Možda nisu najveće na svijetu, ali su najprostranije, najoriginalnije i najljepše jaslice koje smo ikada vidjeli u Splitu. Djelo su vrijednih ruku Splićanina Ive Pavića i njegove obitelji, katolika koji biblijsku božićnu priču žive punim plućima, i to ne samo u skrovitosti svoga doma.
Pavići su jedni od onih rijetkih zbog kojih Sveta obitelj zasigurno ne bi završila u štalici, vrata njihova dnevnog boravka otvorena su za sve ljude dobrog srca koji žele produbiti božićnu radost. I zato šjor Ivi na vrata kucaju susjedi, župljani iz njegove spinutske župe Pohođenja Blažene Djevice Marije, ali i ljudi koje nikada nije ni vidio, ni čuo. Zvone na parlafon u Teslinoj 15, a on ih pušta, smije se i samo jednim klikom na univerzalni daljinski upravljač novozavjetnu priču o Bogu rođenom u skromnoj štalici oživljava pred očima promatrača. Sve je počelo, kao i svake godine, 15. studenoga.
Krenem plesti priču i nema natrag
– Neovisno koji je dan u kalendaru, uvijek krećemo na isti datum. Svojoj gospođi dam 24 sata da okiti bor, i to po tradiciji, samo staklenim balonima, a onda krećem plesti priču i više nema natrag. Pomažu mi, naravno, i tri sina, jedan sa mnom gradi, druga dva donose materijal... Ima tu, bez pretjerivanja, tona materijala. Samo je 350 kilograma živog kamena, četiri vreće žala, a koliko tek mahovine, i to raznih vrsta, kamenih kućica, figura... – kazuje nam Ivo, i zaista, tek nakon nekoliko minuta pomnog promatranja, shvaćamo kako je riječ o pravom građevinskom pothvatu. Sve je savršeno posloženo, omjeri su nevjerojatni, što nas doduše i ne čudi previše jer šjor Ivo je geodet. – Na samom početku prekrijem parket najlonom pa tek onda podižem drvenu konstrukciju. Ima tu nekoliko limenih škrovada, kako voda ne bi dignula parket, zbog potoka, bunara i vodenica. Postavljam i okvir koji predstavlja nebo, a samo zvijezde i repatica imaju više od tri tisuće lampica... Inače, cijele jaslice imaju 350 metara kabela, a koristim struju od tri, šest, devet, do 220 volti – objašnjava meštar, dok mi još uvijek ne znamo gdje bismo prije gledali. Pažnju nam odvlače pokretne figure. Na dva mjesta peče se kruh, jedan pastir šiša ovce, drugi pila drva, tinja vatrica...
Isus se ziba u kolijevci
– U špilju, tamo gore, pogledajte kako se mali Isusu ziba u kolijevci! – skreće nam pažnju na najuzvišeniji i najvažniji dio jaslica. I zaista, Isusova slamica lagano se ljulja, prizor je božanski. Nisu mu, kaže nam, stale baš sve figurice, no ove godine iskoristio je oko 230 ovčica i 200 figurica. Izvan jaslica ostale su i tri velike i raskošne figure, sveta tri kralja, zbog simetrije ovaj je puta koristio manje primjerke, no na ove koje drži u ruci izrazito je ponosan, donijela mu ih je sestra iz inozemstva još osamdesetih godina.
