Robert Fajt / CROPIX
Ovih dana obilježava se još jedna godišnjica teške i tragične bitke za Vukovar. Grad koji je odolio napadima gotovo deseterostruko jačeg napadača doživio je sudbinu mnogih gradova koji su ostali zapisani u povijestima ratova i borbi za slobodu - Guernica, Sarajevo, Staljingrad, Srebrenica...
Opsada grada koji je trebao pasti za svega nekoliko sati borbi, izdržao je punih 87 dana, od čega 50 u potpunom okruženju. Svojom borbom okrenuo je tijek rata u Hrvatskoj, a umnogome promijenio i međunarodnu političku percepciju i položaj Hrvatske. Mladi hrvatski povjesničar Adrian Cvitković posvetio je svoj rad upravo temi obrane Vukovara.
Koliko je vukovarska epopeja važna za proučavanje? Što biste kao povjesničar posebno izdvojili?
- Smatram da je bitka za Vukovar veoma važna za proučavanje iz najmanje dva razloga. Prvi od njih je taj što se bitka odvila u prijelomnim trenucima obrane hrvatske države tj. u počecima Domovinskog rata. Drugi razlog je ranije spomenuta dugotrajna obrana grada, dugotrajna s obzirom na ogroman nesrazmjer snaga, posebice u artiljeriji i streljivu, zbog čega je vukovarska obrana fenomen, iznimka koja je u suprotnosti s taktičkim i strategijskim vojnim pravilima.
Kakav je bio odnos snaga tijekom borbe za Vukovar? Zašto mislite da su hrvatske snage uspjele odoljeti toliko nadmoćnijem neprijatelju?
- Početkom rujna obrana grada raspolagala je sa 400 ljudi. Do konca rujna, broj branitelja je narastao zbog dolaska dragovoljaca u grad, no može se reći da niti u jednom trenutku pod oružjem nije bilo više od 1800 ljudi. S druge strane, u napadima na grad, konstantno je bilo angažirano više od 30.000 pripadnika JNA i paravojnih postrojbi. Uspjesi obrane mogu se pripisati hrabrosti i spremnosti na žrtvu, ali i taktičkoj mudrosti hrvatskih branitelja i lošoj taktici bivše JNA koja je krenula frontalno u napad na grad te se oslanjala na stroga vojnička pravila, a koja su se u Vukovaru mogla primijeniti u maloj mjeri.
Koliko je ta bitka važna s aspekta ne samo vojnog, nego i političkog značaja?
- Vukovarska bitka važna je zbog koncentracije snaga na uskom području oko grada koje su prvobitno trebale staviti Vukovar u okruženje i produžiti prema Zagrebu i Varaždinu s ciljem slamanja hrvatske države, no promjenom plana, zbog nezadovoljavajuće mobilizacije, kako se navodi u izvorima JNA, usredotočile su se na što brže osvajanje Vukovara. U svakom slučaju, tromjesečna obrana dala je dragocjeno vrijeme ostatku Hrvatske da se naoruža i konsolidira obranu te zaustavi nadiranje neprijatelja na ostalim bojišnicama. Bitka za Vukovar je svakako jedna od ključnih bitaka s početka Domovinskog rata koja je usporila prodiranje neprijateljskih snaga u dubinu RH, a Vukovar je svojom žrtvom pridonio ubrzanju procesa priznanja Hrvatske.
Zašto nije bilo uspjeha u pokušajima proboja opsade?
- Uspjeha u probojima nije bilo zbog nedovoljne bojne moći hrvatskih snaga, netočnih procjena jačine neprijatelja te nedovoljne koordinacija snaga koje su sudjelovale u pokušajima proboja.
Što je po vama najbitnije istaknuti i što vas je “fasciniralo” dok ste proučavali bitku?
- Smatram da je važno istaknuti uvjete života tijekom okruženja, hrabrost ljudi koji su branili grad i njihovu veličinu u očima stanovnika koji su ostali u gradu. Naravno, i svih ostalih koji su strepjeli za sudbinu Hrvatske. Osjećaj ponosa pomiješan sa strahom kod branitelja i civila, volja za otporom bez obzira na neizvjesnu sudbinu.
Je li to presudna bitka koja je riješila daljnju “sudbinu” rata i njegov ishod?
- Smatram da je jako važna zbog stjecanja dragocjenog vremena, ali držim kako sama bitka nije riješila “sudbinu” rata i njegov ishod jer je vojni vrh tadašnje JNA već u ranu jesen zaključio kako ne mogu u potpunosti poraziti Hrvatsku vojsku.
Ima mnogih koji smatraju da se, prilikom proučavanja ratnog Vukovara, treba posvetiti i onome što se zbivalo godinu dana prije, odnosno od izbora 1990.?
- Kada se govori o Vukovaru, nužno je pratiti događanja koje su se zbila puno ranije, počevši od pada Berlinskog zida, procesa demokratizacije... Vukovar nije bio izolirani slučaj već su se intenzivno pratila događanja u ostatku Hrvatske, no kad je riječ o događajima u Vukovaru u ljeto 1991., oni su presudno uvjetovani ubojstvom 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu.
Kako vi, i kao povjesničar i kao mladi čovjek gledate na “položaj” te politizaciju Domovinskog rata?
- Domovinski rat je u temelju mlade hrvatske države. On je predmet proučavanja na domaćim i inozemnim vojnim institucijama što o samom Domovinskom ratu govori dovoljno. Smatram da ne treba politizirati vukovarsku bitku niti Domovinski rat u cijelosti i ne koristiti ih za ostvarivanje raznoraznih političkih ciljeva.
Koliko je, po vama, danas značaj Vukovara te kako gledate na politička prepucavanja koja ionako od hrvatske povijesti rade dnevnopolitičku “atrakciju”?
- Značaj Vukovara kao simbola zajedništva, ali i žrtve hrvatskog naroda u borbi za samostalnost nemjerljivi su. Politička prepucavanja o temama iz hrvatske povijesti ne smatram potrebnim komentirati, jer je u njima malo historiografske vrijednosti. Kad govorim o značaju Vukovara, nezaobilaznom smatram poruku Siniše Glavaševića iz njegove “Priče o gradu” - kako “moramo ponovno graditi svoju prošlost, zatim svoju sadašnjost, a ako nam ostane snage, moramo uložiti u budućnost”. Promatrajući prošlost, uočavajući pozitivne primjere iz prošlosti, a obrana Vukovara jedan je od takvih pozitivnih primjera iz hrvatske povijesti, nalazim snagu za ulaganje u sadašnjost i poticaj za budućnost.
U nedjelju 18. studenoga, na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, Jutarnji list vam daruje poseban prilog o bitki za Grad heroj.