Opazili ste kako je u posljednja dva dana lijepo vrijeme, ni vruće ni hladno, nego upravo na mjeru, a i ljudi su nekako vedriji, poletniji, srdačniji. Svima je posao krenuo, ljubav ih našla, zdravlje im se popravilo. Krepko spavaju i jedu s tekom, a ne debljaju se.
Hrvaticama su punije grudi, a Hrvatima čvršća erekcija. Pa i odjeća im ljepše stoji. Prijatelji im lajkaju statuse na fejsu, suha i beživotna kosa iznenada im je nekako postala sjajna i bujna, hemeroidi su im prestali krvariti, čak i vodokotlići koji su desetljećima curili i od kojih su deseci kvalificiranih vodoinstalatera bespomoćno digli ruke, odjednom više ne cure.
Od subote navečer, da ne duljim, svjedočili smo cijelom nizu čuda, gledali kako diljem zemlje stvari fantastično postaju bolje i zaprepašteno se pitali otkud sad to, dok se netko nije sjetio: Bože dragi, naravno, Kolinda Grabar-Kitarović bila je u Fatimi u Portugalu.
U mislima s vama
“Večeras sam bila u mislima sa svima vama u Hrvatskoj”, izjavila je ona nakon molitve u poznatom marijanskom svetištu. Blaženoj Djevici nas je gospođa predsjednica usrdno preporučila, a be - de - pe nam je momentalno skočio za četiri posto, nezaposlenosti je praktično nestalo, zavladala je ugodna investicijska klima i svaki je građanin Hrvatske iz fondova EU-a nepovratno dobio dvanaest hiljada eura, onako, da mu se nađe.
Preobražaj Lijepe naše bio je nevjerojatan. Čak i za predsjednicu. Kad se vratila iz inozemstva, rođenu zemlju nije isprva prepoznala. “Gdje smo ovo, u Kanadi?” upitala je, kažu, jednu službenicu iz pratnje izlazeći iz aviona na zagrebačkom aerodromu, prosto ne vjerujući kolika je bila snaga njezinih Zdravomarija u Portugalu.
Nije pretjerano reći, da se čuveni Braco sa Srebrnjaka netremice zapiljio u nas, ne bi nama bilo tako dobro kao što nam je dobro otkad je Kolinda Grabar-Kitarović u Fatimi molila za Hrvatsku. Ali, jasno, našlo se i nezadovoljnih, kako se uvijek, i u najvećim našim uspjesima, nađe netko kome nešto nije pravo.
Zašto je, žale se, predsjednica išla u Fatimu? Čemu trošak putovanja, noćenja, dnevnica? Zar nije ona mogla bliže moliti, da i hrvatski čovjek nešto zaradi? Ta imamo mi naše Međugorje, gdje se Gospa ukazuje takoreći svakodnevno. Dok se fatimska nije javljala dulje od stoljeća, sve od listopada 1917. ni mukajet od nje, na međugorskom Brdu ukazanja daje se češće nego reklame za Top Shop na Novoj TV.
Njihova je Gospa, tvrde Hercegovci, mogla u najmanju ruku biti jednako učinkovita, a za trećinu para što ih je Grabar-Kitarović potrošila na službeni posjet Portugalu.
Ipak, u ovakvim slučajevima valja biti oprezan i robu, da tako kažemo, kupovati samo u ovlaštenih dobavljača. Primjerice, prije nekoliko dana kardinal Josip Bozanić je upozorio vjernike da ne odlaze na misu i ne primaju sakrament potvrde od francuskog biskupa Bernarda Tissier de Malleraisa iz Svećeničkoga bratstva sv. Pija Desetog jer niti je to bratstvo u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom niti dotični biskup ima dozvolu krizmati na području Zagrebačke nadbiskupije. Sakrament iz ruke takvog nekog svećenika je ispravan kao Adidasove tenisice iz Neuma.
Hercegovačka bez papira
Da nedajbože umrete s krizmom Bernarda Tissier de Malleraisa, ni u ludilu ne bi ušli u Kraljevstvo nebesko. “A, sinko dragi, ko je tebi ovo prodao?” upitao bi vas sveti Petar sažaljivo.
Jednako je i s Međugorjem i Fatimom. Iako načelno valja uvijek poticati naš autohtoni, domaći proizvod, treba naglasiti da su fatimsku Gospu vatikanske vlasti priznale, a međugorsku, nažalost, nisu. U Portugalu je Gospa legalna, sa svim dozvolama, a u Hercegovini je bespravna. U žargonu bi rekli da je hercegovačka bez papira. Ukazuje na crno. I zbog toga je dobro da je gospođa predsjednica u Fatimi molila za Hrvatsku.
Koliko god da su koštale njezine Zdravomarije, vrijedilo je. Sve će se to poreznim obveznicima vratiti u sreći i blagostanju kojoj upravo svjedočimo. Kolinda Grabar-Kitarović svakako je trebala ići u Portugal. Dapače, ako mene pitate, nije se trebala otamo ni vraćati.