Svi koji pročitaju što je Stipe Tešija doživio s britanskom funtom, dobro će razmisliti budu li ikada željeli loviti priliku za zaradu i dobru kamatuštednjom u valutama koje nisu uobičajene na domaćem tržištu.
Prije nekoliko godina u Hrvatskoj se, kao o atraktivnim valutama za štednju, govorilo o krunama, i to o švedskoj, danskoj, norveškoj, pa i češkoj kruni. No, te su valute još i egzotične prema britanskoj funti. Funta je, uz euro i švicarski franak, najjača europska valuta. London i Ujedinjeno Kraljevstvo još uvijek su u Europskoj uniji.
Naš Splićanin nije izabrao imati račun u funtama zato što je lovio kamatu, niti ima štednju u funtama. Čovjek je pomorac, a to i vrapci na grani znaju, znači posao koji se plaća u raznim valutama, pa u Addiko banci ima devizni račun na koje mu stižu uplate u funtama. Kad je prvi put želio podignuti funte s tog računa, a bilo je nekidan, naletio je na prepreku koju nije očekivao.
- Htio sam podignuti 1000 britanskih funti sa svog deviznog računa u Addiko banci, u poslovnici u Poljičkoj. Zaposlenica mi je rekla da nemaju taj iznos. Štoviše, rekla je kako u svim poslovnicama Addiko banke u Splitu mogu skupiti nešto više od 600 funti i da će me zvati oko 13.30 sati. Otišao sam doma i nisam mogao vjerovati da se to događa. To je baš za rubriku vjerovali ili ne. Zvao sam Addiko u Zagrebu, i onda je tamošnji zaposlenik, nakon mog izlaganja, također nastavljao s pravdanjem banke u stilu kako je procedura takva i ovakva. Ipak, obećao mi je kako će me sutra u banci čekati iznos koji sam zatražio, da neće biti nikakvih problema – pripovijeda nam Stipe Tešija.
Da se ne mučite traženjem tečajnice, u Hrvatskoj narodnoj banci je srednji tečaj britanske funte 8,4 kune, a to znači da je naš čitatelj tražio 8400 kuna. U funtama koje ima na svom deviznom računu.
Naravno, tu priči nije kraj. Ni telefonskim razgovorima s bankom tog utorka.
Prvi poziv iz splitske poslovnice uslijedio je oko 15 sati. Na stranu što su kasnili sat i pol. Našem su sugovorniku kazali da piše propalo pod zagrebačko obećanje. Jer im zagrebačka poslovnica može poslati minimum, a to je 10.000 funti, a kako njemu treba tisuća, ostaje im 9000 funti za koje u nekakvom dubinskom trezoru moraju plaćati ležanje, pa im se to ne isplati. Jer to ležanje košta banku.
- Banci ne valja ako mora platiti i lipu, a ako je uzima, onda valja. Koji dubinski trezori, koje ležanje, koji minimumi? Di su moje pare koje su na banci? Mene samo to zanima. Ispalo je da imam funte, ali ih nemam kad ih treba podići. Iz poslovnice u Poljičkoj predložili su mi da, ako se slažem, podignem tih 600 i nešto funti ili čekam idući tjedan da bih dobio traženi iznos od 1000 funti – žustro nam kazuje Stipe Tešija.
Ima još. Opet su ga predvečer, oko 18 sati, zvali iz banke. Ovaj put su mu rekli da prekriži ono što su mu par sati ranije rekli da dođe za tjedan dana. Ipak sutra mogu isplatiti njegov novac jer su uspjeli skupiti tih 1000 funti koje nisu imali u 15 sati.
Čini se kao sretan kraj. Ali, kad naš sugovornik povuče crtu, cijeli je dan izgubio na povuci-potegni s bankom, na natezanje i nerviranje koje je bilo nepotrebno. I ne zaboravite, riječ je o računu na koji mu i dalje stižu funte. A nije da mu novac neće trebati.
- Potražnja za funtama nije velika tako da većih iznosa nema nužno u svakom trenutku u svakoj poslovnici. U konkretnom slučaju, radilo se upravo o tome, pa se predmetna poslovnica nakon inicijalnog zahtjeva klijenta organizirala kako bi klijentu što prije osigurala željeni iznos. To se i dogodilo isti dan, pa je klijent u poslijepodnevnim satima kontaktiran da može ujutro preuzeti zatraženi iznos – rekli su nam iz Addiko banke.
Nisu komentirali sve ovo što je njihov klijent prošao od inicijalnog zahtjeva. Njemu je utorak bio zanimljiv dan. Toliko zanimljiv da je odlučio sve ovo podijeliti s nama jer ne može vjerovati da je sve to doživio i čuo. Umjesto da su mu u poslovnici odmah rekli da dođe sutradan, da imaju 600 funti, a da će ostalo imati sutra pa se onda snaći za ostatak, priuštili su mu da dozna kako je teško skupiti i isplatiti njegov novac.
I još će reći da se njega kao klijenta ne tiče sve ono što je čuo od banke, što oči u oči u poslovnici, što preko telefona.
Mogli su ga poštedjeti svih tih informacija i ispasti mnogo poslovniji. Što bi tek bilo da je, recimo, imao devizni račun u jenima?