Treba tri sata izdržati. Maraton je to koji zahtjeva i snagu i koncentraciju. I to u tjednom ritmu. Svake nedjelje ujutro. Čisti politički eros. S Natašom Božić Šarić kao nezamjenjivom junakinjom. Ako je Hrvoje Krešić Clark Kent N1 televizije, onda je Nataša njezina Lois Lane. Bez ikakvih drugih konotacija osim profesionalnih.
Zavidite li kolegi Aleksandru Stankoviću s HTV-a, on nedjeljom "ide" taman fino poslije objeda, kad svi preživaju na kauču, dok je vaša autorska emisija "Točka na tjedan" u terminu kad se obično prikazuju dječji filmovi ili prenose mise?
- Ne, misa ima i navečer, a i crtića, dok je nedjeljni obiteljski ručak nezamjenjiv. Moram priznati da sam i sama bila malo skeptična kad mi je Tihomir Ladišić ponudio da radim trosatni politički magazin nedjeljom prijepodne. Mislila sam, kao i vi očito, ma tko će se zamarati politikom nedjeljom ujutro! Bila sam u krivu, a on u pravu. Pokazalo se da ima dosta onih koji kroz tjedan ne stignu ili se ne žele na kraju dana informirati o svim političkim događajima i zavrzlamama, pa im odgovara da u "Točki na tjedan" nedjeljom prijepodne dobiju pregled i analizu svega najvažnijeg što se događalo.
Popularnost TNT-a
Jeste li zadovoljni gledanošću?
- TNT je u samo godinu i pol emitiranja stekao poprilično zavidnu prepoznatljivost i publiku, nisam ni sama očekivala da će to ići tako brzo. Citirani smo, prenošeni, naši intervjui izazivaju reakcije i često diktiraju događaje idućih dana. Popunili smo nedjelju koja je u pravilu novinarski "prazan" dan. Inače, N1 je regionalni partner CNN-a, taj dio programske sheme smo prekopirali od Amerikanaca kod kojih neki od najjačih političkih TV formata idu baš u tom nedjeljnom terminu.
S obzirom na termin, pretpostavljam da nemate baš pravo ni na subotnje izlaske, što vam suprug kaže na to, vikendi bi trebali biti obiteljski dani?
- Svaki je dan obiteljski. Suprug je novinar, ratni reporter, ako netko razumije izazove profesije i to koliko je ona isprepletena sa svakodnevnim životom i obvezama, onda je to on. Tako da, problema nema. Inače, nisam baš patrijarhalan tip da bih odabrala muža koji bi mi prigovarao što i kada radim.
Ne ulazeći u vašu intimu, ali u braku ste s novinarom, nagrađivanim, i vi ste nagrađivani, ima li ljubomore, krijete li jedno od drugoga ideje, prisluškujete li jednom drugom telefonske razgovore...?
- Hahaha, uglavnom ne, pomažemo si i surađujemo. Ekskluzive ne dijelim ni s kim, osim s urednicima i kolegama u redakciji, to je jednostavno pravilo profesije koje se podrazumijeva. Kao što se u braku valjda podrazumijeva i međusobno povjerenje tako da se ne bojim da će mi muž ukrasti priču, ako na to mislite.
Je li vam draže da suprug radi za konkurentsku kuću ili biste ipak voljeli da ga imate na oku na N1 televiziji?
- Ako bih ja njega imala na oku, imao bi i on mene, zar ne? Dakle, sasvim sam zadovoljna što ne radimo zajedno. Al Jazeera, sa svojom predanošću zaokruženim pričama i duljim formatima, kao stvorena je za Josipa koji voli dokumentarce, a N1, sa svojom brzinom, informativnošću, dinamikom, mjesto je na kojemu ja, kao adrenalin junkie, uživam raditi.
Čitate li novine, ipak ste godinama bili novinar tiskanih medija, nedostaje li vam pisanje, urednici i njihovi naslovi, rokovi, reakcije čitatelja...?
- Kakvo je to pitanje, čitam li novine? Pa to se podrazumijeva! Još sam i onaj staromodni tip koji voli papir i olovo pod prstima, nije mi gušt listati novine u elektroničkom obliku. Novine mi jako nedostaju, još uvijek se bolje izražavam i zaokružujem misli pisanim putem negoli govorom. I sada, kada se pripremam za intervjue i teme koje otvaramo, ispišem pola bilježnice natuknica, podsjetnika, teza. Stvarno volim novine jer su analitične, sistematične, jer imaju dubinu koja često nedostaje televiziji. Ali, sretna sam jer je "Točka na tjedan" format koji sve dobre karakteristike pisanih medija prenosi na "telku". Imamo dovoljno prostora i vremena i kod pripreme i u eteru da temama pristupimo ozbiljno, sustavno, analitično.
Zamislimo na trenutak nešto što je sasvim moguće: vaše lice na naslovnici našega priloga. Kako se osjeća čovjek s druge strane "špigla"?
- Još se na to navikavam i nakon godina rada na televiziji. Nisam od onih koji se vole gledati na ekranu ili naslovnici. Nisam starleta koja traži pažnju medija, ja sam samo novinarka koji radi svoj posao kao i prije desetak godina kad sam radila u novinama i nitko me nije prepoznavao na ulici. Televizija donosi onu vrstu javne prepoznatljivosti koja mi baš nije draga, ali ima i svojih prednosti, recimo utjecaj na društvena događanja nesumnjivo je veći kad si prepoznatljivo lice.
Gledate li vlastite emisije, uočavate li pogreške pa ih poslije ispravljate ili ste među onima koji ne vole vidjeti svoje lice na ekranu?
- Ne baš često, iako je nekada nužno pregledati emisiju da vidiš gdje griješiš, gdje se može popraviti, što je predugo, što treba skratiti, a kojoj rubrici dati još vremena da diše. To onda obavim s vremena na vrijeme.
Prijetnje su prestale
Što vam je nakon one famozne emisije s neuspjelim brojanjem potrebnih glasova za rušenje Zdravka Marića rekao Davor Bernardić, je li vam ga bilo milo, barem malčice?
- Bernardić mi nije ništa rekao nakon emisije, ne javlja se od tada. Iskreno, nije mi bilo drago što mu se takva blokada i neugodnost dogodila za vrijeme intervjua sa mnom, jer "Točka na tjedan" nije zamišljena kao emisija koja lovi brze lajkove na nečijim pogreškama ili lapsusima. Ali, što je tu je, ja sam samo radila svoj posao: postavljala pitanja. Ostalo je njegov problem.
Tko vam je bio najdraži gost, a tko najneugodniji?
- Ne bih baš isticala najdraže ili najzahtjevnije sugovornike, bilo ih je jako puno. Svakom tko pristaje doći u TNT sam zahvalna, i za svakog se sugovornika jednako pripremam. Reći ću samo da su mi dragi razgovori s ljudima koji mi nisu istomišljenici, vjerujem istinski u važnost dijaloga u društvu.
Imate li još uvijek problema s "bolesnicima", prijete li vam i dalje ili ste ih uspjeli primiriti prijavama?
- Od kada sam policiji prijavila prijetnju smrću na internetu, više nisam primila niti jednu. To mi je i bio cilj. Neka hejteri znaju da ja neću trpjeti da mi prijete i da ću uzvratiti.
N1 televizija ima sveregionalni koncept, da ne kažemo što drugo, recimo onu riječ na slovo j. Možete li komparirati rad zagrebačke redakcije s ostatkom kolega? Nekoć, naime, dok smo živjeli u J, TV Zagreb se profesionalno izdvajao od svih ostalih centara.
- Nemamo koncept na slovo j. N1 je regionalna televizija čiji je uređivački board u Luxemburgu, i taj regionalni koncept znači samo da obrađujemo češće nego drugi teme koje su jednako važne svima u regiji: životni standard, obrazovanje, zdravstvo, ekonomiju, bitku za ljudske i političke slobode i napredak. Sva tri regionalna centra, Zagreb, Sarajevo i Beograd, imaju dovoljno slobode u kreiranju programa i on se zapravo poprilično razlikuje, i koncepcijski i sadržajno.
Mi smo u Zagrebu okrenuti tom cjelodnevnom news programu, volimo biti uvijek uživo na svim bitnim događajima, kolege rade sustavnije na dnevnim informativnim emisijama. Mi smo kabelska televizija, svako od tih tržišta ima svoje zakonitosti i mi ih se trudimo pratiti, odlično surađujući na regionalnim pričama poput, primjerice, one o problemima izbjeglica koja je zajednička za sve tri zemlje. To što smo regionalna televizija, velika je prednost a ne mana N1.