ŽRTVA ZBOG STRAHA NA BOLOVANJU Vozač saniteta zbog seksualnog napada na sestru osuđen na društveno korisni rad, otkaz neće dobiti, evo i zašto...

ŽRTVA ZBOG STRAHA NA BOLOVANJU

- Kad me predsjednica Nezavisnog sindikata zaposlenih u zdravstvu Andrea nazvala i rekla da je ravnatelj odlučio da nakon pravomoćne presude vozaču saniteta koji me seksualno zlostavljao neće dati izvanredni otkaz, od šoka sam se onesvijestila. Vijest me zatekla u Voloskom, u centru za dijalizu, gdje smo dovezli pacijenta. Bilo je to krajem listopada i otad sam na bolovanju. Počnem se tresti od pomisli da bih mogla naletjeti na njega na radnom mjestu, a i bojim se što bi mi sve mogli podmetnuti - rekla nam je medicinska sestra sanitetske službe Doma zdravlja Primorsko-goranske županije Maja Vučković.

Sa svojom pričom odlučila je izaći u javnost nakon što je doznala da vozač saniteta koji ju je prije četiri i pol godine dva puta seksualno napastovao na radnom mjestu neće dobiti otkaz ni nakon što je pravomoćno osuđen za bludne radnje nad njom. Njezina je priča prvi put objavljena u RTL-ovoj emisiji “Potraga” prije nekoliko tjedana. Pokušali smo doznati što se s njezinim slučajem događa nakon izlaska u javnost.

Noćna smjena

 

Kad smo je zamolili da nam ukratko ispriča kako je sve počelo, rekla nam je: “Grozno mi je o tome pričati. U sanitetskoj službi vozač i medicinska sestra rade u smjenama. Prvi put me napao u ožujku 2015. u noćnoj smjeni u bazi, nakon povratka s obavljene intervencije. Marin me zaključao, napao s leđa i bacio na kauč. Skinuo se gol i sjeo mi na bedra, na silu mi otkopčao košulju i počeo me dirati po grudima. Vrištala sam, ali nitko me nije čuo. Izgubila sam svijest, a kad sam se osvijestila, puzala sam da bih došla do zraka i vode. Stao je iznad mene i rekao: Sad sam to obavio u WC-u, ali ubuduće će to biti tvoj posao, a pisneš li ikome o ovome, tebi i tvojoj maloj ću odrezati glavu i ubiti vas kao zeca”.

Maja je, naime, samohrana majka i živi u kućanstvu s djetetom i bolesnom majkom. U strahu i nadi da se napad neće ponoviti, šutjela je. Međutim, u lipnju iste godine ponovio se.

- Tijekom vožnje u sanitetskom vozilu sestra sjedi na mjestu suvozača. Počeo me štipati za bedro i silom mi povlačiti ruku i stavljati je na svoje spolovilo. Trgala sam se i u jednom trenutku zaprijetila da ću otvoriti vrata i baciti se s mosta, a kako su naša vozila pod stalnom GPS pratnjom, svi će znati što se dogodilo. Zaprijetila sam i da ću ga prijaviti na što je uzvratio da radim što god hoću, da mu nitko ništa ne može jer je zaposlen preko župana Komadine, a i sestra mu je direktorica Turističke zajednice Opatije. Kad smo došli na odredište, zaključala sam se u zahod i odatle s privatnog mobitela, jer mi je on oduzeo službeni, nazvala sindikalnu predsjednicu Andreu Rippl-Gotvald i moju sindikalnu povjerenicu Gracijelu Zahariju te im ispričala što mi se događa”.

Osuđeni vozač Marin Petričić, kako su pokazale naše provjere, doista je brat direktorice Turističke zajednice Opatije. Sugovornik iz redova riječkog SDP-a, koji je želio ostati anoniman, rekao nam je da ona nije članica SDP-a, ali nam je potvrdio da spada u uži krug oko primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine. Župan Komadina, međutim, u medijima demantira bilo kakvu povezanost s osuđenim vozačem.

Sindikalistica Rippl-Gotvald ispričala nam je: “Iz njezina sam poziva shvatila da je izbezumljena, plakala je. Kad se vratila u bazu, dočekala ju je sindikalna povjerenica Gracijela Zaharija. Maja je bila je izvan sebe, razdrapanog prsluka, s modricama na rukama. Povjerenica Zaharija odvela ju je na Hitnu, a zatim na policiju da prijave napadača”.

Sljedeći dan je Maja Vučković pokucala na vrata tadašnjem ravnatelju Doma zdravlja Borisu Ritoši i ispričala mu o napadima. No ravnatelj joj je rekao da je “neuračunljiva”, zaprijetio joj otkazom ako nastavi o tome govoriti i izbacio je iz sobe. Petričiću je izrekao opomenu, ali ne zbog seksualnog napada, nego zbog “neprimjerenog ponašanja na radnom mjestu” te ga privremeno prebacio u drugu ispostavu Doma zdravlja. Maja Vučković je prije dvije godine, na vlastiti zahtjev, prebačena u ispostavu u Opatiju. Iako više ne rade u istom vozilu, i dalje rade u ispostavama istog Doma zdravlja pa ga povremeno susreće, što joj je, kaže, traumatizirajuće.

Suđenje je trajalo četiri godine. Prvostupanjski sud je vozača osudio na deset mjeseci zatvora. Međutim, Županijski sud u Varaždinu u srpnju ove godine djelomično je uvažio napadačevu žalbu i zatvorsku kaznu zamijenio društveno korisnim radom - jedan zatvorski dan zamijenjen mu je s dva sata rada.

Pritisci kolega

Predsjednica sindikata Andrea Rippl-Gotvald ističe da je žrtva od trenutka kad je prijavila seksualne napade pod pritiscima skupine kolega, koji iz muške solidarnosti osuđenom vozaču pružaju podršku, te pojedinih rukovoditelja. “Nastoje je degradirati kao nestabilnu i problematičnu, a vrhunac je nedavni zahtjev voditeljice sanitetskog prijevoza da je se podvrgne izvanrednom psihofizičkom pregledu”.

U ne baš pismenom zahtjevu za pregled, čiju presliku imamo, voditeljica sanitetskog prijevoza traži izvanredni pregled Maje Vučković zbog “sumnji ostalih djelatnika na njezine učestale promjene raspoloženja te prijave pacijenata i njihovih pratnji”.

Sindikalistica Andrea Rippl-Gotvald tvrdi da voditeljica sanitetskog prijevoza pritom nije priložila niti jednu jedinu prijavu ni ostalih djelatnika, ni pacijenata i njihovih pratnji. “Štoviše, Maja Vučković od pacijenata ima pohvale za svoj rad. Žrtva seksualnog napada četiri i pol godine od prijave napada živi u stresu i pod mobbingom, a počinitelja štite”, zaključuje Rippl-Gotvald.

Sadašnjeg ravnatelja Doma zdravlja, dr. Vladimira Mozetiča, upitali smo je li točno da je već bio pripremio izvanredni otkaz za pravomoćno osuđenog vozača pa ga povukao i, ako jest, zašto je to učinio. U telefonskom razgovoru dr. Mozetič nam je napomenuo kako moramo baratati preciznim terminima. “Temeljem pravomoćne presude pokrenuo sam postupak o izvanrednom otkazu. O odluci sam obavijestio sindikalne povjerenike, a vozaču sam omogućio da se u prisutnosti svog odvjetnika očituje o presudi. Ispitali smo i sudsku praksu i donijeli odluku o prekidu postupka o izvanrednom otkazu”, rekao nam je u telefonskom razgovoru ravnatelj Mozetič.

Čin za osudu

Na pitanje zašto je donio takvu odluku, odgovorio je da je prethodni ravnatelj 2015. godine vozaču zbog ovog slučaja već izrekao opomenu pred otkaz koja je i dalje na snazi te kako u protekle četiri i pol godine ni pretpostavljeni, ni stranke nisu imali primjedbi na vozačev rad. “Sud se u pravomoćnoj presudi odredio i o njegovu radnom statusu i osudio ga na društveno korisni rad”, dodao je ravnatelj.

Na našu primjedbu da se kazneni sud u presudi određuje isključivo prema kaznenom djelu, a ne prema radnom statusu osuđenog i da imamo dojam da on kao poslodavac vodi računa isključivo o počinitelju, a nimalo o žrtvi, Mozetič nam je kazao da je vozačev čin za apsolutnu osudu. Istaknuo je da je nakon prijave za seksualni napad poslodavac vozača i medicinsku sestru razmjestio pa više ne rade u istoj ispostavi, a tako će, tvrdi, i ostati. Na pitanje zašto je nedavno zatražena izvanredna provjera psihofizičkog zdravlja žrtve, ravnatelj je ustvrdio da je nalog za tu provjeru izdan početkom rujna, tri tjedna prije nego što je u Dom zdravlja stigla pravomoćna presuda i da pravomoćna presuda i slanje medicinske sestre na pregled nemaju međusobne veze. Na našu primjedbu da je osuđeni preko svog odvjetnika mogao doznati za pravomoćnu presudu još u srpnju kad je ona donesena, ponovio je da ta dva događaja nemaju međusobne veze.

I dok je ravnatelj Mozetič nakon primitka pravomoćne presude pozvao vozača i njegova odvjetnika da se očituju, žrtva Maja Vučković nije bila te sreće. Rekla nam je da je nakon primitka pravomoćne presude tri puta tražila razgovor s ravnateljem, ali joj nije niti odgovorio.

U udruzi B.a.B.e. tvrde da će se zbog slučaja Maje Vučković njihovi pravnici obratiti Europskom sudu za ljudska prava. Odvjetnica te udruge Ines Bojić smatra da je Dom zdravlja trebao dati otkaz počinitelju. “Ovdje se radi o tome da je jedan radnik počinio kazneno djelo na štetu drugog radnika. Da je počinio kazneno djelo na račun imovine, vjerojatno bi dobio otkaz. Naši poslodavci, nažalost, ne shvaćaju da su ljudi najvažniji resurs”, istaknula je Ines Bojić.

U riječkom Uredu za probaciju, koji bi trebao odrediti gdje će osuđeni vozač Marin Petričić odraditi 600 sati društveno korisnog rada i nadzirati njegovo izvršenje, tvrde da još uvijek nisu dobili pravomoćnu presudu.

Naslovnica Forum