"Razgovarali smo u našoj firmi, jednostavno smo shvatili da će nam nedostajati radna snaga te da se moramo okrenuti uvozu radnika. Već smo imali nekoliko natječaja, primili smo radnike iz Gruzije, Ukrajine i Venezuele, koji su se pokazali odličnim", započinje naš razgovor Pavo Ćorluka, koji je u svom Domu za starije i nemoćne, kao prvi poslodavac u Hrvatskoj, dao priliku migrantima koji su u Hrvatskoj zatražili azil, piše portal 100posto.
Točnije, prvi je koji ih je uključio u mjeru HZZ-a "Osposobljavanje na radnom mjestu", pa petero migranata danas rade u kuhinji kao pomoćni radnici. U vremenu kad oko migranata kruže brojne priče, mahom negativne i mahom neistinite, Ćorluka je svakako jedan od zahvalnijih sugovornika s obzirom da je jedan od rijetkih koji ima iskustva u njihovoj integraciji.
Isusovci su nam pomogli
"I tako, krenula je ova priča, zahvaljujući Isusovcima i pateru Barunu. Vidjeli smo njihove istupe, govorili su o tome da postoje ljudi koji žele raditi ovdje u Hrvatskoj, i lani – baš negdje u ovo vrijeme – krenula je inicijativa i s naše strane. U siječnju smo imali prvi sastanak kod Isusovaca, došlo je oko 60 migranata i na kraju smo došli do šestero ljudi koji su pokazali interes da se educiraju na poslovima pomoćnog kuhara. To nam je bila ciljana skupina, iz razloga što smo očekivali da će krenuti turistička sezona u Hrvatskoj, da će doći do deficita radne snage te da bi dio naših uposlenika mogao otići na Jadran ili 'van'. To se i dogodilo, troje ih je otišlo u inozemstvo", priča nam Ćorluka.
No, upozorava nas, nije sve bilo tako idilično.
"Prethodno smo imali barem pet sastanaka, što kod Isusovaca, što kod nas. Migratni su došli vidjeti buduće radno mjesto, upoznati naše osoblje, a ujedno je to bila prilika i da naše osoblje upozna njih, pripremi se... Bilo je predrasuda u početku, nije sve divno i bajno kako se to možda želi prikazati, ali išli smo korak po korak. Prvo što je bilo potrebno – i s jedne, i s druge strane - bila je izgradnja povjerenja. Kad smo to uspjeli, sve je bilo puno lakše, jednostavnije", dodaje.
Nisu oni opasni ilegalci u prolazu, to su ljudi koji žele živjeti u Hrvatskoj
"Njima je nepoznavanje jezika bila najveća barijera, mi smo 'dolijali' toj situaciji tako da smo za početak naveli nazive voća i povrća na njihovom, engleskom i hrvatskom jeziku, stavili ih na velike plakate i tako su oni de facto učili hrvatski, s naglaskom na onaj dio koji je bio bitan u procesu rada u kuhinji", pojašnjava nam kako je postepeno tekao proces učenja i izgradnje povjerenja.
Kad ga pitamo zašto im je odlučio dati priliku, je li to bio ljudski, humanitarni ili pak poslovni čin, Ćorluka odgovara kako je 'sve od toga zastupljeno'.
"Ono što je meni prioritet, ja sam poslodavac i imam ljude kojima treba osigurati kvalitetnu uslugu. A riječ je o ranjivim skupinama u trećoj životnoj dobi, starijim ljudima koji trebaju svakodnevnu njegu. S druge strane, vidio sam migrante koji su de facto prepušteni sami, slušao sve te negativne priče koje su se vezale uz njih. Pitao sam se zašto tim ljudima ne dati priliku, pustiti ih da rade, da budu korisni i društvu i sebi. I mogu vam reći da se svi stranci koji su došli kod nas, bez obzira bilo to preko mjere HZZ-a ili ovi koji su u radnom odnosu, ovdje osjećaju ugodno. Imaju financijski prihod, ekonomski više nisu ovisni o državnom aparatu, što je njima posebno važno jer imaju jednu dozu nepovjerenja prema državnim institucijama upravo iz razloga što dolaze iz zemalja čije su ih institucije šikanirale i dovele u neugodan položaj. To je također bio motiv, socijalizirati ljude koji su izrazili želju ostati u Hrvatskoj, koji su rekli 'mi ovdje želimo raditi i živjeti'. Nije to neka skupina ljudi koji su ovdje došli i borave ilegalno, već su jasno izrazili želju da će ostati. Hoće li to biti 5, 10 ili zauvijek, manje je važno", kaže Ćorluka.
Za 10 godina nas neće imati tko njegovati
Inače, Ćorluka je predsjednik HUP-ove Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi, pa smo se dotakli i pitanja nedostatka radne snage u ovom sektoru. Njegovateljice Hrvatska za sada može uvoziti kao radnu snagu, što je Ćorluka i učinio, no sami sebi smo vezali ruke kad je riječ o zapošljavanju medicinskih sestra iz inozemstva unatoč očitom nedostatku.
"Ministarstvo zdravstva i Hrvatska komora medicinskih sestara zauzimali su stav da je upitno da nam sestre trebaju, a s druge strane imamo toliki, nenadoknadiv odljev kadra prema vani. A da ne govorim o svim pravilnicima i uvjetima koje školovana medicinska sestra mora imati da bi radila u Hrvatskoj. Odmah ću reći, priče su da naše sestre u Njemačkoj ne rade kao sestre, rade i to odmah, a meni nije baš jasno zašto smo mi posložili sustav da one koji dođu izvana moraju proći toliku proceduru – koja i puno košta i dugo traje – da postajemo posve nezanimljivi za sestre iz Srbije, Makedonije, Kosova, Albanije, Crne Gore... Na taj način ne štitimo zvanje medicinskih sestara i dovodimo ih u stanje u kojem jesu, da rade strašno puno jer ih nema dovoljno. Vele mi da ne možemo uvoziti jer ih ima na burzi, a ja kažem, nemam nikakvi tajni – evo, trebam pet sestara, plaća je 6.000 kuna neto, plaćam treći mirovinski stup, uskrsnicu, božićnicu i regres. I gdje je onda problem? Mi moramo vidjeti koliki je prirodni odljev sestara, koliko onih koji završe školovanje ostaje raditi u struci i koliko ih ostaje u Hrvatskoj, a kad budemo to znali, dobit ćemo odgovor što će se dogoditi za 10 godina. S ovakvim trendovima, nas za 10 godina neće imati tko njegovati, niti raditi u bolnicama", zaključuje Ćorluka.