SEZONCI IZ SUSJEDSTVA ZA NAŠU ZEMLJU IMAJU SAMO RIJEČI HVALE Pomoćna kuharica Tijana: Na Hvaru mi je odlično, a plaća mi je tri puta veća nego u Srbiji!

SEZONCI IZ SUSJEDSTVA ZA NAŠU ZEMLJU IMAJU SAMO RIJEČI HVALE

Na otoku Hvaru turistička sezona se zahuktava, a u ugostiteljstvu i turizmu kronično nedostaje radnika. Vlasnici hotela i restorana muku muče, snalaze se na sve strane ne bi li se uspjeli ekipirati za predstojeće ljeto.

Među otočanima se već odavno spominju trocifrene brojke, kada je riječ o zapošljavanju sezonaca na razini jedne godine, a prema službenim podacima Policijske uprave splitsko-dalmatinske na Otoku sunca do 29. svibnja, osim onih koji stižu s područja Europske unije, dozvole za boravak i rad (novo zapošljavanje, sezonsko zapošljavanje i produljenje) već su dobila 484 strana državljanina, najčešće baš za djelatnosti ugostiteljstva i turizma, pa i graditeljstva, piše Slobodna Dalmacija.

To je znatno više nego lani jer su u cijeloj 2018. izdane tek 293 takve dozvole. Slična je situacija i na susjednom Braču, gdje su u spomenutom razdoblju izdane 424 dozvole, a prošle godine ukupno 222. Na Makarskom primorju trenutačno radi 559 stranaca, koji stalno žive izvan EU-a, a lani su dozvole za boravak i rad na tom području dobile 492 osobe.

E, sada, odakle nam stižu ti stranci? Što se otoka Hvara tiče dozvole su izdane državljanima Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Filipina, Indije, Indonezije, Jordana, Južnoafričke Republike, SAD-a, Sjeverne Makedonije, Srbije i Ukrajine, a zašto svi oni tako ljube Lijepu našu doznajemo iz prve ruke.

– Za sebe ću reći da dolazim sa Sv. Stefana u Crnoj Gori, a povremeno živim i u Srbiji. Po zanimanju sam turistički tehničar, a s obzirom na tamošnju situaciju odlučila sam potražiti posao izvan granica tih dviju država. Na internetu sam vidjela oglas da se traži pomoćna kuharica u restoranu "Murvica" u Jelsi, a budući da sam Hrvatsku oduvijek voljela, stupila sam u kontakt s vlasnikom, dogovorila sve detalje i došla raditi. Ovdje mi je odlično, prema meni se svi veoma korektno odnose, uredno sam prijavljena i nije mi teško raditi. Osigurani su mi stan i hrana, a mjesečna plaća mi je tri puta veća nego u Srbiji – kaže Tijana Nišavić i poručuje svima onima koji imaju potrebu, ili žele oprobati nešto novo, da slobodno dođu raditi u ovu predivnu zemlju.

Dakle, ona je posve zadovoljna svojim novim radnim mjestom i uvjetima koji su joj ponuđeni. A ni vlasnik restorana Đorđan Gurdulić ne žali što ju je angažirao, dobio je pristojnu i marljivu djevojku, koja ima i nešto iskustva u ugostiteljstvu. Naime, Tijana je svojedobno pomagala u ribljem restoranu svojih roditelja, a jedno je vrijeme radila kao pomoćna kuharica kod monahinja u srpskom manastiru Kovilje kod Ivanjice.

No, u Hrvatskoj je vječna tema o usklađenosti obrazovnih programa s potrebama gospodarskih subjekata na terenu, a nas je u tom smislu zanimalo kakva je zapravo situacija s nezaposlenim Hvaranima na Zavodu za zapošljavanje – Ispostavi Jelsa, a podaci koje smo dobili od Regionalnog ureda u Splitu zaista su iznenađujući.

– Prosječan broj registriranih, nezaposlenih osoba u Hvaru, tijekom 2018. godine bio je 552 osobe, dok je u istom razdoblju ove godine evidentirana 451 osoba, što je za 18,3 posto manje. Među nezaposlenim osobama ugostiteljske struke, na kraju travnja 2019. godine, najviše je konobara (37), kuhara (27), recepcionara (23), kuhinjskih pomoćnika (7), hotelskih domaćica (7), barmena (3). U istom vremenu lani smo na evidenciji imali: konobara (46), kuhara (33), recepcionara (13), kuhinjskih pomoćnika (7), hotelskih domaćica (7) i barmena (4). Prema stanju od 30. travnja 2019. godine, od građevinske struke, na evidenciji je samo jedan inženjer građevine, a 2018. su bila dva, dok smo u toj istoj godini na evidenciji imali dva arhitekta, ove godine nema ni jednoga – odgovorili su na naš upit iz HZZ-a – Regionalnog ureda u Splitu.

Uistinu neočekivano, jer kako se uopće može objasniti da se na škoju zapošljava na stotine stranaca u turizmu i ugostiteljstvu, a istodobno su na Zavodu čak 104 osobe sa zanimanjima iz te branše. Taj problem bi se svakako trebao analizirati na razini visoke politike i da se prihvate racionalna rješenja koja se već primjenjuju u nekim drugim pravno uređenim državama.

A nije nepoznanica da tradicionalno najveće potrebe za sezoncima na Hvaru iskazuju hotelske kuće, osobito one iz otočnih središta, kao što su Hvar, Stari Grad – Faros i Jelsa. Zaista je riječ o velikim brojkama, pa smo otišli i to provjeriti, da vidimo kako se oni ekipiraju, kako tijekom ljeta nadopunjavaju stalno zaposlenu radnu snagu.

– Kao jedan od predvodnika inovacija u hrvatskoj hotelskoj industriji "Sunčani Hvar" svoje uspjehe temelji na visoko motiviranim i produktivnim ljudskim potencijalima. Tako je u protekloj godini održano ukupno 9 selekcijskih krugova, u čak 40 gradova. Brojne aktivnosti i predan rad na području ljudskih potencijala pridonijeli su prepoznavanju naše kompanije kao iznimno poželjnog poslodavca velikom broju kvalificiranih i kvalitetnih radnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Ulazeći u novu sezonu 2019., trenutno imamo 440 zaposlenih sezonaca, ali će se taj broj povećati na 650 u skladu s poslovnim potrebama. Velika većina tih kolega je iz Hrvatske, dok tek određeni broj dolazi iz susjednih zemalja BiH, Makedonije, Srbije i Crne Gore – rekla nam je Marzia Marti, glasnogovornica "Sunčanog Hvara", najveće otočne hotelske tvrtke.

Hoteli "Helios Faros" u Starome Gradu trenutno imaju nešto više od 100 sezonskih radnika, što će se u srcu turističke sezone povećati za otprilike 50 posto. U hotelima poduzeća "Jelsa" d.d. za hotelijerstvo sada je zaposleno 80 sezonaca, a s vremenom ta će se brojka popeti na 134, pa se stoga može konstatirati da su u pravu oni koji govore o trocifrenim brojkama sezonskih radnika na škoju.

A domaći ljudi će opet, tu i tamo, kritizirati sve oko sebe, neki će čak otići živjeti i raditi na kopno ili u druge države, premda iznijeti podaci zorno govore da posla ima i na otoku za one koji žele raditi. No, neki su, kako se vidi iz odgovora Zavoda za zapošljavanje, i dalje na evidenciji nezaposlenih, očito ne prihvaćaju ponuđene poslove, pa bi se mjerodavni napokon morali zapitati zašto, možda zato da bi tek ostvarili nekakva prava, naknade ili ona iz zdravstvenog osiguranja.

– Budući da je situacija u Bosni doista bremenita logično je da dosta nas mladih traži posao izvan granica naše države. Ja i djevojka smo tako došli u hotele "Helios Faros" i nastojimo zaraditi ponešto za sebe. Dobili smo sasvim solidan smještaj i hranu, a meni je plaća kao konobaru u hotelu "Arkada" oko 4000 kuna mjesečno, s tim da će mi na kraju platiti i prekovremene sate te ih upisati u staž. Radim doručak i večeru, ništa mi nije teško, a starije kolege se prema meni odnose sasvim korektno.

Uglavnom, nismo nezadovoljni, ali je rješenje za mlade ljude, ne samo u Bosni nego i u Hrvatskoj, stalni posao i adekvatna plaća, ako bismo to imali vjerujte mi nitko ne bi od svoje kuće odlazio "trbuhom za kruhom", nitko se ne bi iseljavao – poručuje Alen Korda iz Novog Travnika (na slici iznad), koji će po povratku u svoju Bosnu opet tragati za poslom, mada nije baš lako raditi za 60 kuna dnevno, koliko vlasnici restorana tamo plaćaju konobarima.

Naslovnica Forum