Kupi li Hrvatska ove borbene zrakoplove postala bi uvjerljivo najjača zračna sila u regiji - i to sljedećih 40 godina!

Šest borbenih zrakoplova MiG 29 koji su proteklog tjedna iz Rusije dopremljeni u Srbiju neće letjeti na vojnoj paradi 20. listopada u Beogradu, što je izazvalo burne reakcije i negodovanja na tamošnjim društvenim mrežama.

Sputnik tako piše kako je "cijela Srbija nestrpljivo čekala premijeru novih 'migova' na svečanosti u povodu Dana oslobođenja Beograda, kojoj će prisustvovati i ruski ministar odbrane Sergej Šojgu". Oglasio se i tamošnji general Ranko Živak, koji je za TV Pink potvrdio kako su pristigli borbeni zrakoplovi u letnom stanju, ali su došli rasklopljeni i bit će sastavljeni do vojne parade. Ipak, MiG-ovi neće tada letjeti jer slijedi njihova modernizacija. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već je prije izjavio kako ovim MiG-ovima njegova zemlja dobiva ozbiljnu eskadrilu, "uvjerljivo najjaču u regiji".

Proteklog su tjedna, pak, u hrvatskome Ministarstvu obrane otvorene pristigle ponude za nabavu višenamjenskih borbenih zrakoplova. Ponude su predstavili predstavnici Grčke, Izraela, Švedske i Sjedinjenih Američkih Država, priopćeno je iz MORH-a. Riječ je o američkim zrakoplovima tipa F-16, koje Hrvatskoj nude predstavnici Grčke, Izraela i SAD-a, te borbenim zrakoplovima tipa JAS 39 grippen, koje proizvodi švedski koncern SAAB. Prema najavama, Hrvatska bi trebala kupiti jednu eskadrilu tih aviona.

Utrka u naoružanju

Vojni stručnjaci uvjereni su da bi nabava novog i najnaprednijeg američkog borbenog zrakoplova F-16 block 70 značila četrdesetogodišnju zračnu dominaciju u regiji, a prateća industrijsko-tehnološka suradnja mogla bi se mjeriti u milijardama eura.

Ulaganja Srbije i Hrvatske u borbene zrakoplove za druge je tek redovito obnavljanje zastarjelih letjelica, dok treći to vide kao dio utrke u naoružanju između susjeda, i to na području gdje se sukobljavaju interesi Moskve i Washingtona te Bruxellesa.
Josip Štimac, general-bojnik u mirovini te bivši zapovjednik HRZ-a, kaže kako je zajedno s ostalim savjetnicima Ministarstva obrane trebao odgovoriti na pitanja trebaju li Hrvatskoj zrakoplovi i može li ih sebi priuštiti.

– Zaključili smo da Hrvatskoj zaista trebaju zrakoplovi, a može ih i sebi priuštiti. Ministar Krstičević se tu zaista zauzeo te je formirao i povjerenstvo, a onda su stigle ponude. Naravno, najbolji je novi F-16 block 70. Taj avion je superioran. S druge strane, teško je procijeniti do kojeg će se stupnja modernizirati MiG-ovi 29, ali i Srbija i Hrvatska zapravo trebaju imati sposobnost nadzora i zaštite zračnog prostora, pa ćemo se više i uvažavati. Nije tu riječ samo o zrakoplovima, nego i kompletnoj infrastrukturi u kojoj su i radari sa zapovjedno-informacijskim sustavima, tu ulazi i mogućnost remonta, tu su i škole, poligoni za gađanje ciljeva na zemlji, te gađanje i presretanje u zraku... Puno je načina na koji se može puniti proračun. Dio je to kompletne priče jer je cijelo zrakoplovstvo vrlo složen tehnološki sustav. Sve bi to moglo donijeti uvažavanje i ravnopravnost. Mi nemamo namjeru nikoga napadati, a da smo 1991. godine imali takvo što, uvjeren sam da ne bi ni došlo do agresije na Hrvatsku. Ne radi se, dakle, samo o kupnji zrakoplova, nego o jednom partnerskom odnosu, gdje bi bilo ulaganja u hrvatsku privredu. To bi bio tehnološki iskorak, vrlo pozitivan za hrvatsko gospodarstvo – procijenio je Štimac.

Od vojnog analitičara Igora Tabaka čujemo kako je Srbija nabavila šest rabljenih borbenih aviona koji imaju nešto letnog resursa, ali će, također, uskoro trebati na remont.

Cijena remonta

– Cijena budućeg remonta zapravo će, najvjerojatnije, predstavljati cijenu ove nabave. Pri tome, ideja je i postojeća četiri MiG-a 29, koje Srbija trenutačno ima, dovesti na razinu ovih rabljenih iz Rusije ne bi li se na kraju dobila eskadrila od 10 letjelica – kazao nam je analitičar portala Obrana i sigurnost, te dodao:

– Hrvatska je dobila četiri ponude, dvije se odnose na nove zrakoplove grippen iz Švedske i F-16 iz SAD-a, dok se još dvije odnose na rabljene F-16 iz Izraela i Grčke. Svaka od tih ponuda je ujedno velika i opsežna dokumentacija i njihova analiza trajat će, najvjerojatnije, oko dva mjeseca, ako ne i dulje. Dakle, sada je Hrvatska došla u situaciju da prvi put ima pune pravno obvezujuće ponude, a ne samo načelne informacije kao proteklih godina.

Pri tome je bitno napomenuti da rabljene letjelice, iako povoljnije po cijeni, imaju kraći preostali letni resurs, čime na kraći rok rješavaju hrvatske probleme čuvanja zračnog prostora, ali na dulji nas vode nekim novim budućim nabavama borbenih zrakoplova. Ove kupnje borbenih zrakoplova su poslovi o kojima se govori već puno godina. Hrvatska već 15-ak godina pokušava prelomiti to pitanje, a čitav niz zemalja u široj regiji ima slične probleme. Pitanje je tu, među ostalim, i sigurnosti civilnog zračnog prometa, odnosno visine premija rizika koja traži čuvanje nacionalnog zračnog prostora, a, naravno, cijela stvar ima i vojne elemente budući da se borbenim zrakoplovima provodi općenito protuzračna obrana. Pri tome mali broj zrakoplova o kojima tu govorimo prvenstveno je dovoljan tek za mirnodopske zadaće, što priču o nekakvoj utrci u naoružanju čini prilično deplasiranom – naglasio je Tabak.