Bruno Konjević / CROPIX
Slučaj Ivana Đakića ponovno je otvorio raspravu o govoru mržnje na internetu. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek najavila je novi zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu. Prema njemu, odgovornost za objavljeni sadržaj na društvenim mrežama bit će na upraviteljima društvenih mreža, a urednička odgovornost u medijima postojat će i za komentare koji se objavljuju. Dok jedni smatraju kako nam treba novi zakon, drugi misle da bi moglo doći do cenzure i manipulacije te naglašavaju da se radi o društvenom, a ne tehnološkom problemu.
O toj smo temi popričali s Lorom Vidović, pučkom pravobraniteljicom, i Lucijanom Carićem, stručnjakom za sigurnost na internetu.
Hoće li novi zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu spriječiti govor mržnje na internetu?
Vidović: Što će biti u tom zakonu još nije poznato, pa ne znamo ni hoće li moći spriječiti govor mržnje na internetu. Kao institucija, Ured pučke pravobraniteljice sigurno će se uključiti u proces donošenja zakona, bilo u radnoj skupini, bilo u procesu javnog savjetovanja. Svakako, jednostavnog rješenja za suzbijanje govora mržnje, uopće i na internetu, nema.
Carić: Novi zakon neće spriječiti širenje mržnje jer kako možete zakonom promijeniti ono što ljudi misle? Radi se o pokušaju ljudi koji nemaju pojma kako funkcionira internet i o tehnologijama koje se na internetu provode. Jedino što se postiže donošenjem ovakvih zakona jest da se kreira pravna nesigurnost i kaos. A u konačnici, onima koji ne poštuju propise, potpuno je svejedno kako propisi glase.
Treba li, osim sankcioniranja, raditi i na prevenciji te edukaciji o govoru mržnje i medijskoj pismenosti?
Vidović: Odgovor na vaše pitanje također ovisi o tome što će biti sadržaj zakona o kojem se govori, ali prema najavama, neće se odnositi samo na govor mržnje, nego će regulirati i druge pojave te je u tom smislu sigurno potreban. Zakon o elektroničkim medijima, takav kakav jest danas, nije se pokazao kao učinkovito rješenje za borbu protiv govora mržnje u elektroničkim medijima.
Carić: Postoji sigurno već nekoliko zakona koji reguliraju govor mržnje, ali oni ne funkcioniraju. Ne zato što su loši, nego zato što je cijeli pravni i društveni sustav u raspadu. Poštivanje zakona se ne osigurava promjenom, nego primjenom te zdravim i funkcionalnim pravnim sustavom. Da bi on funkcionirao, država bi trebala biti pravna država, što Hrvatska nije.
Ranko Šuvar / CROPIX
Lucijan Carić
Treba li Hrvatskoj poseban zakon za regulaciju govora mržnje, ako već postoje zakoni koji to reguliraju, poput Zakona o elektroničkim medijima?
Vidović: Apsolutno. Edukacija o ljudskim pravima i toleranciji potrebna je od najranije dobi, ali i među odraslima. Pritom su od posebne važnosti edukacije stručnih osoba koje se bave primjenom postojećih propisa. Bez razvijanja svijesti o posljedicama govora mržnje te važnosti ljudskih prava i toleranciji, rješenja iz prava i tehnologije ne mogu biti dovoljno učinkovita u borbi protiv govora mržnje.
Carić: Ovaj propis zadire u temeljna ljudska prava jer ograničava slobodu govora. Ljudi neće moći izraziti svoje mišljenje, ili će se ono pretvoriti u verbalni delikt. Radi se o tome da je cijeli sustav urušen. Djeca dođu na fakultet da nikad nisu čula za NDH ili su čula za neku “balansiranu istinu” o NDH i zlom Titu i partizanima i svetom Anti Paveliću. U Njemačkoj se to ne bi moglo dogoditi.