Ako u novinarstvu postoji "sezona kiselih krastavaca", vrijeme preko ljeta kada se navodno nema o čemu ozbiljnom pisati pa se piše o svemu i svačemu, onda u zadarskom turizmu zasigurno postoji "sezona bijelih izloga", vrijeme kada pola grada ne radi jer nema turista.
Nažalost, sezona kiselih krastavaca je odavna postala mit jer preko ljeta novinari u pravilu imaju najviše posla, kao i brojni naši sugrađani koji se bave ugostiteljstvom i trgovinom za vrijeme turističke sezone. Njihova "sezona kiselih krastavaca" nastupa tijekom jeseni i zime, kada gradom dominiraju izlozi prekriveni bijelim papirima a na ulaznim vratima stoje obavijesti o godišnjem odmoru ili preuređenju.
Neki pritom stvarno koriste godišnje odmore, od prosinca do ožujka (!), ili se marljivo preuređuju za novu sezonu, a neki, poput one legendarne sladoledarnice na Trgu, već se godinama uređuju od studenog do travnja i nikako da se (pre)urede.
Većina "bijelih izloga" jednostavno ne radi jer im se ne isplati: nemaju za koga držati otvorena vrata trgovine ili lokala, jer nema smisla plaćati radnike, režije i druge namete kad nema prometa koji će to opravdati. Jer Poluotok, Grad kako inzistira Pavuša Vežić, (od)umire, a sa njim i tradicionalan način života u gradskim jezgrama zbog čega smo mislili da smo posebni u privlačenju turista.
Sada se taj fingirani život odigrava nekoliko mjeseci za potrebe turizma kao na setu grozne imitacije "Amacorda", a ostatak godine Zadar postaje Grad koji se užasava zalaska Sunca...
Kako bi dočarali raširenost pojave na području Grada naš reporter je napravio đir od Trga pet bunara do Kampa kaštela. Zabilježio je preko 40 zatvorenih lokala, a pravi broj je za još nekoliko desetaka veći. I svake godine se povećava. Virus bijelih izloga opasno prijeti da potpuno preuzme naš Grad. I, koga briga?!
Gradonačelniče i gradski oci, je li došlo vrijeme da oglasite uzbunu?