Danas s početkom u 13 sati na Općinskom sudu u Šibeniku, sudac Ivan Jurišić obznanit će presudu tročlanog Sudskog vijeća zagrebačkom poduzetniku Tomi Horvatinčiću (72), okrivljenom da je 16. kolovoza 2011. godine kod otočića Lukovnjaka svojom motornom jahtom Santa Marina skrivio pomorsku nesreću u kojoj su na jedrilici Santa Pazienza smrtno stradali talijanski supružnici Francesco i Marinela Patella Salpietro.
Glisirajući brzinom od 26 milja, Horvatinčić je pramcem jahte 'pregazio' talijansku jedrilicu po krmi na kojoj su za kormilom bili nesretni Talijani, nakon čega su njihova rastrgana i unakažena tijela plutala u moru. Sudac Ivan Jurišić vodio je ovo treće ili drugo ponovljeno suđenje, nakon što je prethodne dvije nepravomoćne sudske presude sutkinje Maje Šupe poništavalo Vijeće Županijskog suda u Zadru.
Stoga donosimo kronologiju ovog sudskog postupka koji traje već punih sedam godina, a koji je više zaintrigirao hrvatsku javnost, negoli gotovo svi sudski procesi u kojima je na optuženičkoj klupi bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader.
Naime, nakon četiri godine trajanja prvog sudskog postupka, 16. studenog 2015. Horvatinčić je proglašen krivim te je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od 20 mjeseci s rokom kušnje od tri godine. Sutkinja Šupe obrazložila je da Horvatinčić lakomisleno upravljao jahtom brzinom od 25 čvorova, što je dovelo do udara u talijansku jedrilicu. Ona ga je proglasila krivim za kazneno djelo iz nehaja, a ne iz neizravne namjere, kako je to stajalo u optužnici.
Sutkinja Šupe je tako ovom presudom odbacila sinkopu kojom se branio Horvatinčić da je nastupila kod njega prije kobnog udara u jedrilicu. Međutim, iako je proglašen krivim za kazneno djela iz nehaja, za koje također zakon predviđena bezuvjetna kazna zatvora, Horvatinčiću je dosuđena uvjetna kazna. Sutkinja je to obrazložila olakotnim okolnostima – od niza zdravstvenih tegoba okrivljenika, preko njegova iskazanog žaljenja do izražene spremnosti da materijalno obešteti obitelj stradalih. Na izrečenu presudu, žalbu su uložili tužiteljica Irena Senečić te Horvatinčićev odvjetnički tim (Branko Baica, Veljko Miljević, Veljko Došen) tražeći oslobađajuću presudu zbog stanja neubrojivosti njihova branjenika uzrokovane sinkopom. A presudu je zadarski Županijski sud ukinuo obrazloživši da tijekom sudskog postupka nije utvrđeno činjenično stanje je li Horvatinčić u trenutku pomorske nesreće bio ubrojiv ili nije.
U ponovljenom suđenju pred istim sudskim Vijećem i sutkinjom Majom Šupe dolazi do 'kopernikanskog obrata'.
Presudom 13. listopada 2017. sutkinja Šupe oslobađa Horvatinčića krivnje, uz kratko obrazloženje:
- Sudsko vijeće nije sigurno i nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni Tomislav Horvatinčić počinio kazneno djelo neizravnom namjerom, niti iz nehaja. Ujedno, Vijeće je prihvatilo obranu da je okrivljenik doživio sinkopu, odnosno kratki gubitak svijesti, uslijed čega je i izostala njegova reakcija pri upravljanju jahtom u zadnjoj fazi mimoilaženja s talijanskom jedrilicom. Ovakva presuda i njezino obrazloženje sledila je krv kod mnoštva građana, nikada do tada nije se zbog neke presude u hrvatskoj javnosti podigla tolika bura negodovanja i ogorčenja, a brojni pravni eksperti oslobađanje Horvatinčića od bilo kakve krivnje nazvali su sumrakom hrvatskog pravosuđa. No, nakon nepunih osam mjeseci, Vijeće Županijskog suda u Zadru poništava oslobađajuću presudu i ponovno vraća predmet Općinskom sudu u Šibeniku, uz promjenu Vijeća i suca. U obrazloženju se navelo da je sutkinja Maja Šupe počinila bitne povrede kaznenog postupka jer je navela proturječne razloge za oslobađajuću presudu. Sutkinja je bila proturječna kad je prihvatila sinkopu kao razlog zbog kojeg je Horvatinčića oslobodila krivnje, samo na temelju obrane Horvatinčića i svjedočenja njegove partnerice Anice Dilber Đerđa. Suci zadarskog suda ocijenili su da je bitna povreda kaznenog postupka bila i izdvajanje skice nesreće kao nezakoniti dokaz, odnosno njezino neuvrštavanje u sudski spis, a koju je Horvatinčić izradio nakon nesreće. Za Vijeće zadarskog suda je činjenica kapaciteta Horvatinčića da sačini skicu i njezin sadržaj bitna činjenica glede utvrđivanja stanja njegove svijesti u kritičnom trenutku.
Ovo treće suđenje Horvatinčiću pred izmijenim Vijećem i pod predsjedavanjem suca Ivana Jurišića, bilo je znatno kraće od prethodna dva i rasprava je završena za samo osam mjeseci. Ponovno su saslušani Horvatinčićeva djevojka Anica Dilber Đerđa, pomorski vještaci i medicinske vještakinje koji su uglavnom ponovili svoja prethodna svjedočenja. Ovo ponovljeno suđenje donijelo je, pak, samo jedan novi, ali za optužbu vrlo ključni detalj. Sudac Jurišić, za razliku od svoje prethodnice Maje Šupe, uvrstio je u sudski spis Horvatinčićevu skicu kao zakoniti dokaz i pozvao za svjedočenje šibenskog lučkog inspektora Borisa Seljanovskog s kojim je okrivljenik izradio skicu nakon pomorske nesreće.
- Horvatinčić mi je vlastoručno nacrtao skicu nesreće i to 3,5 sata nakon što se ona dogodila. Nacrtao je smjer kretanja svoje ja i kretanja talijanske jedrilice, kao i mjesto na kojemu je došlo do sudara. U skicu koju je nacrtao Horvatinčić, intervenirao sam tako da sam dodao nazive brodova i brzinu kretanja njegova broda prema njegovim riječima. Prethodno sam ga upozorio da ima pravo na odvjetnika, a on je to odbio. U sačinjenom zapisniku Horvatinčić je dao izjavu kojom je opisao i kako je došlo do sudara, i u kojoj je naveo da su mu prije nesreće otkazala komande na brodu. I ovaj zapisnik i skicu Horvatinčić je tada dva puta potpisao, – kazao je u svom svjedočenju magistar pomorskog prometa Boris Seljanovski.
Upravo se na ovaj iskaz pozvala i tužiteljica Irena Senečić na zadnjem ročištu u svojoj završnoj riječi, u kojoj je zatražila da se Horvatinčić proglasi krivim za izazivanje pomorske nesreće s neizravnom namjerom i kazni kaznom zatvora u trajanju od 3 do 12 godina kako je to predviđeno zakonom za to kazneno djelo. Za tužiteljicu je Horvatinčićeva skica nedvojbeni dokaz da je okrivljenik sinkopu izmislio kako bi izbjegao kaznenu odgovornost. Da je kod okrivljenika došlo do gubitka svijesti, ustvrdila je tužiteljica, ne bi mogao sačiniti skicu sa svim bitnim detaljima.
- Nakon nesreće branio se da mu je zakazao upravljački sustav, to je rekao istražiteljima i prijateljima preko mobitela, a na suđenju se branio sinkopom – ustvrdila je u završnoj riječi predstavnica javne optužbe Irena Senečić.
Ona je suca Jurišića i sudsko Vijeće podsjetila na priopćenje za medije koje je u ime Horvatinčića objavila njegova tvrtka Hoto-grupa nekoliko sati nakon nesreće:
- Danas sam brodom Santa Marina sudjelovao u teškoj prometnoj nesreći s ljudskim žrtvama. Na moju veliku žalost upravljački sustav broda je otkazao iz kojeg razloga u trenutku nesreće nisam njime mogao upravljati i skrenuti sa smjera koji je vodio prema drugom plovilu. Uvidjevši da upravljački sustav ne funkcionira, pokušao sam osobe s jedrilice upozoriti da ne kontroliram brod i da nemam mogućnosti spriječiti opasnost koja je nastala. Na žalost, moji pokušaji nisu pomogli u sprečavanju ovog tragičnog sudara.
Za tužiteljicu Senečić, kako je sugerirala sudskom Vijeću, sve su to relevantni dokazi o njegovoj krivnji i o tome da je Horvatinčićeva obrana sinkopom nevjerodostojna i iskonstruirana. Različite obrane u istražnom i sudskom postupku, kaže nam jedan pravni stručnjak nisu rijetkost, upravo zato što je svaki okrivljenik slobodan i potpuno autonoman da se brani onako kako smatra da je najbolji način za njegovu obranu, pa čak i lažima i da, u konačnici zbog toga ne može biti sankcioniran za razliku od svjedoka u postupku koji su dužni govoriti istinu. A na sudskom Vijeću i sucu, dodao je naš sugovornik, da procijeni je li obrana okrivljenog vjerodostojan ili nije.
Obrana se i na ovom suđenju u završnoj riječi pozvala na neubrojivost okrivljenika uslijed sinkope i zatražila oslobađajuću presudu. Odvjetnički tim sastavljen od Branka Baice i Veljka Miljevića uvjeravao je sudsko Vijeće da je u ovom slučaju okrivljenikova radnja posljedica objektivne nemogućnosti voljnog utjecaja na vlastito tijelo, a to je njegov gubitak svijesti. Stoga za obranu, uopće ne postoji glavna komponenta formalnog pojma kaznenog djela i nema prostora za kažnjavanje njihova branjenika.
Odvjetnik Veljko Miljević ponovno se pozvao na svjedočenje neurologinje dr. Vesne Šerić i radiologinje dr. Kristine Potočki koje su i na ovom suđenju potvrdile da su kod Horvatinčića sinkope moguće zbog dijagnosticiranog mu degenerativnom poremećaja vratne kralježnice i suženja krvne arterije. Premda ove medicinske vještakinje nisu mogle potvrditi da je kod Horvatinčića nastupio gubitak svijesti baš prije sudara, jer to je medicinski nemoguće, za obranu je samo postojanje mogućnosti sinkope kod okrivljenika dovoljan dokaz da se ona i dogodila. A upravo je sutkinja Maja Šupe oslobodila od krivnje Horvatinčića na temelju činjenice da je kod njega postojala mogućnost sinkope, koje je kasnije drugostupanjski sud u Zadru ocijenio bitnom povredom kaznenog postupka.
Odvjetnik Miljević u svojoj završnoj riječi okvalificirao je nezakonitim dokazima i Horvatinčićevu skicu i izjavu odaslanu medijima nakon nesreće, ustvrdivši kako su se tijekom sudskog postupka mogle koristiti samo sve one izjave okrivljenika koje je davao on trenutka kada je službeno uzeo za odvjetnika Branka Baicu, a to je bilo na dan nesreće navečer u 19 sati.
Obrana se ponovno pozvala i na iskaze pomorskog vještaka Ratka Marinovića i simulaciju Pomorskog fakulteta u Rijeci koji su ustvrdili da bi se plovila mimoišla na razdaljini od šeste metara i da do sudara ne bi došlo da talijanska jedrilica nije naglo skrenula udesno, implicirajući tako sukrivnju talijanskih nautičara u ovoje pomorskoj nesreći u kojoj su izgubili živote. Međutim, za mnoge stručnjake s kojima smo razgovarali ovakvi iskazi vještaka su za ovaj postupak irelevantni, jer Talijani su samo očajnički pokušali izbjeći sudar kada su vidjeli da im se jureća jahta približila na par desetaka metara i da ide ravno na njih.
Uglavnom, s velikim zanimanjem javnost čeka današnju presudu sucu Ivana Jurišića. Razgovarali smo s nekoliko odvjetnika i oni su redom uvjereni da će Horvatinčić biti proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja pomorske nesreće u kojoj je stradalo dvoje ljudi. To obrazlažu ponajprije činjenicom da je kao zakoniti dokaz u sudski spis unesena Horvatinčićeva skica. No, nakon i ove treće presude, ova pravosudna saga neće biti završena. Kakva bila da bila presuda, na nju će stranke ponovno imati pravo žalbe drugostupanjskom sudu. Slijedi ponovno ista procedura, Vijeće tog suda može presudu potvrditi, može je preinačiti, a može je ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.