KAKO FUNKCIONIRA DOMAĆA PAPINSKA SCENA Otkrivamo tko su ljudi koji javno kritiziraju Franju: 'Hrvati su opet ostali kao u 60-ima...'

KAKO FUNKCIONIRA DOMAĆA PAPINSKA SCENA

Nevjerojatna nova knjiga o Franjinom papinstvu objavljena je danas, 4. prosinca 2017., s naslovom “Papa diktator”. Opisana je kao “priča iza kulisa o najtiranskijem i najnepoštenijem papinstvu modernih vremena. Velika količina materijala nalazi se u ovoj knjizi za sve katolike. Postoje i mnoge stvari koje nisu objavljene. Na 141 stranici omogućuje dovoljnu količinu podataka za prosječnog čitatelja, a opet ne preveliku, napisao je prije nešto više od mjesec dana anonimni urednik na portalu Hrvatskog krsnog zavjeta.

“Papa diktator - Poziv hijerarhiji na otpor”, uslijedila je najava članka nekoliko dana kasnije, u jednom iz serije tekstova kojima se Franjo proglašava heretikom, i zahtijeva njegova smjena. “Crkva je vidjela brojne pape koji su zloupotrijebili svoju moć, a Aleksandar VI. bio je najpopularniji primjer. Ali nikada, prije Franje, nije postojao papa koji se usudio ugnjetavati sam Magisterij, pokušavajući ga prilagoditi svom krivom osobnom mišljenju”, piše na stranicama Hrvatskog krsnog zavjeta.

U najkraćem, poslije nekoliko godina šutnje, odnedavno se i u krugovima unutar, i blizu, Katoličke crkve javlja sve više kritičara Jorgea Bergoglia, koji podržavaju teoriju njegovih neprijatelja prema kojoj ovaj rimski papa ugrožava temelje katoličanstva.

Nedavno je i londonski Guardian pisao o ovom fenomenu unutar Katoličke crkve i o tome kako je “Franjo izazvao divlji napad konzervativaca koji se boje da će taj duh podijeliti, pa čak i uništiti Crkvu”.

Raskinuo praksu

Raskidajući sa stoljećima, ako ne i tisućljećima katoličke teorije, papa Franjo pokušao je potaknuti katoličke svećenike da udjeljuju pričest rastavljenim i ponovno vjenčanim vjernicima ili nevjenčanim supružnicima. Dokument koji je napisao Franjo sažetak je trenutne rasprave o razvodu te sadrži fusnotu iz koje je očita blaga tvrdnja da se razvedeni i ponovno vjenčani parovi ponekad mogu pričestiti, glasi opis u Guardianu.

Sukob liberala i konzervativaca eskalirao je u rujnu 2015. kada je 791.000 katolika, uključujući osam kardinala, više od 200 biskupa i brojnih svećenika, redovnika i laičkih vjernika, koji predstavljaju 62 organizacije koje promiču prava obitelji, uputilo peticiju papi Franji da okonča “široku konfuziju koja proizlazi iz mogućnosti da je otvorena povreda unutar Crkve kojom bi se prihvatio preljub i kojom bi se gotovo prihvatile homoseksualne unije”. Bitka još uvijek traje i kraj se ne nazire, a katolički mediji neskloni Franji gotovo svakodnevno objavljuju izjave biskupa i teologa, koji traže da se Papa, kako se kaže, “ili prikloni ili ukloni”.

Hrvatski katolički konzervativci i tradicionalisti postali su dio ovog širokog protupapinskog pokreta i prvi put se dogodilo da i Hrvati koji djeluju unutar Katoličke crkve potpisuju antipapinsku peticiju. Među potpisnicima su teologinja Ana Pavelić, Luka Popov, donedavni dopredsjednik Vigilarea, student teologije Daniel Katačić i, daleko najpoznatiji, Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije svetog Josipa. Dakle, ne radi se o anonimusima nego, upravo obratno, prilično važnim osobama u ovdašnjoj javnosti.

Hrvati opet sami

Takvo što bilo je nezamislivo u vrijeme posljednjih trojice papa, Pavla VI., Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., ali Franjini postupci djeluju poput crvene krpe za mnoge hrvatske katolike. Premda ovdašnji biskupi nisu potpisnici spomenute peticije, njihova vjera u Franju jako je slaba, potvrdit će i na Kaptolu:

“U današnjem Vatikanu više nemamo nikoga tko brani hrvatske interese. Svi naši saveznici su umrli ili premješteni na nove službe diljem svijeta i Hrvati su opet sami kao i u 60-ima kada je kardinal Casaroli, u vjerovanju da će komunizam biti vječan, surađivao s jugoslavenskim režimom u Beogradu, nauštrb Katoličke crkve u Hrvata. Sada se nalazimo u sličnoj situaciji jer Franjo silno želi postići dogovor s ruskim pravoslavljem i zbog toga su mu važniji odnosi sa SPC-om nego s nama. Dok je on živ, Stepinac sigurno neće biti proglašen svecem, i jasno da stižu reakcije, ali vjerujte, u pozadini je politika, a ne teologija. Da pojednostavim: kada bi Franjo beatificirao Stepinca, nikoga u Hrvatskoj ne bi zanimalo hoće li pričešćivati razvedene”, ironično je komentirao poznati svećenik iz Zagreba, koji odlično poznaje odnose unutar Hrvatske biskupske konferencije.

Ako biskupi ne smiju Franji otvoreno kazati da griješi, onda to može civilno društvo, odnosno, sve širi pokret koji uključuje katoličke portale i izdavače, pojedine teologe, desno orijentirane vjerske komentatore, laike i ponešto pripadnika crkvene hijerarhije. Neki nastupaju sasvim otvoreno, a drugi uz djelomičnu zadršku, ali svima je zajednička poveznica to da je papa Franjo - heretik.

Uostalom, u srpnju 2016. je šesnaest međunarodnih udruga za prava na život i obitelj molilo Papu da “nedvosmisleno predstavlja istinu katoličke vjere, kako bi se zaustavila doktrinarna zbunjenosti, vratila jasnoća i kako bi bio Sveti Otac kojeg katolici trebaju”. Potom su u rujnu 2016. - četiri kardinala - Raymond Burke, Walter Brandmüller, Joachim Meisner i Carlo Caffarra (od kojih su potonja dvojica sada pokojni) podnijeli Papi pet da ili ne pitanja (dubia), pitajući je li pobudnica u skladu s višegodišnjim katoličkim naukom o moralnom životu. Franjo nikad nije odgovorio. Onda su u kolovozu 2017., izražavajući “duboku tugu” i “sinovsku odanost”, katolički svećenici i laici učenjaci poslali nešto što su nazvali “sinovskom korekcijom” papi Franji zbog “propagiranja hereza”.

Sinovska korekcija, u obliku pisma od 25 stranica, nosi potpise 62 katoličkih akademika, istraživača i znanstvenika na različitim područjima iz dvadeset zemalja. Unutra se tvrdi da je papa Franjo podržavao heretične stavove o braku, moralnom životu i euharistiji koji uzrokuju mnoštvo “krivovjerja i drugih grešaka” koje se šire diljem Katoličke crkve.

Pobunjeni katolički svećenički i laički učenjaci naveli su popis od sedam “lažnih i heretičkih prijedloga” koje je, kažu, papa Franjo “izravno ili neizravno” podržao svojim “riječima, djelima i propustima”.

Paralelno jača i protupapinski pokret u Hrvatskoj, a na različitim vjerskim portalima može se pronaći niz članaka u kojima laici i teolozi dovode u pitanje Franjinu doktrinu. Tako je portal katoličkih teologa “Vjera i djela”, objavio ekstenzivan tekstPetra Marije Radelja naslovljen “Razgovor katolički s pobudnicom Amoris Laetitia”. Petar Radelj, inače profesor na Hrvatskim studijima i angažirani katolik-laik (npr. žestoki je kritičar kurikularne reforme školstva i aktualne ministrice Blaženke Divjak), objavio je na portalu katoličkih teologa kako je “tjeskoba prožeta zebnjom kad se prate primanje, odjek i način tumačenja nekih misli i izričaja u naučavanju Svetoga Oca Franje i njegove znakovite šutnje”.

Potom se na desetak kartica teksta opisuju Franjina stajališta, objašnjava kako je pobudnica napisana na brzinu uz sugestiju da su na Papu iz pozadine utjecali neki lijevo orijentirani latinoamerički biskupi. “Temeljna svrha svakoga papinskoga spisa proizlazi iz Isusovih riječi Petru: ‘Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću’ (Luka 22, 32). Kao katolika društveno angažirana u promicanju naravnoga prava, vrjednota, obitelji i odgoja - AL me u tom ne učvršćuje. A vidim: ni tolike druge”, zaključit će Radelj u traktatu o papi Franji na portalu Vjera i djela.

“Zato smo katolici”

Pokušali smo dobiti još neke njegove odgovore vezane za stavove Svetog Oca, i najprije je pristao, ali kasnije se ispričao nedostatkom vremena. Za razliku od Luke Popova, koji je izbjegao odgovoriti na nekoliko poslanih poruka.

Na sličnoj osobnoj anonimnosti ustrajavaju i urednici i autori portala Hrvatski krsni zavjet, koji su na naše pitanje zašto su tako kritični prema papi Franji, poslali vrlo kratak odgovor: “Hvaljen Isus i Marija! Zato što smo katolici. Molim Vas, ako imate bilo kakve komentare, stavite ih na naš portal”.

Dovoljan je letimičan pregled sadržaja koje objavljuje portal Hrvatski krsni zavjet i jasno je kako se radi o informacijama u kojima se podržavaju postupci Franjinih protivnika. Tako je 7. siječnja objavljeno kako je Andreas Laun, pomoćni biskup Salzburga, “još jedan hrabri biskup koji se pridružio redovima onih šest drugih prelata koji su već potpisali deklaraciju trojice kazahstanskih biskupa koji ispovijedaju nepromjenjive istine o sakramentalnom braku i protive se mijenjanju ili omekšavanju Crkvenih učenja o mogućem pristupu razvedenih i ponovno vjenčanih sakramentima”.

Dovoljno je, uostalom, pročitati naslove koje objavljuje ovaj katolički portal: “Papa Benedikt hvali vatikanskog doktrinarnog šefa kojeg je smijenio papa Franjo”, “Trojica biskupa nazvali Papin dokument Amoris Laetitia, ‘stranim’ katoličkoj vjeri”, “Vatikan će dati zeleno svjetlo gay zajednicama u 2018. godini”, “Trebamo li slušati Isusa i tradiciju Crkve ili novotarije Bergoglia”, “Pro-life vođe se zakleli na vjernost katoličkoj vjeri, odbijajući slijediti papu Franju”…

Zastranili pastiri

Hrvatski krsni zavjet objavio je 15. prosinca i kako je “više od 30 katoličkih pro-life i pro-family vođa, iz 11 zemalja, potpisalo zakletvu vjernosti katoličkoj vjeri, proglašavajući da odbijaju slijediti ‘pastire koji su zastranili’ u Crkvi danas jer su zadnjih nekoliko godina papa Franjo i vatikanski autoriteti kapitulirali u ‘kulturi smrti’ podržavajući pro-abortus održive razvojne ciljeve (Sustainable Development Goals) UN-a i promovirajući agendu lobija internacionalne seksualne edukacije, kroz Amoris Laetitia i pornografske edukacijske programe Pontifikalnog koncila za obitelj”. A ovih dana, visokoplasirana je vijest kako je Joseph Neumann, “čvrsti pro-life nadbiskup Kansas Cityja”, pobijedio ekstremno liberalnog kardinala Blase Cupicha, nadbiskupa Chicaga, za mjesto šefa Američkog biskupskog pro life ureda. Potom slijedi zaključak kako je “glasovanje također i barometar podrške pape Franje među američkom hijerarhijom. Cupich je poznat kao jedan od najvećih ljevičara prelata u Katoličkoj crkvi SAD-a”.

Tek nešto umjerenije stavove zastupa portal Quo Vadis Croatia (QVS), čiji su osnivači bliski udruzi Vigilare, ali i američkim konzervativnim krugovima. Jer za dolazak kardinala Raymonda Burkea, najistaknutijeg otvorenog protivnika pape Franje, u Hrvatsku krajem 2016. godine najviše je zaslužan Robert Dumančić, urednik portala Quo Vadis Croatia, koji je američkog kardinala pozvao u Zagreb radi predstavljanja njegove knjige “I Božja Ljubav tijelom postala”. Burkeovu knjigu izdalo je splitsko poduzeće Sofijina kuća, koje vodi Dumančić (koji živi na Visu), a na siteu Quo Vadis Croatia, reklamira se nova knjiga ovog konzervativnog kardinala “Nada za svijet”.

“Na našem blogu nastojimo pratiti najzanimljivije teme na katoličkoj blogosferi te ih prenijeti našim čitateljima uz neke naše komentare o zbivanjima u Lijepoj našoj”, piše na stranici QVS-a.

U redovitim komentarima u kojima je potpisan kao Robert, Dumančić često kritizira Papine stavove, posebno u odnosu prema obitelji. Iako su u usporedbi s tekstovima koji se objavljuju na Hrvatskom krsnom zavjetu njegovi komentari nešto umjereniji, očito je kako je uređivačka politika Dumančićeva portala eksplicitno nesklona politici koju vodi Franjo. Tako u jednom njegovom komentaru stoji kako “sadašnja situacija uzrokuje široko rasprostranjenu nelagodu, frustraciju i ljutnju” (kao posljedica Franjine liberalne doktrine), a našlo se i ironiziranja, pa je u travnju 2016. objavio izmišljeni razgovor između Franje i engleskog kralja Henrika VIII., koji je u 16. stoljeću raskinuo veze s Vatikanom. U Dumančićevoj interpretaciji, Franjo objašnjava Henriku kako se sada smije razvesti i oženiti Ann Boleyn, a prihvaća i zahtjev da s popisa svetaca izbaci Thomasa Morea, kojem je engleski kralj dao odrubiti glavu. Mada ne direktno, međutim, očito je da blog Quo Vadis Croatia također propagira tezu po kojoj je Franjo počinio herezu ili je na najboljem putu to napraviti.

Usporedbe s Lutherom

“Ako vam se slučajno dogodi da primite pismo iz Vatikana ove godine, nemojte se iznenaditi ako na njemu vidite lice Martina Luthera. Barem nisu zaboravili na stotu godišnjicu ukazanja Gospe Fatimske i 300. godišnjicu Gospe od Aparecida u Brazilu, pa će i oni uz Luthera, naći svoje mjesto na markicama ove godine. “Martin Luther je bio heretik, a prema KKC 817: hereza je razdor koji ranjava jedinstvo Kristova Tijela, i nije se dogodio bez ljudskog grijeha”, još je jedan od komentara na ovom portalu.

Kada smo Roberta Dumančića zamolili za razgovor, kratko je odgovorio: “Ne, hvala”.

Ali na razgovor je pristao karmelićanski provincijal Srećko Rimac, istina, odgovorio je pismenim putem jer se nalazio u Slavoniji, koju je opisao kao “zemlju tuge i siromaštva”.

Pater Rimac, ugledan pripadnik Katoličke crkve u Hrvatskoj, a godinama je bio i tajnik Bugarske biskupske konferencije, na početku je decidirano potvrdio kako nije doživio nikakve pritiske nakon što je 2015. potpisao peticiju u kojoj se kritizira Franjina politika. Opširno je odgovorio što misli o sadašnjem Papi:

Nije proglasio dogmu

“Što se tiče pape Franje, koliko vidim, o njemu se na hrvatskim prostorima zna relativno malo, ali i o tome kako funkcionira Katolička crkva. Obično se od pape Franje citira samo ono što izgleda senzacionalno i revolucionarno, dok puno njegovih izjava uopće se ne prenose ili se o njima jako malo ili najčešće uopće ne govori. Npr. papa Franjo se u svome pontifikatu nekoliko puta jasno i nedvosmisleno izrazio glede pitanja abortusa. Koliko ja pratim hrvatske medije, to niti jedan nije prenio. On je mlade na jednom susretu koji je imao s njima izričito i silno pozvao na predbračnu čistoću, ali niti to nisam pronašao u hrvatskim medijima”, rekao je ovaj karmelićanin.

“Međutim, dodat će Srećko Rimac, “ni pape nisu nepogrešivi u svemu, kako se to obično krivo misli. Bilo je jako puno slučaja i u prošlosti gdje su na Petrovoj stolici sjedili javni grešnici, poput, najpoznatijeg, Alexandra VI., a sličnih njemu bilo je ne tako mali broj. Prema dogmi donesenoj na i Vatikanskom saboru papa je nepogrešiv onda i samo onda kada ex katedra proglašava (javno i svečano) neku istinu vjere. I ovaj aktualni papa - papa Franjo je to isto ponovio za sebe. Ali, on do sada nije proglasio niti jednu dogmu, to jest, do sada nikada nije nastupio kao nepogrešiv.

Na pitanje u čemu je, dakle, problem s Franjom, Rimac će pojasniti kako je Katolička crkva jako složena stvarnost s mnoštvom različitih kultura i pogleda, u što se osobno uvjerio kada je studirao u Rimu, gdje se susretao s ljudima iz Afrike, SAD-a, Latinske Amerike, Indije. Tako da i pitanja koja se javljaju, nakon dolaska ovoga Pape s drugog kontinenta treba gledati u tome svjetlu, a ne biti ograničen samo na jednu zemlju, recimo, Hrvatsku i njezine biskupe i svećenike. U Crkvi, kao i u državama, strankama, razgovara se o različitim pitanjima važnim za taj povijesni trenutak. Tako je i sada u našem vremenu s ovim Papom i s ovom društvenom situacijom u kojoj danas živimo:

“Ovaj Papa želi neke promjene u Crkvi. Po sebi to je jako dobro i pohvalno da unatoč svoje dobi nad 80 godina još uvijek ima volju i energiju za tako nešto. No, kao što sam već rekao, Katolička crkva je jako, jako složena stvarnost i sasvim je normalno da je situacija jako različita u Africi, Aziji ili Latinskoj Americi. Tako da neke stvari koje su možda prikladne na nekom kontinentu na drugom uopće nisu, pa tako i ovo potpisivanje peticije treba gledati u tome svjetlu. Kao što u društvima i državama ljudi mogu i imaju pravo izraziti svoje mišljenje putem referenduma ili peticije, slično je i u Crkvi. Tako i ovu peticiju ne vidim kao nešto što bi bilo protiv običaja u Crkvi.

U povijesti Crkve je bilo jako puno drugih slučajeva koji su bili puno ozbiljniji nego je to ova peticija. Da se prisjetimo našega J. J. Strossmayera koji se protivio dogmi o papinoj nepogrešivosti na i Vatikanskom saboru i koji je iz protesta napustio zasjedanje ekumenskog Sabora. No, nakon što je Sabor izglasao formulaciju o papinoj nepogrešivosti, Strossmayer ju je prihvatio. Znamo što on znači za nas u Hrvatskoj. Ali, suprotstavio se i samome papi i Ekumenskom saboru u raspravi. I to je potpuno dozvoljeno, a k tome pokazalo se da je bio potpuno u pravu”, drži provincijal Srećko Rimac.

Riješiti sva pitanja

Njegov zaključak je pomirljiv: “Tako je i u nekim stvarima koje ovaj Papa ima namjeru promijeniti. Sigurno je da ima najbolju namjeru, vjerujem da u to nitko ne sumnja, no pitanje je li način najprikladniji. Zato i svi mi koji smo članovi Katoličke crkve možemo o tome nešto reći i tako pridonijeti što boljem rješenju nekih pitanja”.

Neki u Crkvi sigurno žele rješenje, ali i u Hrvatskoj ima sve više onih koji se žele riješiti pape Franje.

Naslovnica Forum