POTRESNA PRIČA STUDENTICE KOJU SU OTELI I DRŽALI KAO SEKSUALNU ROBINJU 'Tih devet paklenih mjeseci natjerali su me na seks s više od tisuću muškaraca. Evo kako sam pobjegla..'

POTRESNA PRIČA STUDENTICE KOJU SU OTELI I DRŽALI KAO SEKSUALNU ROBINJU

Anna je iz Rumunjske došla u London na studij, no odmah je morala potražiti posao zbog slabe financijske situacije. Radila je honorarno kao konobarica, čistačica, instruktorica matematike. A onda, jedan dan u ožujku 2011., oteta je s ulice i prebačena u Irsku gdje je proživjela devet mjeseci pakla kao seksualna robinja.

Sedam godina nakon otmice, ali i niza događaja koji će za Annu tek uslijediti, mlada žena smogla je hrabrosti i uz pomoć irskog novinara i književnika Jasona Johnsona ispričala sve što je doživjela u knjizi ‘Slave’ (Robinja), koja je objavljena u svibnju ove godine.

Radi se o doista šokantnoj, ali stvarnoj priči o djevojci koju su oteli s ulice dok se vraćala kući i pretvorili je seksualnu robinju. Ona je unatoč svemu proživljenom pronašla snage, izborila se za slobodu i pomogla policiji u hvatanju jednih od najgorih modernih trgovaca robljem. Njezinu priču u skraćenom obliku objavio je BBC.

Anna je bila gotovo pred kućom, no imala je slušalice i uživala je u albumu Beyoncé. Računala je kako taman ima vremena nešto pojesti i malo sjesti u svojoj sobi u Wood Greenu u Sjevernom Londonu, prije nego što ode na drugi posao čišćenja. Zavukla je ruku u torbu i počela tražiti ključeve kad ju je netko s leđa zgrabio za vrat, snažno joj prekrio usta i odvukao na stražnje sjedalo crvenog automobila.

Dolazak u Irsku

U autu je bilo troje ljudi, dva muškarca i žena. Divljački su je počeli udarati i mlatiti vičući pritom prijetnje na rumunjskom jeziku. Ako ne učini sve što joj kažu, ubit će joj obitelj u Rumunjskoj, urlali su na nju.

‘Nisam imala pojma što se događa ni kamo me vode. Kroz glavu su mi prolazili razni scenariji, od trgovine organima i prostitucije do toga da će me ubiti’, kaže Anna. Znala je da nema smisla bježati iz automobila jer joj je žena uzela torbu u kojoj su bili novčanik, putovnica, mobitel i sve ostale vrijednosti. Kad su stigli na aerodrom, ostala je sama s jednim otmičarom. Pomislila je kako je ovo njezina prilika, ali nije se usudila. ‘Jako je teško vikati kad si tako preplašen. Imali su sve moje dokumente, znali su gdje mi je majka, sve su znali o meni’, ispričala je.

Kad su stigli na check-in, Anna je bila sva uplakana i crvena od suza, no zaposlenica to nije primijetila. Uz konstantne prijetnje stigli su u Irsku gdje su ih dočekala još dvojica Rumunja. Jedan je prokomentirao: ‘Ajde, ova bar izgleda bolje.’ Anni je tad bilo jasno da su je oteli i da je namjeravaju prodati.

Brutalna stvarnost

Odveli su je u prljavi stan, spuštenih roleta, ispunjen mirisom alkohola, cigareta i znoja. Muškarci su bili za laptopima, na stolu je bilo nekoliko desetaka mobitela koji su neprestano zvonili, a povremeno bi se iz jedne sobe u drugu prošetala gola djevojka.

Ondje su joj strgnuli odjeću s tijela. Tad je počelo brutalno zlostavljanje koje će trajati mjesecima. Fotografirali su je u donjem rublju i golu za oglašavanje preko interneta, a na oglase su stavljali različita imena - Natalia, Lara, Rachel, Ruby… Variralo je i koliko ima godina - 18, 19 ili 20, te odakle dolazi - iz Latvije, Poljske i Mađarske.

Bila je prisiljena spavati s više od tisuću muškaraca. Danje svjetlo nije vidjela mjesecima. Smjela je spavati samo ako nije bilo klijenata, a oni su neprestano dolazili, po 20-ak muškaraca dnevno. Bilo je i dana kad ne bi dobila hranu, a ponekad su joj dali samo krišku kruha ili nečije ostatke. Zbog uskraćivanja hrane i sna, kao i svakodnevnog zlostavljanja znatno je smršavjela i mentalne su joj sposobnosti oslabjele.

Mušterije su plaćale od 80 do 100 eura za pola sata, a 160 do 200 eura za sat vremena. Neki su Annu ostavljali da leži u krvi, da ne može ustati, a više ju je puta toliko boljelo da je mislila kako će umrijeti. Neki su klijenti htjeli pričati s njom pa su je pitali zna li gdje se nalazi, je li već posjetila tradicionalne pubove i druge turističke lokacije.

No, ona piše da su klijenti jako dobro znali da je drže protiv njezine volje: ‘Znali su da nas drže kao robinje. Znali su, ali ništa nisu napravili i nije ih bilo briga.’ Annino je tijelo bilo prekriveno modricama, svaki su se dan pojavljivale nove, no klijente nije bilo briga. Mrzila ih je.

Racija

U srpnju, četiri mjeseca nakon Annine otmice, policija je organizirala nekoliko racija i u jednoj je upala u njihov stan. Uhitili su sve djevojke. Muškarac i žena, glave operacije, misteriozno su nestali iz stana s laptopima i većinom gotovine. Anna se pitala kako su znali da dolazi policija.

Policija je fotografirala stan, iskorištene prezervative i donje rublje, a Anni i još tri djevojke rekli su da se obuku. Ona im je rekla da nemaju odjeće i da ih drže protiv njihove volje: ‘Bilo je skroz jasno da ništa nije u našoj moći, da nemam odjeću niti papire. Pokušavala sam im reći, ali nitko me nije slušao.’ Anni je bilo drago što su ih uhitili. Bila je sigurna da će policija shvatiti kako su one žrtve, no i dalje nisu slušali.

Četiri žene provele su noć u ćeliji i izvedene su na sud iduće jutro. Saslušanje je bilo rutinsko - optužene su za vođenje bordela, kažnjene novčanom kaznom i puštene nakon nekoliko sati. Anna piše kako je osjetila nevjerojatan poriv da pobjegne, no nije imala kamo. Bila je bez dokumenata i novaca, a otmičari su ih čekali pred zgradom suda.

Njezina majka u Rumunjskoj čitala je tih dana vijest o mladim ženama koje vode bordel u Irskoj i među njima prepoznala ime kćeri. Vidjela je i fotografije Anne u jeftinom donjem rublju, prekrivenu modricama, koje su objavili otmičari na njezinom profilu na Facebooku. Uz fotografije objavili su i laži kako uživa u novom životu i novcu koji zarađuje. Slike je vidjela Annina obitelj, njihovi susjedi, prijatelji, no nitko nije znao da je žrtva trgovine ljudima i da je drže protiv njezine volje.

Majka je prvo nešto pokušala napraviti, no kći joj se nikako nije javljala na mobitel. Otišla je i na policiju, no ni oni nisu ništa mogli jer je bila već punoljetna osoba, i to u stranoj državi. Na koncu je Facebook obrisao njezin profil zbog neprimjerenih fotografija.

Bijeg i prijetnje obitelji

Nakon te racije, otmičari su selili djevojke mijenjajući stalno hotele, stanove i gradove. No, u njihovim se životima zapravo ništa puno nije promijenilo, njih su i dalje zlostavljali i danju i noću. Anna nije mislila da život može postati puno gori dok nije čula otmičare kako razgovaraju o odlasku na Bliski istok. Tad je odlučila da mora pobjeći.

‘I dalje nisam točno znala gdje sam. No, bilo mi je jasno da ću lakše pobjeći iz Belfasta ili Dublina, nego negdje s istoka.’

Uzela je japanke od otmičarke i otvorila vrata. Morala je biti brza iako mjesecima nije protegnula noge i mišiće kako spada. Spasila ju je činjenica koju je do tad najviše mrzila - netko je zatražio njezino društvo, ali ona je morala ići na njegovu lokaciju. Toga se najviše bojala jer su ti muškarci najčešće bili nasilni, no svaki put bi po izlasku iz stana pokušala zapamtiti što više detalja. Stvarala je mentalnu mapu pamteći zgrade i ulice kad bi je prebacivali na drugu lokaciju.

Jedna od njezinih stalnih mušterija, Andy, osuđeni diler, nikad nije htio seks nego samo razgovor. Ona je njemu odala neke tajne bordela, a on joj je ponudio pomoć i mjesto gdje se može sakriti. Bauljajući je stigla do Andyjeve adrese koji joj je otvorio vrata.

Prvo je nazvala mamu. Javio se njezin partner koji joj je rekao da više nikad ne zove i da se ne vraća jer su primili niz prijetnji od svodnika i trgovaca robljem. Rekao joj je da je majka prestravljena. Razgovor nije dobro završio pa je Anna odlučila kontaktirati policiju. Na svu sreću, ovaj su je put poslušali.

Borba protiv ropstva

Ispostavilo se da se sada nalazi u Sjevernoj Irskoj. Stariji detektiv joj je rekao da zapiše imena otmičara na papir, no kad ih je pročitao, djelovao je šokirano. Radilo se o ljudima koje traže već godinama.

Istraga je potrajala dvije godine, a Anna zbog straha da se nešto ne dogodi njoj ili njezinoj majci, nije htjela svjedočiti na sudu. Zahvaljujući njezinoj priči, prikupljenim dokazima i svjedočenju jedne djevojke kompletna je banda uhapšena, osuđena za trgovinu ljudima, prisiljavanje na prostituciju i pranje novca. Svatko je dobio po dvije godine zatvora.

Anna nije bila zadovoljna kaznom. Kasnije je svjedočila o svojem iskustvu pred sjevernoirskim političarom Lordom Morrowom koji se založio za strože kazne. Sjeverna Irska je 2015. donijela zakon prema kojem je kupovina seksa kazneno djelo. S druge strane, prostitucija je dekriminalizirana. Dvije godine poslije, kupovina seksa postala je kazneno djelo i u Republici Irskoj, u kojoj je Annina agonija nakon otmice u Londonu i započela.

Ipak, zadovoljna je što je pomogla donošenju novog zakona i što sad zakon štiti žrtvu, a osuđuje svodnika i kupca.

Devet mjeseci seksualnog ropstva ostavilo je traga na Anninom zdravlju. Donji dio leđa i koljena je kontstantno bole, a na dijelu glave joj više ne raste kosa od stalnog povlačenja. Pati od brojnih psihičkih posljedica, često joj se vraćaju grozne scene, ponekad ne može spavati, a često ima i noćne more. Ponekad još uvijek zna osjetiti miris alkohola pomiješanog s cigaretama, znojem, sjemenom i zadahom zlostavljača.

Anna danas radi u hotelijerstvu i zadovoljna je uspjehom.

Naslovnica Forum

Najčitanije

DOK U BOLNICAMA ŽENE "REŽU NAŽIVO" POZNATE HRVATICE UGLAVNOM ŠUTE - ZATO SMO IH MI PITALI! Doris Pinčić Rogoznica: "Moja su oba poroda bila jako lijepa, osoblje divno... Žalosno je što je zapravo moje iskustvo samo iznimka"

Doris Pinčić Rogoznica:
Mučno iskustvo Mostove zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić, nakon spontanog pobačaja, javno izneseno u Sabo...
Doris Pinčić Rogoznica: "Moja su oba poroda bila jako lijepa, osoblje divno... Žalosno je što je zapravo moje iskustvo samo iznimka"