Marin Sovar akademski je slikar i grafičar te viši modni dizajner, a radi kao predavač na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Četrdeset jedna mu je godina, rastavljen je i ima desetogodišnjeg sina. Kao mladić, nakon završetka studija na Likovnoj akademiji, 2005., htio se zarediti. Tu počinju njegovi problemi: ugledni i istaknuti ljudi u Katoličkoj crkvi koji su mu trebali pomoći da se odluči hoće li napustiti svjetovni život i postati svećenik zauvijek su ga duboko traumatizirali. Umjesto da ga savjetuju i vode oni su ga pokušali seksualno iskoristiti.
Sovar je u svibnju 2018., nakon trinaest godina šutnje i potiskivanja teške duševne rane, mučen groznim sjećanjima koja mu nisu davala mira, smogao snage i prijavio policiji svećenika koji ga je napastovao. Zatim je napisao pismo Uredu nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića i o svemu ga izvijestio. Naposljetku je odlučio i javno, pod imenom i prezimenom, progovoriti o svojem slučaju, što je u Hrvatskoj rijedak čin građanske hrabrosti kad je u pitanju otkrivanje seksualnih nasilnika među svećenicima Katoličke crkve. Globus donosi njegovu ispovijest.
“Na jesen 2004. zaposlio sam se kao dizajner u tekstilnoj tvrtki u gradiću na sjeveru Hrvatske. Jedva sam našao stan za najam, ali je bio u groznom stanju. Počeo sam raditi i odlaziti na mise u tamošnji samostan, gdje sam, na sastanku vjerničke mladeži, upoznao gvardijana. Zamolio sam ga da me preporuči ako zna koga tko iznajmljuje stan, na što mi je on ponudio da se uselim u garsonijeru koju su imali u samostanu. Prihvatio sam ponudu i 1. studenoga 2004. useljavam se u samostan”, govori Sovar. Kao dječak bio je ministrant u crkvi. No sve do 2003., kad mu je bilo 26 godina, nije razmišljao o zaređenju. Na proljeće te godine osjetio je poziv, snažnu želju da postane svećenik.
“Početkom veljače 2005. jedno popodne upada mi gvardijan u sobu i kaže da je došao neki profesor iz Zagreba koji me želi upoznati. Taj je čovjek bio na visokom položaju na Kaptolu. Taj kaptolski prelat bio mi je nekako čudan. Htio je da dođem u Zagreb što prije i pozvao me nakon nekoliko dana telefonski na proslavu svoga imendana. Prihvatio sam poziv. Stižem na Novu Ves, na toj proslavi u kuriji razgovaram s ljudima, a onda me u jednom trenutku on pozvao da pođem s njim. Odveo me u jednu spavaonicu. Gledam ja tako neke slike na zidovima i osjećam da se on zalijepio iza mene. Hoda iza mene cijelo vrijeme. Okrenem se i on me stisne oko struka. Počeo me ljubiti u obraz... “
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa