OČAJNA MAJKA UOČI NOVE OVRHE DJETETA Cesarea otac poput paketa želi prevesti preko granice. Kad bi samo prihvatio da je on predivno malo ljudsko biće, puno ljubavi...

OČAJNA MAJKA UOČI NOVE OVRHE DJETETA

"Gotovo sve moje nade u bolje sutra se svode na to da će se otac potruditi upoznati svoje dijete. Kada mu se približi, poveže s njim te kada ga počne prihvaćati kao predivno malo ljudsko biće, puno ljubavi i topline, vjerujem da ga više neće gledati kao predmet osvete meni već da će se potruditi naći način koji bi bio najbolji za dijete i njegovu budućnost. Naš dječak osvaja svačije srce i sigurna sam da će smekšati i očevo, samo kad bi mu otac pokazao dobru volju. Svima nam treba biti prva i jedina misao kako da mu ne skidamo osmijeh s lica", kaže nam Nina Kuluz, očajna iščekujući 19. lipanj, kad je zakazana nova ovrha nad njenim sinom Cesareom, piše 100 posto.

Psihijatar koji i sada prati dijete, smatra da bi ovrha pod ovim okolnostima za njega predstavljala - citiram - traumu ravnu gubitku života, naglašava nam majka.

"Članak 13. Haške konvencije jasno navodi da se ovrha može odbiti provesti utvrdi li se da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljan položaj. Sud međutim sve to uredno ignorira. Ako nalazi psihijatra nisu dostatan dokaz da se primijeni spomenuti članak Haške konvencije, onda ne znam što se još mora dogoditi?", pita se Kuluz.

Otac, Talijan Alessandro Avenati se još 2011. godine odrekao viđanja djeteta dok je na teritoriju RH. Od strane stručnjaka je zaključeno da treba preispitati očeve roditeljske kapacitete jer djetetu ne pruža privrženost već emocionalnu hladnoću i distanciranost.

'Otac dječaka želi poput paketa prevesti preko granice'

On ga, smatra Nina, samo želi 'poput paketa prevesti preko granice'. Na njenu poruku zašto ne dolazi vidjeti dijete, tvrdi, odgovorio joj je da to ne radi jer ga put u Split košta 1000-1500 eura mjesečno.

Cesare se lani, u danima oko tada neodržane ovrhe iz stana na splitskim Pujankama, žalio na jake bolove u trbuhu. Dječji psihijatar je majku uputio na preglede u dnevnu bolnicu kako bi utvrdili radi li se o stresu ili ipak postoji uzročnik boli.

"Nakon svih pregleda je ustanovljeno da je to djetetova reakcija na stres. Znači dogodilo se ono na što psihijatar djeteta stalno upozorava – da se dijete treba zaštiti od ovako strašnih događaja koje ne bi shvatio ni netko od 50 godina, a kamoli malo, predivno, toplo i druželjubivo dijete koje sigurno nikako ne može pojmiti da je sud naložio da se mora vratiti u italiju kod čovjeka koji prema njemu ne pokazuje nikakav interes, koji ga nije poželio čuti ni vidjeti gotovo godinu dana te da mora ostaviti majku, tetu, didu, bolesnu baku, prijatelje, školu i treninge", navodi majka.

Cropix/arhiva

Cropix/arhiva

 

Otac nikada nije pokazao ni najmanju želju da nauči osnovne riječi hrvatskog, jezika kojeg naziva poganskim i ciganskim. Sutkinje je utvrdila sljedeće: 'Za istaknuti je kako ovrhovoditelj nije pokazao namjeru svladati osnove hrvatskog jezika radi ostvarenja komunikacije sa sinom'.

"Cesarea sam odmah po povratku u Hrvatsku upisala u školu talijanskog, a poslije se čak otvorila i mogućnost da uči talijanski u školi kao izborni predmet. Jako sam zahvalna O.Š. Pujanke što su dozvolili da dijete pohađa sate s učenicima 4. razreda", kaže Nina.

'Nasilje nisu samo krv i modrice, mnogima to nije jasno'

Cesarea majka ne želi podsjećati na proživljene teške obiteljske trenutke. Bio je premali, kaže, da bi se sjećao.

"Nasilje nisu samo krv i modrice, a čini mi se da to mnogima u našem društvu još nije jasno. Dijete mogu zaštiti samo osjećajem sigurnosti i ljubavlju koju mu pružam kako bi izrastao u zdravo biće i znao se hrabro nositi sa životnim izazovima".

Iako nije bila za javno eksponiranje kaže da je bila 'dovedena pred zid uslijed strašnog kršenja prava svog djeteta kojem je prijetila ovrha te nepopravljiva trauma za cijeli život'.

"Morala sam se obratiti narodu. Ne postoje riječi kojima bi mogla dovoljno zahvaliti što su digli svoj glas da pokažu svima kako se dijete ne može tretirati kao stvar. Da nije bilo svih tih divnih ljudi koji su nas primili u svoja srca poput obitelji, moje dijete bi sada vjerojatno bilo u talijanskom sirotištu. Neopisiva je ljubav i zahvalnost koja me preplavi kad pomislim na sve one ljude okupljene u namjeri da spase jedan dječji život – život mog djeteta", priča.

I dalje ima strah od bivšeg partnera. Imala ga je, kaže, od rođenja njihovog djeteta. Ne skriva da su i prije imali problema, ali je pakao počeo kad im je stigao Cesare.

"Ključan je bio moment kada je strah da će nauditi djetetu postao jači od straha koji sam osjećala za sebe. Tada me obuzela snaga i odlučnost da spasim svoje dijete. Ujedno me je tomu savjetovala i psihijatrica koju smo zajedno posjećivali", kaže Nina.

Kako je Alessandro 2011. odbio viđanje djeteta u Hrvatskoj, došao je na vještačenje 2012 godine. Tada su psiholozi utvrdili da sam bolji roditelj za dijete, ali je sudac zaključio da se dijete mora vratiti u Italiju, na očevu adresu jer 'u Italiji nema rata i epidemija'.

'Možda je moj bijeg bio iracionalan, ali roditelj je spreman na sve'

"Tada me uhvatila panika jer su vještaci više puta naglasili kako bi to bilo traumatično iskustvo za dijete i kako to nikako nije dobro za njegovo zdravlje te da je mnogo važnije za dijete uz kojeg roditelja odrasta nego uz kojoj državi. Kako je otac i tada odbijao viđanje djeteta, ali je inzistirao na ovrsi, odlučila sam skloniti se kako bi zaštitila svoje dijete. Tada se nisam htjela obratiti javnosti jer sam vjerovala u pravosudni sistem i nije mi bilo na kraj pameti da ću odluku suda čekati četiri godine. Možda je to bila iracionalna odluka, ali vjerujem da je svaki roditelj spreman učiniti sve da zaštiti svoje dijete od neupitne traume kja bi ostavila tragove za cijeli život", objašnjava svoj nepromišljeni postupak Nina još jednom.

Cropix/arhiva

Cropix/arhiva

 

S ocem svoga djeteta rado bi sjela i razgovarala. Pokazuje nam mail, koji mu je poslala godinu dana prije kobnog posljednjeg odlaska iz Italije, a koji je priznat kao dokaz na sudu. 

U njemu piše sljedeće: "Ja se ne bojim sama odgajati Cesarea. Ali uhvati me tuga čim na to i pomislim. Tuga jer smo imali sve predispozicije. Više se bojim odgajati ga kao nesretna i ponižena majka, s ocem koji mrzi njegovu mamu, vrijeđa je, ocem koji pije, majkom koja plače… kako bi izrastao? Nesiguran, razočaran, nasilan, nezahvalan… ja želim da moj sin bude čovjek, a ne budala…

Ljudski je pogriješiti, pasti i ponovo se dignuti. Još jači. Moglo se dogoditi svima. Dogodilo se tebi. Pa što onda? Nisi sam. I ništa nije izgubljeno."

Obitelj i prijatelji Nine Kuluz opet se organiziraju, a neki planiraju i provesti noć pred njenim stanom na splitskim Pujankama i ovog 19. lipnja, uoči nove ovrhe. Nadaju se da će se ipak desiti čudo i dječak će i ovo ljeto provesti u majčinom zagrljaju, piše 100 posto.

Naslovnica Forum