zahvaljujući dijeljenjem objava na društvenim mrežama. Sigurno su društvene mreže jedan od najjačih alata što se tiče udomljavanja, a trudimo se kroz njih predstaviti i naš rad, naglašava Ivelja.
Trenutni azil je privremeno rješenje, a kad se, nakon sanacije odlagališta Grabovica, realizira planirani azil, tad će se nuditi i mogućnost privremenog smještaja životinja odnosno ‘hotel‘ za kućne ljubimce.
- Trenutno to u sadašnjem azilu ne možemo osigurati, ali ako se oduži realizacija trajnog skloništa, planiramo napraviti projekt. Jer, imamo dovoljno prostora, a to je velika potreba naših sugrađana: imati adekvatan privremeni smještaj za svoje ljubimce, govori Ivelja.
Inače, velika je ljubiteljica životinja, doma trenutno ima šest kučaka i četiri mačke, cijeli život je okružena životinjama, od onih letećih, ptica, golubova pa sve do onih četveronožnih. Obitelj je podržava u svemu, a svi su doma ljubitelji životinja!
- Šesti pas nam je jedna starija kuja iz azila koja je bila hitno operirana. U Skloništu joj nismo mogli pružiti adekvatnu skrb za njezin oporavak pa je kod mene doma na privremenom smještaju. Uvijek imamo to jedno mjesto za takve slučajeve. Želja nam je u javnosti popularizirati pojam privremenog udomitelja i radimo na tome. Kad netko pruži privremeni dom, Sklonište u tom slučaju osigurava sve što je potrebno: od ležaja, hrane, veterinarske skrbi, a privremeni udomitelj treba skrbiti o psu kao i svaki drugi vlasnik... To nam je jako bitno jer je i to način socijalizacije, pas se na taj način uči kućnom redu i povećavaju mu se šanse za udomljenjem tako da se nadamo da će biti veliki odaziv, govori Ivelja koja je sedam, osam godina volontirala, na kraju i radila u bivšem nelegalnom skloništu na Žarkovici.
Sad, kad je kormilo Skloništa i službeno u stalnim a ne privremenim rukama, nema razloga da s proljećem ne procvjetaju i nove, bolje i ljepše prilike, tople i uspješne priče za životinje iz dubrovačkog azila.