Emica Elvedji / CROPIX
Ne prođe gotovo ni dan, a da Bruno Paradžik ne prošeće gradom i ne razmjenjuje - novac. Ljudima bez prestanka daje novčanice, a kući nosi samo kovanice. Od 300 do 500 kuna po ophodnji, pa na stol stavlja vrećice pune kovanog novca. A onda kreće u istragu.
Satima pregledava tisuće novčića od 10, 20, 50 lipa ili jedne, dvije ili pet kuna. Izdvaja one oštećene, razdjeljuje ih po kutijama i zapisuje svaku radi evidencije. A onda opet u grad, pa “ispravne” kovanice razmjenjuje u papirnati novac, pa to opet u kovanice.
Nekad, kad se baš zainati, na svojem je zadatku i po 14 sati.
Ozbiljna misija
Bruno živi u Vinkovcima, magistar je poljoprivrede i numizmatičar. Svoju misiju shvaća vrlo ozbiljno. Skupit će, kaže, “najveću kolekciju škarta” (a trenutačno ima više od pet tisuća loših kovanica) te dokazati: Hrvatska narodna banka neodgovorno se odnosi prema proizvodnji i distribuciji novca. Velik je to i važan posao, ponajviše jer je Paradžik morao uložiti izniman trud da golemu masu kovanica vrati u opticaj. Bilo bi brže i jednostavnije da je razmjenjivati mogao u Fini, no kod njih se to smatra poslovnom transakcijom, pa uzimaju tri posto provizije, što bi na količinu pregledanog novca bio vrlo velik iznos. Zato se oslonio na lokalne poduzetnike, koji su već znali za njegovo istraživanje pa su bili otvoreni za suradnju, a posebno bi živo bilo, ističe, u danima kad bi mu pekari iz okolnih sela dostavili za njega prikupljane kovanice. Nije mu meta samo HNB nego i njezina tvrtka Hrvatski novčarski zavod d.o.o. Da bi ih “raskrinkao”, Mr. Kovanica posegnuo je u vlastiti džep i potrošio oko šest tisuća kuna za izradu kataloga, koji je naslovio “Škart kovanice u sustavu oficijelnog novca Republike Hrvatske”.
Paradžik se za novčiće interesirao još od djetinjstva, pa je posljednjih desetljeća imao priliku vidjeti primjerke iz svih dijelova svijeta. Zanimao se za novac iz Austro-Ugarske, kojeg je na našim područjima mnogo, no s vremenom se okrenuo suvremenom novcu.
Emica Elvedji / CROPIX
- Svi smo mi ljudi, pa nas lako okupiraju razne stvari. Ako ste kolekcionar starog novca, vrlo rijetko dobijete novi primjerak, a imate želju vidjeti nešto novo barem jednom tjedno ili svaki dan. Zato sam se okrenuo ovom istraživanju, da vratim sakupljačku dinamiku - objašnjava.
Sudnji dan
Najviše pogrešaka u izradi primijetio je u apoenu kovanica od 20 lipa iz 2017. godine.
- Izgleda kao da je iskovana u noći sudnjeg dana, a skupio sam više od 700 takvih primjeraka - opisuje Paradžik. Prije Poljoprivrednog fakulteta završio je srednju školu za strojarskog tehničara te je radio u vinkovačkoj kovačnici, stoga je dobro upoznat i s tehničkom stranom procesa kovanja; tiskanjem, brušenjem, popuštanjem, kaljenjem, pljeskarenjem…
Na licu kovanice koja nosi neslavnu titulu najgore izrađene našao je 22 pogreške.
- U riječi ‘Republika’ šest je slova deformirano zaostalim metalom. Sva slova u riječi ‘Hrvatska’ zamuljana su razlivenom kovinom, a ostaci metala nepravilnog oblika vidljivi su i na obje znamenke broja 20. Četiri mjesta označio sam i na potpuno zamuljanom pleteru desno od grba, a i riječ ‘kuna’ gotovo je u potpunosti razlivena kovinom. Pored grba nalazi se amorfna nakupina metala. Situacija je alarmantna i na naličju, gdje sam pronašao devet pogrešaka, od kojih je šest nakupina metala na listovima i plodovima masline te tri od četiri znamenke broja ‘2017’ umrljane zaostalom kovinom - nabraja naš sugovornik.
Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX
Objašnjava kako dolazi do navedenih pogrešaka - metal se previše ugrije, izvrši se udarac, a kovina se ne stigne ohladiti, pa se poslije i dalje topi, zbog čega nastaju nepravilnosti. Radi se o pogrešci majstora kovača, ali i njegovih nadređenih; predradnika, poslovođe, šefa pogona, uposlenika HNB-a koji od HNZ-a preuzima kovani novac, osobe iz HNB-a koja stavlja emisiju novca u opticaj distribuirajući je po osam hrvatskih gotovinskih centara...
- U 21. stoljeću, u vrijeme nikad višeg tehnološkog dosega, imamo kovanice kakvih bi se zasigurno postidjeli kovači iz 5. stoljeća prije Krista - tvrdi Paradžik te pojašnjava da je uz spomenutu kovanicu od 20 lipa iz 2017., posebno kritično još nekoliko primjeraka - 50 lipa iz 2007. godine, kojih je prikupio 200, zatim 50 lipa iz 2007., kojih ima 260, 1 kuna iz 2013., čega ima 200 komada, 5 lipa iz 2013., čijih ima 465 komada, te najraširenija u škartu, iskovana 1 kuna iz 2015. godine, njih ima čak 910 komada.
Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / CROPIX
- Ono što najviše zabrinjava jest činjenica da se iste greške javljaju iz godine u godinu, što doista pokazuje da nitko ne nadzire proizvodni proces novca. Radi se o zloporabi monopola što ga na kovanje i opskrbu novcem imaju Hrvatska narodna banka i njezina tvrtka Hrvatski novčarski zavod, koji su, čini se, zaboravili da monetarni sustav i novčarstvo nisu dječja igra nego nešto po čemu nas drugi percipiraju kao državu - smatra Paradžik.
Tisuće loših kuna
Već smo spomenuli da je tijekom dvije godine iz mase kovanog novca u opticaju u gradu na Bosutu skupio više od pet tisuća škart primjeraka, a uvjeren je da ih je sveukupno u Vinkovcima oko 10 do 15 tisuća.
- Ako pretpostavimo da je HNB razmjerno distribuirao novac po svim krajevima zemlje, možemo zaključiti da je u Slavonskom Brodu između 20 i 30 tisuća škart kovanica, u Osijeku od 30 do 40 tisuća, a u Zagrebu od 200 do 300 tisuća. Dakle, u Hrvatskoj su u opticaju cijeli kamioni loših kovanica - kaže.
Emica Elvedji / CROPIX
Kako bi objasnio da se radi o nemaru i neodgovornosti koji ne bi trebali biti dopustivi, cijeli slučaj stavlja i u međunarodni kontekst. - Ni kod jedne države u svijetu nisam našao nakaradno iskovane primjere kovanica, pa čak ni kod onih zemalja koje volimo nazivati egzotičnima, banana republikama ili protektoratima - objašnjava Paradžik.
Također navodi da svaka država izdaje kataloge sa svojim kovanicama i novčanicama, u kojima kategorizira iskovani i printani novac. Neke, poput Njemačke, imaju i posebna izdanja gdje obrađuju pogreške.
Emica Elvedji / CROPIX
- Kod njih je takvih grešaka vrlo malo. Kad bismo mi to radili, dobili bismo knjižurinu, a ne znanstveni rad. Razmišljao sam o izradi takvog, sveobuhvatnog kataloga, ali to bi me strahovito koštalo. A i nisam siguran bih li na taj način želio osramotiti svoju zemlju - tvrdi.
Najviše ga zabrinjava činjenica da škart kovanice nerijetko napuste Hrvatsku.
- Brojne kovanice napuštaju Hrvatsku u džepovima i lisnicama turista, bilo da ih prenesu slučajno bilo ciljano. Kovanice i novac općenito su odličan suvenir. Trebamo se zapitati što će o nama kao naciji misliti Rusi, Englezi, Nijemci ili Amerikanci kad se iz Hrvatske vrate u mir svojih domova te podrobnije pogledaju novac koji koristimo - ističe Paradžik.
Emica Elvedji / CROPIX