Ljupka Gojić Mikić i njezin suprug Mihael proslavili su ove godine 18 zajedničkih godina. Od toga je 12 godina braka, u kojem su dobili tri divne djevojčice. U velikom intervjuu za 100posto Ljupka priča o svemu što joj nedostaje dok Mika nije kraj nje, ali i kako se snalazi u avanturama majčinstva. Prisjetila se i karijere modela, koja ju je proslavila u cijelom svijetu. 'Jako, jako mi nedostaje suprug. Ne bih htjela da to zvuči kao jadna ja, itekako sam sposobna i mogu sama, mislim da danas žene emancipiranost i feminizam krivo shvaćaju. Ja mogu sve što može i Mika, ne kukam na taj način, ali mi fali on - navikli smo svi zajedno imati ručak, kao obitelji, to nam je uvijek bilo jako bitno, i cure u tome uživaju. Fali mi sve, naši razgovori, naše kave dok su djeca u školi i to mi jako volimo, gurmani smo, volimo istraživati restorane. Fali mi i muž i prijatelj, sve'.
Ljubav duga 18 godina
Preživjeli su Mika i Ljupka sve, i naporne, velike karijere, i udaljenost... Sve ono što bi mnogima presudilo, njih je učinilo jačima, a Ljupka nam kaže da je svemu tome nazivnik ljubav. 'Veza nam je tako krenula (na daljinu, op.a.), bili su to temelji, to nam je stoga možda prirodno pa smo i navikli na takav naš odnos, iako smo osam godina stvarno bili nerazdvojni u Japanu, japanskog života. Osim što bi ja otišla s curama na godišnji odmor u Zagreb. Možda i glupo zvuči više, svi to stalno ponavljaju, ali ljubav svakako treba početi od ljubavi, zaljubljenosti koja potom prelazi u zdrav odnos poštovanja, razumijevanja... Mi se puštamo da radimo što volimo, da dišemo, pa možda je to to', priča o uspješnoj bračnoj formuli Gojić Mikić.
Spomenuti Japan jako joj fali. Tamo je 'ostavila' puno prvih puta. 'Jako mi fali Japan, meni jako fali i New York, dosta godina mi je falio kad sam došla u Japan. Meni fali svaki grad koji mi je u jednom trenutku bio dom i u kojem sam ja pustila korijenje. Hirošima mi pogotovo fali jer sve što sam prošla djecom, što drugi prolaze ovdje doma, ja sam prošla u Japanu. Prvi koraci, kašice, padanje, kiša, pjesmice japanske... One su se tamo uklopile, znale su samo za to i to je bio njihov dom. Ti se kao roditelj uskladiš tome jer vidiš da one u tome uživaju, da je njima to prirodno. Tako da mi fali ono što njima fali', rekla je Ljupka.
'Neka i zaborave zadaću, reći će im učiteljica pa će sljedeći put razmisliti'
A u ulozi majke snalazi se sjajno, ipak su tu već tri djevojčice! 'K'o da vodu pijem. Snalazim se. Najstarija kćer ide u treći razred, a druga je krenula u prvi razred. Još uvijek su to niži razredi pa nema previše brige, nema velikih problema, ali mi se trudimo da ta škola ostane veselje do kraja školovanja. Ja sam mama koja će uskočiti ako treba, ali želim da cure stvore naviku da je to neka njihova obaveza, mislim da će im to u budućnosti dobro doći. Sad, ako sam ja baš u svemu iznad njih i strepim i pazim i ispravljam, mislim da stvaram neku nesigurnost kod njih. Neka pogriješe sto puta, neka zaborave zadaću, reći će im učiteljica, pa će sljedeći put malo razmisliti! Mislim da više trebamo raditi na njihovom samopouzdanju i nekakvim stavovima 'to je moja obveza' nego na tome da pod obavezno mora dobiti peticu'.
'Ljudi kod nas imaju velike predrasude o mom poslu, slušam od malih nogu jako ružne komentare'
Kada bi njene cure odlučile jednog dana krenuti njezinim stopama i baviti se ozbiljno manekenstvom, Ljupka im ne bi, kaže nam, stajala na putu. 'Nisam tu da odlučujem za njih ni da im biram zanimanje jednog dana, nisu ni meni moji roditelji. Nisu mi nametali nikad ništa, bili su samo jedna velika podrška. E sad štogod se one odlučile... doduše, kod nas je to malo specifično jer je muž nogometaš, ja manekenka pa ako već moraju, nek' onda radije budu manekenke (smijeh), a ne nogometašice. Šalim se naravno, štogod budu izabrale, mi smo tu da ih podržimo. Bez ambicija, bez ičega, samo da budu cure sa stavom, svojim ja, jer ti to daje da uspiješ i budeš, ne dozvoliš da loše stvari dođu do tebe. Znam koliko ljudi misle kod nas (i nigdje drugdje), imaju velike predrasude o mom poslu, od malih nogu slušam jako ružne komentare o meni i mom poslu. Modeling je, ako si profesionalac, ako si skautiran izvana, žele te vani, ti si kao profesionalni sportaš. Mislim, svatko poklekne, neki idu krivim smjerom, ali ti koji su otišli krivim smjerom, otišli bi i u kvartu. Nije to svijet mode kriv. Mogu čvrsto reći i tvrditi da meni nikad nitko ništa loše nije ponudio i da prilaze onima kojima znaju da mogu'.
Primjetili je kada joj je bilo 10, 11 godina
A otisnula se u daleki svijet jako rano. S karijerom modela počela je sa svega 13 godina, iako ju je vlasnik pariške agencije primijetio kada joj je bilo 10, 11 godina. Dolazio je više puta u Zagreb po nju, vjerujući u lijepu djevojčicu sa zagrebačke Knežije. 'Jako sam rano otišla, s 13 godina. Bila sam toliko uporna da me roditelji nisu mogli zadržati, još kad su došli skauti izvana i potvrdili deset od deset agencija da ja mogu uspjeti, onda zaista nisu više mogli protiv toga. Moram im zahvaliti, prvo na odgoju i stabilnosti koju su mi dali, na domu koji sam uvijek imala, koji je uvijek bio lijep i topao, na tome što sam uvijek slušala: 'Štogod se dogodilo, znaš gdje smo, znaš da možeš nazvati i da nama sve možeš reći. Bilo ružno ili lijepo.'. Imala sam tu neku sigurnost, koju svi mi vučemo od doma. To su ti neki bitni temelji da se dalje izgradiš kao osoba, u bilo kojem svijetu i poslu. Tako da se nadam da ću to uspjeti sa svojim kćerkama, štogod izabrale. Ali, taj svijet mode moji su prihvatili kad su shvatili koliko mi pruža, to nije samo izgled, spremanje, već putovanja, škole. Ja sam prošla cijeli svijet, naučila puno toga što možda ovdje nikad ne bih'.
Bila je u nekom periodu prelijepa za modeling
U nekom trenutku rekli su joj da je prelijepa za revije. Imala je tada 15-ak godina i, kaže, naljutila se i htjela otići u Zagreb. 'Ne znam kako bih to uopće objasnila, tad kad su mi to rekli, točno se sjećam gdje sam se nalazila kad su mi to rekli, bila sam u svojoj pariškoj agenciji u Nextu, bio je tu i vlasnik agencije koji je za mene rekao da ću biti svjetski top model kad me vidio s 10, 11 godina, pa su čekali da navršim barem 13, 14 godina. Dolazio je milijun puta po mene u Zagreb, molio roditelje da me puste, svašta nešto. Baš je čovjek vjerovao u mene kao i Hamed i Midiken i svi. Kad sam imala negdje 15, 16 godina, došli su drugačiji modeli, meni jako lijepi, neobični, ali drugačiji od mene. Oni su rekli da sam prelijepa da bih te sezone radila. Bilo mi je strašno glupo to, pitala sam se zašto su me doveli. Rekla sam da idem doma, a onda su mi rekli da postoje opcije i snimanja, bila sam prelijepa zapravo za sezonu revija. No, za kataloge, snimanja i editorijale nisam bila, tu su me uzeli. Kad kao klinka to čuješ, netko bi mislio da mi je to bio kompliment, oduševljenje izazvalo, ne. Mene je to kao modela, profesionalca, ne vidiš se kako izgledaš, jesi li nekom lijep ili ružan, bitno je da radiš i da si profesionalac u svom poslu, tako da sam se ja tada jako naljutila. Rekla sam da idem doma, da me ne drže u Parizu ako sam lijepa za sezonu. Idem nešto drugo. Ostavili su me, ali bez revija te godine. To je bilo to. Hamed se također naljutio bio', kroz smijeh je zaključila Gojić Mikić.
'Bila sam velika karijeristica, morala sam negdje nastaviti dalje'
Danas se, kada su manekenski dani gotovi, bavi privatni poslom. Pokrenula je vlastiti posao - modni brand i slastičarnicu. Svjesna je svih rizika, no oni joj daju dozu adrenalina. 'Ja sam tip koji voli riskirati i misli da koliko ulažeš toliko će ti se vratiti - ili se samo tješim, ne znam. To sam povukla od pokojnog djeda tu crtu, ali volim riskirati, volim raditi sa svojom obitelji, s guštom se posvađam i pomirim s njima, dosta smo svi kreativni, bio je strah pokretati biznis svoj, pogotovo modnu liniju, ali to je bio pozitivni strah, adrenalin koji vuče naprijed. Tip sam žene koji je navikao raditi, bila sam velika karijeristica i ostvarila svoje snove neke na tom polju, a onda sam morala negdje nastaviti dalje. Ne razmišljam previše o uspjehu, ne razmišljam previše o zaradi, radim iz gušta. Slastičarna isto dolazi iz gušta jer svi volimo jesti tako da su svi uključeni, čak i cure osmišljavaju imena kolača i svašta nešto. Isto je prisutan strah i adrenalin, ali baš to je dobar pokazatelj'.
'Žao mi je što se gubi opća kultura i što je, nažalost, primitivizam jako glasan'
Spomenula je feminizam tijekom našeg razgovora, ali i stanje u kojem je društvo danas generalno. Mladim ljudima, smatra, fali opće kulture i pristojnosti. Vrijednosti su to, kaže, koje su se negdje očito izgubile. 'Ne sviđa mi se u kom smjeru društvo ide. Ne sviđa mi se puno stvari. Ne bih uopće trošila vrijeme samo na feminizam, mislim da iz temelja moramo promijeniti neke stvari, koje smo kao nacija nekad imali. Sjećam se kao dijete da su me učili da pozdravim susjeda, poštujem učitelje, dignem se u tramvaju starijima. Danas to ne vidim i ne čujem lijepe stvari od mladih, dok prolazim cestom. Slabo vidim, imam taj problem, pa zato jako dobro čujem i kad šetam gradom, čujem svakakve gluposti. Žao mi je što se gubi opća kultura i što je nažalost primitivizam jako glasan', zaključila je jedna od najuspješnijih hrvatskih manekenki svih vremena.
