Šuti i trpi. Strpljen spašen. Bolje ikakav posao nego nikakav. Ne radi frku. Nemoj se zamjerati. Ništa ne možeš promijeniti. Svugdje je isto. Još je i gore. Budi sretan da uopće radiš. Znat ćemo to cijeniti. Sto je izgovora zašto dopuštamo da nas se u poslovnom okruženju malo nagazi. Da proširimo onaj 'opsi posla' iz natječaja. Da fleksibilno radno vrijeme ne znači da dođete u 10, umjesto u osam, ako vam taj dan tako paše, nego da ste dostupni cijelog dana i ponekad cijele noći. Nekim zanimanjima takav ritam jednostavno odgovara. Na primjer menadžerske i direktorske razine, koje su za to i adekvatno financijski nagrađene, podrazumijevaju dostupnost u svako doba dana. Poslovanje 'izvan okvira' poželjno je, ali to ne znači da ako radite kao administrativna tajnica jednom tjedno morate oprati ured. Ili plaćati šefu privatne račune. Ili raditi u hladnom uredu, jer vam je voditeljica ukrala daljinski od klime, piše 100 posto.
"Koliko vi dopustite poslodavcu da vas iskorištava on će to i raditi. Ovo iskustvo pamtim kao jako neugodno, poslodavcu sam rekao što mislim o njegovim metodama", rekao nam je jedan sugovornik. Što si sve poslodavci i šefovi u Hrvatskoj dopuštaju otkrili su nam naši čitatelji. Njihova smo imena izmijenili, kako bi im sačuvali anonimnost.
Nisu nam dali da se grijemo zimi
Ured nam se nalazio na prvom katu, a ispod njega je bila garaža. To znači da je bilo strahovito hladno zimi. Nismo imali radijatore pa smo se grijali klimom. Naravno, bili smo svjesni da ne možemo cijelo vrijeme imati uključeno grijanje pa bi ga upalili na pet minuta i onda ugasili na par sati, da držimo račun za struju pod kontrolom. Međutim, to našoj šefici nije bilo dovoljno dobro pa nam je oduzela daljinski od klime kako se ne bi mogli grijati!
Stolovi su nam bili tik do prozora, zbog čega smo se osjećali kao pingvini. Sjedili smo u zimskim jaknama u uredu, a odjeću sam nosila kao da idem na planinarenje! Samo veste od flisa i debele vunene džempere. Odlučili smo se ispuniti prostor između dva (starinska) prozora spužvama koje se inače koriste kao prostirke za plažu - da dobijemo barem kakvu takvu izolaciju. I to je našoj šefici bilo grozno pa nam je naredila da to maknemo. I dalje smo se smrzavali. Na istom smo poslu morali jednom tjedno oprati cijeli ured jer šefica nije imala spremačice za taj posao. Podrazumijevalo se da ćemo to napraviti bez pogovora jer je to "naš prostor". Vanja, 30
Morala sam dadiljati kćer od šefice
Radila sam u jednoj privatnoj firmi kao voditeljica ureda. Šefica je imala malu kćer koja je išla u osnovnu školu pa sam nerijetko pisala njezine zadaće iz engleskog. Mala je, usput, dolazila u ured i igrala se s uredskom opremom pa bih došla na posao i nisam mogla naći svoje bilješke, olovke i tome slično. Valjda je to trebalo biti simpatično. Srećom, nisam se tamo dugo zadržala. Maja, 34
Uveo nam je radnu subotu, za ribanje prostorija
U radnom odnosu sam od 22 godine. Bilo je tu svakakvih iskustava, dobrih i loših. Nemam nekakve specijalne traume, jer sam radio većinom u velikim uređenim sustavima, no, imam jedno iskustvo u malom sustavu. Jednog petka poslodavac nam je rekao da imamo radnu subotu. O.K mislim si ja, mogao si barem najaviti prije tjedan dana. Nema veze izdržat ću. Nastavlja on: ''Vrijeme je sutra za generalno čišćenje''.. Opet si mislim kako će sutra biti otkaza kad ispali on: ''Vidite, dajem vam za prijevoz pa mi ne ostaje novca za čišćenje prostorija''. Šest upitnika nad glavom. Pojasni nam on još ljubazno kako ćemo sutra ribati, usisavati, dizati tepihe, tapisone. Osim naših prostorija ribat ćemo računovodstvo i sve ostale prostorije, piše 100 posto.
Uplašeni bilo što komentirati pristajemo. Izribasmo mi to i sve što je trebalo. Bio je to dug dan, došli smo na posao u devet i ostali do 19. Napravio nam je to još dva puta, nakon toga sam našao novi posao gdje nisam trebao ribati i dizati tepihe. Ne radi se o tome da mi je to ispod časti, ali kada se zaposlim kao čistačica onda ću to i raditi. Koliko vi dopustite poslodavcu da vas iskorištava on će to i raditi. Ovo iskustvo pamtim kao jako neugodno, poslodavcu sam rekao što mislim o njegovim metodama, ali sam mu zahvalan, jer je ubio svaki ego u meni, a mislim da ljudi s tim danas imaju ogroman problem. Filip, 28
Vlasnikov OKP koji je prenosio na nas
Radila sam kao konobarica jedno vrijeme u mladosti. Bio je to pristojan kafić, koji je većinu prometa bazirao na kavi, kolačićima, bakama koje dođu na čaj i slično. Promet i nije bio nešto pa mi je vlasnik dodatno dao do znanja da konobari u kafiću ne sjede. Ako nema gostiju, prljavog suđa, razbacanih šećera i slično. Postoji šank, kojeg se glanca, što mi je i ok. Stolovi i stolice i wc-i se peru na kraju dana pa se u trenucima praznog kafića ne čiste oni nego se skidaju sve boce iznad šanka i brišu. Miče se sva staklovina i nanovo se uglancava i slično. U tjedan dana što sam tamo bila, obrisala sam svaki pedalj tog kafića valjda tri puta. Samo da slučajno ne bih sjela ili stala, a pogotovo ne popričala s nekim od prolaznika. Mislim da čovjek ne razumije osnovni princip posla, a to je da osim pristojnog izgleda kafića, ljudi dolaze i zbog konobara i konobarica. Vidi se jesu li ljudi nasmijani ili u stalnom strahu i grču. Nakon tih tjedan dana, prijateljski smo se rastali, ja sam našla drugi posao s kojim sam bila mnogo zadovoljnija. Marijana, 31
Kasnila je s plaćom i tjerala nas da čistimo za njom
Na tom poslu gotovo ništa nije bilo kako treba, od toga da sam bio prijavljen na minimalac, a ostatak sam dobivao 'na ruke'. Taj drugi dio bi uvijek kasnio, a vlasnica ureda je uvijek nekako glumila leptirića (ne bi je bilo) tih dana oko isplate. Valjda ne postoji gori osjećaj nego kada moraš moliti za svoj novac. A pobrinula se da to nije jedino poniženje. Pod izlikom 'svi smo jednaki' uvela je pravilo da peremo suđe u uredu, što uopće nije problem kada svatko pere ono što zaprlja. Ja nikad ništa nisam koristio, ni šalice, ni tanjure. Eventualno za neki domjenak bih uzeo kolač na taj tanjur. Dvoje kolega bi si svako jutro samo napravili kavu, ali zato je šefica i jela i pila i organizirala druženja s prijateljima u uredu nakon radnog vremena. I hrpetina suđa dočekala bi nas, svaki dan. Mi smo jutro nakon njenog bančenja morali prati to suđe, izmjenjivali smo se, svaki dan po jedan. Pukao mi je film kad sam nakon jedne takve 'žurke' vidio da je netko na mom stolu ostavio tanjur (iz kojeg se inače jede) pun ugašenih čikova. Šefica je kao i uvijek kasnila, a ja namjerno nisam dopustio kolegi i kolegici da peru njezino suđe. Tomo, 27
Tražio je da nadzirem kolege, njima pričao da sam ja ljubomorna
Bila je to kreativna agencija, i pod izlikom 'sexy cool' posla izrabljivali su nas gore nego Franjo Tahi svoje kmetove. Radilo se po projektima i bio je problem kada smo između dva projekta htjeli na godišnji. Propalo mi je toliko dana godišnjih da je to strašno. No, ono što je još gore, šef, moj direktni nadređeni, htio je unijeti frku među nas kolege. Stalno je spletkario, pričao meni jedno, kolegama drugo i tako u krug. Crtu sam podvukla kada je od mene direktno tražio da 'odem u nadzor vidjeti što ona treća radi, jer joj ne vjeruje'. Kao prvo tu treću kojoj ne vjeruje imenovao je za mog šefa, dao joj veću plaću, a onda je od mene tražio da joj ja visim za vratom i nadzirem ju. Rekla sam mu da oprosti, ali da ja to neću raditi. Njoj je s druge strane punio glavu da sam ljubomorna na njenu poziciju. Vrlo brzo smo se svi skupa razišli. Na kraju se uvijek pokaže da takvi spletkaroši u biti nemaju pojma o poslu, zato se i bave glupostima. To ga je na kraju i koštalo pozicije. Meni se ogadio taj 'kreativan agencijski posao' pa sam našla nešto mnogo smirenije i ispunjenije. Ksenija, 40