Održavanje reda na poljoprivrednim površinama pitanje je nacionalne sigurnosti!

Preventiva je bitna u svemu, tako i u požarstvu. Sada je pravo vrijeme da se počne pričati o preventivi, a ne da se po dobrom starom hrvatskom običaju na vatru i požare zaboravi čim počnu prve jesenske kiše. Evo, čitam, da je u Divuljama bio neki sastanak na kojem je bio predsjednik Vlade, ministri obrane i unutarnjih poslova, digli su to pitanje na nivo nacionalne sigurnosti. I neka, to treba biti na tom nivou, no mene zanima što iza toga stoji konkretno? Ne samo koliko će se nabaviti novih vatrogasnih vozila, nego po meni puno bitnije, što napraviti da bi se više spriječilo a manje liječilo - veli nam Davorin Pamić, agronom u mirovini, dugogodišnji pročelnik Savjetodavno-poljoprivredne službe u Šibensko-kninskoj županiji, koji se s ovim pitanjem bavi 30 godina, piše Maslina.

- Evo, najprije me zanima, što tu ima napraviti, primjerice, HEP? Prije neki dan sam bio u Gospodarskoj zoni Podi, tamo prolaze dalekovodi a ispod njih rastu alepski borovi četiri, pet metara visoki. Ne računam onu sitnu travu i makiju koja će se na ljeto osušiti, nego borove. A tamo su hale, pogoni, pa ako ne daj Bože plane, neće gorjeti samo borovi i makija, nego će štete biti katastrofalne.

- Ja sam imao prilike biti u SAD-u, iznad San Francisca i sjećam se da je tamo ispod dalekovoda bilo sve obrijano kao biljarski stol! Tamo se o tome strogo vodi računa, zna se ko je za što zadužen - napominje Pamić, koji nakon prvog javnog poduzeća spominje i drugo – Hrvatske ceste.

- To što oni očiste metar od ceste, nije dovoljno. Trebalo bi barem dvadeset-trideset metara s jedne i isto toliko s druge strana ceste, pa bi se onda dobila prva linija obrane od vatre. A strojeva ima, mehanizacije koliko hoćeš, svi ih vidimo kako stoje na lageru, umjesto da rade svoj posao - ogorčen je Pamić koji smatra da nikakva prepreka za to ne bi smjeli biti izgovori kako je nečija maslina ili voćka koja se nalazi pokraj puta privatno vlasništvo.



- Ili će je držati uredno ili će ostati bez nje. Svatko mora preuzeti obvezu da svoje vlasništvo drži uredno ili će to netko drugi uraditi umjesto njega i ispostaviti mu račun. Ako je to pitanje nacionalne sigurnosti, a je, onda ne možemo nikoga izuzeti od njegovih dužnosti i obveza - uvjeren je Pamić.

Poseban su problem, veli, Hrvatske šume, koje su zapasale milijun hektara bivših pašnjačkih površina, te su potezom pera došle pod njihovu ingerenciju.

- S tog je prostora nestalo stoke i raste kojekakvo raslinje koje one smatraju šumom, a jedini kriterij im je da je veće od dva metra. Pa makar bila i smrika! Pa ako je šuma, onda bi trebala biti čišćena, a oni to ništa ne čiste. Posebna je priča alepski bor koji je očito sađen kao monokultura. Ja bih volio znati koliko je posađeno njega, a koliko drugih mediteranskih vrsta šumskog bilja.

- Neka nam prezentiraju te podatke - oštar je agronom prema svojim šumarskim kolegama kojima zamjera što su s alepskim borom išli linijom najmanjeg otpora.

- On najbrže raste, razmnožava se i sam, a oni sve mjere u kubicima zelene mase. Pa će on izrasti u 15 godina onoliko koliko hrast medunac neće u 50. Bilo bi interesantno utvrditi i koliko su od izgorenih šuma u vlasništvu država, a koliko je privatnih vlasnika. Da se jednom u ovoj državi vidi tko je za što odgovoran. U bijelom svijetu je to sve riješeno, a mi u 25 godina svoje države ništa nismo uspjeli riješiti.



- Kako će država prozivati Juru, Šimu, Matu koji imaju 70, 80 godina, što ne održavaju svoju šumu - premda bi njihove mlađe nasljednike možda i mogla - kad ništa ne štima ni u njihovim tvrtkama, gdje država direktno imenuje rukovodstva, nadzorne odbore. Pa što oni tamo nadziru, kad ne nadziru trase dalekovoda, bankine, šumare, što rade i kako rade - pita se Pamić, ističući kako se to u praksi sve svelo na uhljebarstvo u kojem jedni "partijski drugovi" ko fol nadziru druge "partijske drugove".

A trebalo bi se, mišljenja je, organizirati gotovo vojnički. Prvo, pri županijama, barem ovim uzobalnim, trebalo bi ustrojiti Stožere za protupožarnu preventivu. U njima bi bili predstavnici HEP-a, HC-a, HŠ-a, vatrogasci, a na čelu bi im bio župan.

Pamić, primjerice, ne drži slučajnim što je najmanje požara u županiji na području Primoštena i Pirovca.

- Po mom mišljenju zato što je lokalna uprava napravila poljske putove. Ja 30 godina govorim kako će biti obrađena samo ona parcela do koje može doći kotač, auto. Na području Primoštena uređeno je više od 150 kilometara poljskih putova, prošireno, nasuto, čak početo i asfaltirati, 50-ak kilometara je napravljeno i u općini Pirovac. A mi u Zatonu od rata nismo kilometar poljskih putova napravili. Mi spadamo pod grad Šibenik, i svaka čast mom gradonačelniku što EU novcima obnavlja tvrđave. Ali nije napravio ni sto metara poljskih putova u svojim prigradskim naseljima! Od Zatona do Perkovića.

- Nemojmo očekivati da će to raditi država. To je zadatak lokalne samouprave. Ne da bistri neku veliku bjelosvjetsku politiku. I onda kad čovjek može doći do svoje djedovine, onda ga možeš prozvati zašto je to zapušteno - uvjeren je poznati šibenski poljoprivredni stručnjak koji napominje da je od toga dupla korist – očišćeno ne gori, a ako se i zapali, ima kuda vatrogasno vozilo brzo i lako doći.



- Ja skidam kapu svakom onom malom vatrogascu koji sa srcem i brentačom juri u buktinju, ali ta strategija da se oni ustoboče s cisternom u dvorištu i tu čekaju vatru ne čini mi se baš najbolja. Vele čuvaju imovinu! U redu, čuvajte vi ljudi sebe i imovinu, ali zar to vinogradi i maslinici, i šume, zar i to nije imovina. Samo u Zatonu je izgorjelo sigurno desetak tisuća komada maslina, dobra trećina ih je sigurno stradala. I sad treba čekati deset ili 15 godina da se to obnovi, dođe ponovno na rod.

- Ja sam 70-godišnjak i ja se još nadam to brati. Štete od požara i poplava kod nas su dvije i pol milijarde kuna, a država ima dvadeset milijuna kuna za pomoć. Dakle, što ćemo dobiti? Ništa, nula cijelih, nula, nula, jedan posto. Ali kažu da će nam pomoći EU fondovi. Ja se bojim da mi mali ništa od toga nećemo dobiti, nego da će to opet pokupiti Hrvatske šume, koji su po meni i glavni krivac za ove požare jer ne održavaju svoje šumske površine.

- E, sad ako i dalje budu išli saditi alepski bor, svaka im čast. I njima i onima u politici koji će im to dozvoliti! Te naše partitokracije koje se smjenjuju na vlasti sram može biti da im Dalmacija svake godine gori. I da im zapovjednik protupožarne eskadrile brigadir Turković mora reći da se požari ne mogu gasiti samo zračnim snagama nego da se nešto mora uložiti i u preventivu. To im vojnik mora reći, svim tim našim mudracima, čelnicima, načelnicima, pročelnicima. Među kojima je nažalost malo onih koji su za Domovinu spremni - poručuje Pamić.