Getty Images
Startna postaja bila bi u Vinjanima Donjim, a onda bi slijedio put prema Omišu, Splitu i Solinu, zatim Šibeniku i Zadru, pa onda malo unatrag i skretanje u susjednu BiH do Livna, pa preko Zenice i Doboja povratak u Hrvatsku, u Slavonski Brod, a onda “poprijeko” Slavonijom do Donjeg Miholjca i za kraj hrvatskog dijela rute - Zagreb. Nakon toga austrijski Linz i za kraj švicarski Möhlin, piše Jutarnji list.
ŠTO OTKRIVAJU IMENA VATRENIH Predviđamo li po imenu izbornika Dalića, mogli bismo do zlata, ali po prezimenu Modrića pretrpjet ćemo brojne udarce
Tako bi izgledala ruta nekog velikog nogometnog fanatika i navijača hrvatske nogometne reprezentacije ako bi odlučio krenuti na tour “Putevima ‘vatrenih’ 2018.”. Na toj ruti dugoj 2140 kilometara, koju bi “čiste vožnje” prevalio za 26 i pol sati, naš zamišljeni navijač obišao bi mjesta rođenja, odnosno odrastanja aktualne generacije “vatrenih” koja ovih dana u Rusiji juri svoje snove i traži potvrdu mišljenja mnogih nogometnih stručnjaka da je riječ o momčadi koja se najviše približila legendarnim brončanim “vatrenima” iz 1998. godine.
Kamen, krš
Posljednjih mjeseci iznad nogometne Hrvatske stoji veliki upitnik ispred kojega piše: “Može li Lukina generacija napokon izaći iz sjene Zvonetove?” Dok ovo čitate, dio odgovora ste već i dobili s obzirom na ishod sinoćnjeg meča protiv “gaučosa” predvođenih magičnim Leo Messijem, a mi smo za ovu prigodu odlučili među naše reprezentativce zaviriti iz jedne druge perspektive - njihova podrijetla, odnosno mjesta njihova rođenja i odrastanja, zaselaka, sela, kvartova i gradova koji su ih, naravno uz njihove obitelji, formirali i igrački i ljudski.
Čak jedanaestorica dolaze iz Dalmacije, odnosno sad desetorica bez Nikole Kalinića, šestorici kao mjesto rođenja stoji Zagreb, dvojica su iz Slavonije, a isto toliko ih je iz susjedne BiH, odnosno dijaspore. No, kada odjenu dresove s crveno-bijelim kvadratićima, svi su oni “vatreni Hrvati” koji na terenu izgaraju za svoju domovinu, bez obzira na to jesu li rođeni u Splitu, Zagrebu, Zadru, Našicama, Doboju, Zenici ili Möhlinu i Linzu. Mnogi će se danas složiti kako naš omaleni čarobnjak, kapetan i lider ove generacije Luka Modrić svoju nesalomljivu čvrstinu i jake nožne mišiće, od kojih se suparnički igrači često odbijaju kao od kakve stijene, ima zahvaliti svojim genima s dalmatinskog krša, iz zadarskog zaleđa. Točnije, iz zaseoka Modrići koje je bilo sastavni dio obližnjeg Zatona Obrovačkog. Luka je živio u Modrićima s ocem Stipom, majkom Radojkom i djedom Lukom sve do 1991. i krvavoga Domovinskog rata.
Ronald Gorsic / CROPIX
Tin Jedvaj
Goran Sebelic / CROPIX
Marko Pjaca
Pritajeni lider
Ubojstvo njegova voljenog djeda Luke, kojega su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi ubili na kućnom pragu, Luku i njegovu obitelj natjeralo je u progonstvo u Zadar, grad u kojem se naš najbolji nogometaš rodio 9. rujna 1985. godine. U tom je gradu učinio prve nogometne korake, a onda se preko Dinama vinuo u svjetsku nogometnu orbitu gdje i danas ponosno stoji kao prvi na postolju najboljih veznih igrača svijeta. Za Vedrana Ćorluku mnogi kažu da je pritajeni lider ove generacije koja može biti sretna što u kadru ima dvojicu igrača s takvim osobinama. Tko zna, možda je upravo brzo odrastanje i sazrijevanje u ranom djetinjstvu utjecalo i na razvoj takvih osobina kakve imaju on i Luka. Naime, i Vedran je iz svoga rodnog Doboja protjeran 1992., kao i Luka u dobi od šest godina, kada se zaratilo i u susjednoj BiH, pa je odrastao u Zagrebu. Ćorluka je s obitelji živio u stanu koji je njegov otac dobio od tvrtke u kojoj je tada radio, a u Doboj su mu se roditelji doselili iz sela Modran kod Dervente gdje je i danas rodna kuća njegova oca. Modran pripada župi Sv. Marka evanđelista na Plehanu gdje je Vedran i kršten, a kako nam je potvrdio Anto Tomas, današnji župnik i gvardijan istoimenog samostana na Plehanu, nedavno je Vedranu izdao i potvrdu o krštenju za skoro vjenčanje s pjevačicom Frankom Batelić. “Nema stranca do Bosanca” poznata je uzrečica naših nogometnih novinara kada pišu ili govore o nogometašima iz BiH u našem nogometu. Ona se može primijeniti i u slučaju “vatrenih” jer je nemali broj naših ključnih igrača došao ili je dijelom podrijetlom iz BiH, samo što oni u ovom slučaju nisu stranci, nego naši. Među ostalima, to su i Mario Mandžukić, Ivan Rakitić, Dejan Lovren i Mateo Kovačić, ali i izbornik Zlatko Dalić. Iako rođen u Slavonskom Brodu, bosanskih je korijena i naš prvi napadač Mario Mandžukić. Njegova oca Matu u Slavonski je Brod iz rodnog sela Prud kod Bosanskog Šamca doveo nogomet.
Najdraži Švicarac
S lijeva na desno: Lovre Kalinić ; Filip Bradarić (gore), Duje Čaleta (dolje); Mateo Kovačić; Dominik Livaković
Tom Dubravec/ CROPIX
Marcelo Brozović, Luka Modrić
Tom Dubravec/ CROPIX
Vedran Ćorluka
Bio je odličan stoper kojega su zbog karakteristične igre zvali Britva. Iz Bosanske Gradiške je preko Kozare stigao do ondašnjega BSK, a današnje Marsonije. Mario je rođen u Brodu, ali se 1992. s obitelji odselio u Njemačku gdje mu je otac dobio angažman u nižerazrednom klubu Ditzingen. Nakon rata vratili su se u Slavonski Brod iz kojega kreće Marijeva velika karijera, ispisana u nekima od najvećih svjetskih klubova. Rakitić je, pak, fenomenalna kombinacija Slavonije i Bosne, formirana u germanskom dijelu precizne Švicarske. Ivan je rođen u Möhlinu, gradiću s oko 10.000 stanovnika nedaleko od Basela, gdje su mu se roditelji Luka i Kata doselili 1986. godine. Otac Luka iz Sikirevaca je nedaleko od Slavonskog Broda, a i sam je bio nogometaš pa je tako jedno vrijeme igrao i za Čelik iz Zenice. Katu je upoznao na kirvaju u Sikirevcima gdje je ona došla rodbini u goste iz svog sela Ponijeva kod Žepča gdje Rakitići i danas imaju kuću. Ivan je odmalena želio samo nogometnu loptu, a Hrvatska je uvijek bila njegov prvi izbor.
Drugi bećar
Nije zbog toga požalio, iako je to njegovim roditeljima donijelo i neugodnosti u Švicarskoj, no on je znao gdje mu je srce, a mi možemo biti sretni što je ovaj fantastičan nogometaš, ali i iznimno pristojan i kulturan čovjek odabrao “vatrene”. Premda rođen u Splitu, kao i još petorica “vatrenih”, Ivan Perišić zapravo je Omišanin, ujedno i najpopularniji lik u tom dalmatinskom turističkom gradiću na ušću Cetine iz kojega se rano otisnuo u nogometnu Europu, ne dočekavši ispunjenje sna da zaigra u “bilom” dresu na punom Poljudu. Velika je i zadarska kolonija - čine je čak četvorica, a među njima i naša posljednja brana Danijel Subašić. Rođen je i odrastao u Zadru gdje se i profilirao pa onda preko Hajduka izrastao u vratara svjetske klase i velikog čovjeka, s kojim svaku utakmicu igra i njegov veliki prijatelj, prerano preminuli igrač Zadra Hrvoje Ćustić. I Dejan Lovren je “izbjegličko dijete” koje je s obitelji moralo bježati iz Zenice u Njemačku, da bi se na kraju skrasili u Karlovcu odakle ga je otac Saša svaki dan vozio na treninge u Dinamo. Ime mu je dala baka, i to po jednom drugom velikom nogometašu - Dejanu Savićeviću.Zanimljivo, Dejanov mlađi brat Davor, također nogometaš, ime je dobio po Davoru Šukeru, a tako je odlučio sam Dejan koji tada vjerojatno nije niti sanjao da će Šukera danas oslovljavati s “predsjedniče”. Od brojnih Slavonaca koji su nekada bili neizostavni dio “vatrenih”, danas su tu samo dva, ali vrijedna. O Mandži smo već pisali, a drugi naš “bećar” je Domagoj Vida, plavokosa obrambena Dalićeva snaga. Rođen je u Našicama, odrastao i živio u Donjem Miholjcu, a nogometno se profilirao u Osijeku, čime je zahvatio “pola Slavonije”. Za razliku od Mandže kojemu je otac bio stoper, kod “Dome” je obrnuto. Njegov otac Rudika bio je vrhunski napadač i klasni strijelac, jednom u Belišću čak i treći strijelac HNL-a, tik do Vlaovića i Cvitanovića. Domagoj je, pak, polivalentni branič, ali prije svega stoper te omiljeni lik gdje god se pojavi. Ponajviše u svom Donjem Miholjcu i svom Osijeku. Kovačić je, pak, rođen u Linzu odakle su mu roditelji preko Kanade došli iz Kotor Varoša. No, Mateo je već s 14 godina prešao u Zagreb i Dinamo gdje se obrazovao i nogometno profilirao. Današnja “vatrena devetka”, dijete zagrebačkih cesta Andrej Kramarić, najbolji srtijelac Škole nogometa Dinama u njezinoj povijesti, nikad u Maksimiru nije dobio pravu priliku pa je put do slave pronašao preko Rijeke.
Solinski kvartovi
Ne treba posebno naglašavati koliko su u Donjim Vinjanima, gdje je odrastao i gdje se svake godine vraća, ponosni na Antu Rebića, odnosno u solinskim kvartovima Rupotina i Priko Vode na prezimenjake Nikolu i Lovru Kalinića.
I za kraj, kad ih se već uspoređuje s “vatrenima ‘98.”, treba reći da je ona generacija bila znatno disperziranija od ove. U njoj su bila petorica Dalmatinaca (Boban, Bilić,Asanović, Štimac i Tudor) i Zagrepčana, odnosno Zagoraca (Prosinečki, Šimić,Soldo, Marić i Mamić), četvorica iz BiH (Stanić, Jurić, Jurčić i Vasilj), tri Slavonca (Šuker, Vlaović i Krpan), dva Međimurca (Jarni i Ladić), odnosno “stranca” (Kozniku i Šerić) i jedan iz središnje Hrvatske (Mrmić), piše Jutarnji list.