O TOME SE JAKO MALO PRIČA Kad mi je kćer krenula u drugi razred dijagnosticirana joj je disleksija. Takve djece je mnogo, razvijaju fobiju prema čitanju.

O TOME SE JAKO MALO PRIČA

Više od tisuću korisnika fonta OmoType i preko 500 korisnika mobilne aplikacije OmoReader namijenjenih osobama s disleksijom i drugim teškoćama u čitanju, trenutni su podaci o korištenju komunikacijskih alata nastalih u splitskom laboratoriju za vizualne komunikacije Omolab koji je pokrenuo Splićanin Petar Reić.

I to sve u nekoliko mjeseci, prvo je javnosti u kolovozu prošle godine predstavljen OmoType font sustav, a mobilna aplikacija OmoReader prvih dana mjeseca studenoga.

To zorno pokazuje koliko su Omolabovi komunikacijski alati dobrodošli osobama s problemima u čitanju, a prema nekim procjenama pet do deset posto populacije u Hrvatskoj ima disleksiju. Procjenjuje se da ih je u školskim klupama oko 60 tisuća, po dvoje-troje u svakom razredu. Ako se na vrijeme ne dijagnosticiraju, teškoće čitanja mogu dovesti do odustajanja od učenja i negativno utjecati na ostale segmente života.

Važno je istaknuti i da su ovi komunikacijski alati za krajnjeg korisnika - besplatni. Omolab, naime, funkcionira kao društveno poduzeće. Održavanje i razvoj tih alata financiraju prodajom grafika, postera i majica jedinstvenog vizualnog jezika iz njihove Omo galerije. A da je Omolab sve vidljiviji i na hrvatskoj startup sceni, pokazuju i netom osvojene nagrade u Zagrebu i Splitu, koje će dijelom olakšati i financiranje ovog projekta.

Nagrade kao vjetar u leđa

Omolab je jedan od pet pobjednika treće generacije Startup Factoryja, čije je finale održano početkom prosinca u sklopu međunarodne startup konferencije Zagreb Connect 2018., u organizaciji Grada Zagreba i Zagrebačkog inovacijskog centra Zicer. Sredinom prosinca Omolab je proglašen i pobjednikom na natječaju Grada Splita za najbolje poduzetničke ideje u 2018. godini. Sve te nagrade daju snažan vjetar u leđa ekipi okupljenoj na razvoju komunikacijskih alata, kao i djeci i odraslima koji imaju poteškoća u čitanju.

- Pobjedom na Zagreb Connectu otvorile su nam se mogućnosti financiranja, dobili smo dosta upita. U pregovorima smo s izdavačkim kućama, pogotovima onima koji izdaju školske materijale, uz to radimo na sporazumu s Carnetom koji nam je već partner na e-lektirama. Tu se sada okuplja šira fronta, što firmi što institucija, na razvoju ovog projekta – kazuje Petar Reić, stručnjak za vizualne komunikacije, inače inžinjer grafičke tehnologije i magistar novinarstva.
Kad govori o počecima, Reić se prisjeća vremena prije pet godina kad je njegova kćer krenula u drugi razred osnovne škole i kad su utvrdili da ima disleksiju. Njegova supruga također ima disleksiju, pa ima uvid u taj problem različitih dobnih skupina.

- Počeo sam gledati što je dostupno, kakvih alata ima i neugodno sam se iznenadio kako se malo zna i malo priča o tome, kako malo alata ima za nešto što pogađa nemali postotak populacije. Počeo sam istraživati može li se i kako što napraviti i s tim ciljem sam okupio interdisciplinarni tim. Kontaktirao sam i Marka Hrastovca, koji spada u sam svjetski vrh tipografa. Prvi, početni kapital za ovaj projekt dobili smo na natječaju švedske zaklade “Reach for Change”. Tada smo stupili u kontakt sa splitskim Locasticom koji nam je postao ključni partner u razvoju aplikacije, oni su uložili značajne resurse mimo onoga što smo mi mogli platiti. Suradnju nastavljamo dalje, uz Locastic, važan nam je partner i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – kazuje Reić.

Naš sugovornik pojašnjava kako je disleksija zapravo fonološki poremećaj, to znači da osobe s disleksijom imaju problem povezivanja grafema i fonema, zvuka i slike slovnog znaka.

- Ovo što smo dosad napravili ima limitirani doseg, pomaže čitanju, ali ne rješava problem u svojoj biti. Stoga smo sada usmjereni na razvoj protokola za ranu detekciju kako bi djeci što ranije, još prije nego krenu u školu, bili dostupni alati koji kvalitetno povezuju grafeme i foneme. Kod djece koja imaju disleksiju veliki je problem što oni razviju fobiju prema čitanju. Imaju vrlo loše samopouzdanje jer ne mogu nešto što drugi s lakoćom rade, ne mogu čitati, a okolina to još ne prepoznaje. Najgore je kada im kažu: potrudi se više, A nezamislivo je koliko se oni trude, koliko se iscrpe da pročitaju neki tekst a da ne razumiju što tu uopće piše – priča naš sugovornik.

Vizualno razmišljanje

Dodaje kako su disleksičari vizualni mislioci. Oni različito kodiraju i dekodiraju informacije, imaju različiti pristup problemu. Zbog toga američka NASA zapošljava preko 50 posto disleksičara. Istovremeno u zatvoreničkoj populaciji u Americi više ih je od 60 posto.

- To je ta društvena klackalica, hoćemo li ih gurati prema NASA-i ili prema devijatnom ponašanju koje razvijaju zbog nerazumijevanja okoline. Disleksija je dar vizualnog razmišljanja, ima jedan jedini ozbiljni problem, a to je problem čitanja. Sve ostale manifestacije disleksije su pozitivne - kazat će Reić.

OmoType font sustav koji ima 52 inačice može se koristiti odvojeno od mobilne aplikacije koja je dostupna i na Android i iOS uređajima. Do Uskrsa 2019. u Omolabu očekuju da će napraviti i web aplikaciju OmoReader.

- Imamo više od 500 korisnika aplikacije, od čega je 300 registriranih. Među njima je 187 disleksičara. To nam je važno za analitiku i istraživanje ovog poremećaja, da vidimo što najviše koriste ne samo za razvoj aplikacije već i definiranje fonta koji bi se mogao primjenjivati u udžbenicima. Zato smo i ostvarili suradnju s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom koji u ovome vide veliki potencijal – ističe Reić.

Zanimljivo je i kako u početku nije krenuo s poduzetničkom idejom, već sa željom da nešto napravi i pomogne osobama s disleksijom i drugim poteškoćama u čitanju, a poslije kad je tim okupljen oko Omolaba napravio novi font sustav i mobilnu aplikaciju koja olakšava čitanje, otvarale su se poslovne mogućnosti i biznis modeli.

- Htjeli smo testirati svoju ideju u poduzetničkom okruženju, nismo se htjeli oslanjati na donacije, već razviti tržišno održiv model. Kad bi se oslanjali na donacije to je ograničenog daha. Pokazalo se da novaca ima, kao i dosta startupa, Važno je imati dobru ideju i dobar tim za njezinu realizaciju – naglašava Reić.

Očekuje da će u rujnu biti spremni izići na strano tržište i to planiraju s partnerima vezanima uz izdavaštvo.

- Hrvatsku gledamo kao poduzetnički inkubator, gdje možemo testirati ideje, okupiti korisnike i dobiti povratne informacije, a monetizaciju ćemo tražiti na svjetskom tržištu, najviše američkom, gdje je i najviše disleksičara, njih više od 20 posto populacije i to najviše zbog velike razlike u izgovoru i pravopisu – odgovara Reić na upit o daljnjim planovima.

Sve je besplatno

OmoReader ima trenutno 232 besplatna naslova među kojima je i lektira za školarce. Ima cijeli niz funkcionalnosti koje olakšavaju i poboljšavaju čitanje poput rastavljanja riječi na slogove što doprinosi ritmu čitanja, pogotovo kod višesložnih riječi. Isto tako uključivanje linija u pozadini teksta olakšava praćenje retka, a njihova animacija pospješuje fokus i brzinu čitanja. Selektirane bilješke iz e-knjiga mogu se grupirati u Grupe bilješki.

- Bilješke su korisne, na primjer, kad pripremate seminarski rad. Možete ih grupirati pod zajedničkim nazivom, ako vam trebaju bilješke iz tiskanih izvora, fotografirate taj tekst i on se pretvara u digitalni oblik. Mogu se kombinirati bilješke iz digitalnih i analognih formata, što olakšava učenje, sve je potpuno besplatno za korištenje, nema ni reklama – pojašnjava Reić. OmoType je pismo namijenjeno osobama s disleksijom, a može se prilagoditi potrebama korisnika. Razvijena su dva sustava, za mlađu djecu i slabije čitače, te za one koji čitaju s manje poteškoća.

Naslovnica Forum

Najčitanije